Križni put „Ka Svetom Andriji“

U nedjelju, 02. travnja, u Vrsaru će se održati Križni put „Ka Svetom Andriji“. Već nekoliko godina u Vrsaru se održava Križni put na kojem sudjeluje po nekoliko stotina osoba iz različitih krajeva Istre a osobito Vrsara, Gradine, Funtane, Poreča,.. Tradicionalna je to pučka pobožnost koja se u katoličkoj Crkvi održava tijekom korizme, vremena priprave za najveći kršćanski blagdan, Uskrs.

Molitveni hod križnoga puta „Ka Svetom Andriji“ u Vrsaru održava se u prirodi, poljskim putem koji vodi do obnovljene crkve Sv. Andrije apostola. Molitve križnog puta predvoditi će čitači i svećenici porečkog dekanata, pred postajama postavljenim na stabla uz stazu. Početak je predviđen u 15:45 okupljanjem na parkiralištu kod vrsarskog groblja, a zaključiti će se u 17,00 sati završnom meditacijom koju će izreći Preč. Milan Zgrablić, dekan i župnik Porečki.
Nakon toga uslijediti će kratki glazbeno-meditativni program u izvedbi učenika glazbene škole iz Vrsara i župnoga zbora.

Radujemo se Vašem dolasku i sudjelovanju!

Mr. Lino Zohil, župnik

Bogoslužje Velikog tjedna u Vrsaru

CVJETNICA, nedjelja 9. travnja 2017.

11,00 sati Blagoslov maslinovih grančica u crkvi Sv. Foške – procesija prema župnoj crkvi Sv. Martina – Sv. Misa sa svečanim čitanjem Evanđelja Muke Isusove

VELIKI PONEDJELJAK, 10, travnja 2017.

18,00 sati Sv. Misa

VELIKI UTORAK, 11. travnja 2017

18,00 sati Sv. Misa

VELIKA SRIJEDA, 12. travnja 2017.

18,00 sati Sv. Misa

VELIKI ČETVRTAK, 13. travnja 2017.

10,00 sati Sv. Misa posvete ulja u Porečkoj Bazilici predslavi mons. Dražen Kutleša, biskup, u zajedništvu s nazočnim svećenicima Biskupije Porečke i Pulske

18,00 sati Misa Večere Gospodnje – nakon sv. Mise klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom

VELIKI PETAK, 14. travnja 2017.

10,30 sati Župnikov posjet starijima i bolesnima

18,00 sati Obred Velikog petka

VELIKA SUBOTA, 15. travnja 2017.

21,00 sati Vazmeno Bdijenje /Blagoslov ognja, svijeće, vode i hrane/

USKRS – NEDJELJA, 16. travnja 2017.

11,00 sati Sv. Misa

Radujemo se Vašem sudjelovanju.

Korizmeno hodočašće vjernika Porečke biskupije u Porečku Baziliku

Treće korizmene nedjelje, 19. ožujka, održano je 17. po redu biskupijsko korizmeno hodočašće vjernika Porečke biskupije u porečku prvostolnicu. Naime, u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, 2000. godine započela je tradicija korizmenih hodočašće u obje prvostolnice, treće korizmene nedjelje u porečku baziliku, a četvrte korizmene nedjelje u pulsku katedralu.

Korizmeno hodočašće u Eufrazijani započelo je pokorničkim bogoslužjem koje je ove godine održao vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, a on je potom i predvodio križni put po bazilici u kojem su se u nošenju križa izmjenjivali vjernici iz župa Porečkog dekanata. Vlč. Zohil je u prigodnom nagovoru između ostalog istaknuo osjećaj olakšanja kojeg čovjek osjeća kada se oslobodi bremena grijeha te naglasio da samo uzvraćanjem ljubavlju prema onima koji su nam nanijeli zlo, možemo ozdraviti od bolesti grijeha. Božje je milosrđe veće od svake naše bijede, samo ga treba htjeti, istaknuo je vlč. Zohil.

Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša u suslavlju sa više svećenika. Biskup je u prigodnoj homiliji pojasnio najprije povijesni kontekst susreta Isusa i Samarijanke kod Jakovljeva zdenca, nedaleko grada Sihara, kojeg gu Židovi, ne smatrajući njegove stanovnike Židovima, naveliko zaobilazili. Žena se pri prvom Isusovom obraćanju postavlja u skladu s predrasudama, no Isus u komunikaciji s njom ruši te predrasude. Biskup je nadalje istaknuo kako ta žena raste u Spasenjskom sudjelovanju, a što se može iščitati iz postepenog mijenjanja načina kako oslovljava Isusa, naziva ga Židovom, Gospodinom, Prorokom te naposljetku Spasiteljem. I mi, po uzoru na nju, trebamo nastojati rasti u Spasenjskom hodu, ne samo obdržavanjem zakona već i djelima milosrđa prema bližnjima. Osim toga, biskup je istaknuo još nekoliko uvjeta za duhovni rast. Kao prvo trebamo dopustiti Isusu da uđe u naš život, iako se toga možda bojimo kao i odlaska liječniku, zbog svih pretraga i neke moguće neugodne dijagnoze. No samo ako Isusu dopustimo da uđe u naš život može nam pomoći na putu Spasenja, a upravo je korizma milosno vrijeme koje nam Bog za to daje, istaknuo je propovjednik. Isusu od nas traži da, poput Samarijanke, postanemo svjedoci. Prigoda je to da se zapitamo kako mi svjedočimo svoju vjeru u Krista u svakodnevnom životu, kada se, primjerice, nađemo suočeni s otvorenim protukršćanskim stavovima? Osim toga, nastavio je biskup, ne samo da trebamo Isusu dopustiti da uđe u naš život, nego trebamo i drugim ljudima dopustiti da nam se približe. Nadalje, potrebno je iz svoga života udaljiti svaki oblik idolopoklonstva, kojim i ovo naše vrijeme uvelike obiluje, istaknuo je mons. Kutleša.

Najviše što u ovo korizmeno vrijeme možemo u činiti jest da se vratimo Bogu iz kojega smo proizašli. Najvažnije je da prihvatimo Isusa Krista i vratimo se obdržavanju zakona Ljubavi. Ako budemo činili kako On zapovijeda tada neće biti ni rata ni svega onoga što mi danas proživljavamo. Tada ćemo svi biti pošteniji i bolji, što želimo od svih drugih. No, da bi mogli to ostvariti, najprije moramo sebe promijeniti, a to jedino možemo u susretu s Isusom Kristom. Na ovu treću korizmenu nedjelju Bog nam daje priliku, preko lika ove Samarijanke, da shvatimo da Isus Krist nije samo jedan Židov, nego da je On Gospodin, Prorok i nadasve da je on naš Spasitelj. Ako tu Istinu prihvatimo, i dalje je svjedočimo, zajamčeno nam je spasenje, zaključio je biskup Kutleša. /G.K./

Hodočašće SV. JOSIPU i Bl. ALOJZIJU STEPINCU u Karlovac i Zagreb

U subotu, 17. ožujka 2017., 1220 vjernika iz Porečke i Pulske biskupije zajedno sa svojim svećenicima te ordinarijem Draženom Kutlešom hodočastili su u Svetište sv. Josipa u Karlovcu te bl. Alojziju Stepincu u zagrebačku katedralu.

U Karlovačkom svetištu bio je to izvanredan predblagdanski dan, a prema riječima rektora, mons. Antuna Sentea ml., 2500 hodočasnika koliko ih se toga dana sveukupno okupilo nije brojka koja se često događa u toj crkvi u Dubovcu, koja je još u fazi prilagodbe svoje infrastrukture za prihvat velikih masa hodočasnika. No, na tome se intenzivno radi, jer je u novije vrijeme Karlovcem, osim Kupe, Dobre, Korane i Mrežnice potekla i peta rijeka – rijeka hodočasnika. Na primjer, dan ranije, 17. ožujka, svetište je primilo hodočašće policijskih snaga, a misno slavlje, u ime vojnog ordinarija predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić. U subotu, 18. ožujka, uz vjernike iz Istre svetište u Dubovcu za svoju destinaciju izabrali i vjernici iz pojedinih dekanata i župa iz drugih hrvatskih biskupija: vjernici grada Šibenika iz Šibenske biskupije hodočastili su predvođeni svojim biskupom Tomislavom Rogićem, iz Đakovačko-osječke nadbiskupije došli su vjernici iz Valpovačkog dekanata, iz Dubrovačke biskupije vjernici iz župe Mlina, a bilo je i nekoliko župa iz Međimurja, Bjelovarsko-križevačke biskupije te Zagrebačke nadbiskupije. Navečer istoga dana, svetište je ugostilo Festival mladih uz posebno brojne grupe mladih hodočasnika, u organizaciji Ureda za mlade Splitsko – makarske nadbiskupije. Dan kasnije središnje misno slavlje predvodio je šibenski biskup mons. Rogić, a na liturgijsku proslavu blagdana sv. Josipa, u ponedjeljak, 20. ožujka, pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. Sve je to, uz naravno rijeku hodočasnika, naznaka stasanja i afirmacije jednog novog značajnog nacionalnog svetišta u srcu Hrvatske, koje će, uz marijansko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, biti velika blagodat u pobožnosti, obraćenju i boljem vjerskom životu hrvatskoga naroda.

Nakon pristizanja i dočeka hodočasnika rektor svetišta, mons. Sente, upoznao je okupljene s poviješću Karlovca, župe i svetišta te povijesnim okolnostima u kojima je Hrvatski Sabor godine 1687. izabrao sv. Josipa za zaštitnika domovine Hrvatske. Svetište sv. Josipa nacionalnim je svetištem proglasio kardinal Franjo Kuharić 1988. godine. Rektor je spomenuo i tek nekoliko od brojnih uslišanja koja mu vjernici često priopće.

Uslijedila je pobožnost sv. Josipu s krunicom i litanijama sv. Josipu. Krunicu je vodio rektor svetišta koji je u razmatranjima izrekao životna promišljanja o svetome Josipu približivši njegov lik i ulogu suvremenom životu današnjeg čovjeka. Mons. Sente je istaknuo da se tijekom pobožnosti sv. Josipu u svetištu posebno moli na 5 velikih nakana: za uspješan završetak školovanja djece i mladih, za pronalaženje radnog mjesta i pravednu plaću, za dar bračnog partnera i brak blagoslovljen ljubavlju i djecom, za duhovna zvanja u Domovini i odgovorno vršenje povjerenih dužnosti u obitelji, zajednici i Domovini, te za blagu i svetu smrt. U ovih pet nakana prepoznajemo 5 Josipovih kvaliteta, nastavio je rektor: Sveti je Josip školovao, odgajao Isusa, Svetog Josipa prepoznajemo kao radnika i zaštitnika radnika i rada, Sveti je Josip glava Svete nazaretske obitelji, Sveti je Josip odgajao vrhovnog svećenika i odgovornijeg, odnosnog dosljednijeg izvršitelja dužnosti odnosno misije koju mu je Bog Otac povjerio, Sveti je Josip preminuo u dobrom društvu BD Marije i Isusa Krista.

Svečano misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša uz koncelebraciju šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića, generalnog tajnika HBK don Petra Palića te pedesetak svećenika iz raznih dijelova Hrvatske koji su došli zajedno sa svojim župljanima.

Biskup je u prigodnoj homiliji, razlamajući riječi Evanđelja, istaknuo kako nam sv. Josip može biti uzor u suočavanju sa životnim izazovima. Promatrajući njegove životne izbore i mi se trebamo zapitati što u životu činimo kako bi zadobili Kraljevstvo nebesko? Naime, sv. Josip je u svome najpoznatijem životnom odabiru postupio ne samo zadržavajući se na pravu Staroga zavjeta već i prema Isusovom Zakonu Ljubavi iz Novoga zavjeta. Svi mi želimo biti dobri dok to ne počinje iziskivati određenje žrtve, kada se pojave izazovi i poteškoće upravo nam sv. Josip može biti uzorom u ustrajnosti.

Propovijed:

Biskup je nadalje istaknuo nekoliko aspekata života sv. Josipa koje naizgled mogu djelovati kao kontradikcije, ali ako ih se bolje sagleda uviđa se da nisu. Prva je da se njegova moć sastoji od nemoći, rekao je biskup, pojasnivši, tek spoznaja o nekom nedostatku u vlastitome životu donosi određeni napredak, za nešto naučiti potrebno je spoznati nedostatak određenog znanja. Josip je spoznao sviju nemoć i prepustio se Božjoj moći, napustio je onu ljudsku moć i znanje s kojom mi mislimo da možemo nešto ostvariti. Sv. Josip je nadalje spoznao da je materijalna sigurnost nesigurna. Mi želimo materijalnu sigurnost, ne razmišljajući o prolaznosti materijalnog. Mi danas znamo cijenu svega ali ne znamo vrijednost ničega. Stoga trebamo kao sv. Josip spoznati da su najvrijednije stvari u čovjekovu životu besplatne, život, ljubav, dobrota, poštenje, i sve ono za čime mi težimo to ne možemo kupiti. Upravo je to problem nas ljudi, jer smo naučili svemu dati cijenu. Josip je shvatio da pravilno korištenje materijalnim dobrima sadrži dvije stvari: treba biti stečeno poštenim načinom i tim se materijalnim dobrima treba koristiti na pravedan i pošten način. Treba prihvatiti da nam je sve što posjedujemo od Boga dano na korištenje pa s time treba u tom smislu i raspolagati. Još jedna kontradikcija vezana uz svetog Josipa jest da se neovisnost kršćanina ostvaruje u ovisnosti o Bogu. Svi mi želimo biti slobodni, no tek kada prihvatimo tu ovisnost o Bogu naš će život, kao i život sv. Josipa ići prema zadobivanju Kraljevstva nebeskoga. To treba prihvatiti i slijediti iz dubine duše, a to u životu prihvatiti znači jednostavno biti vjeran i pošten čovjek. Prigoda je danas da se pitamo jesmo li mi vjerni Bogu i pošteni?, naglasio je biskup. Kao poruku koju s toga hodočašća možemo ponijeti u svoj svakodnevni život mons. Kutleša je napose istaknuo da se ne smijemo nizvodno prepustiti rijeci suvremenog mentaliteta već treba ići ako je potrebno i uzvodno i suprotstaviti se grijehu. Živimo u takvom svijetu da se ne želimo predati Božjoj volji, iako to ponekad riječima i ispovijedamo, rekao je biskup, no djelima to ne provodimo. Mi živimo u jednom svijetu koji sve čini protiv kršćana i protiv Božjih zapovijedi. Svakodnevno čitamo o ratovima i drugim načinima uništenja ljudskoga života, kao da se vraćamo u vremena barbara. Glavni razlog tome jest što se ne držimo Božjih zakona, ne držimo se prirodnog moralnog zakona, istaknuo je biskup, odnosno ne poštujemo život. Svaki zakon mora biti pravedan i po naravnom Božjem zakonu. Naravni Božji zakon brani ubojstvo i nijedan zakon to ne može promijeniti. No danas obični zakoni mijenjaju naravne i Božje zakone, to se često čini zbog servilnosti prema onima na visokim položajima.

Nadalje, moramo uvijek biti ljudi Istine, i za Istinu se boriti u zgodno i nezgodno vrijeme, rekao je biskup, pa čak i kada nas progone, jer tek tada znamo da smo na pravome putu. Upravo po uzoru na sv. Josipa moramo štiti život i ono što nam je Bog povjerio. Uvijek moramo težiti pravednosti, samo s tim nastojanjima bit ćemo bolji ljudi prema Bogu i prema ljudima, zaključio je biskup.

Misno slavlje glazbeno je animirao vlč. Rudi Koraca sa svojim zborom iz Motovunskih Novaki.

Hodočasnici su nakon mise otišli put Zagreba gdje su hodočastili u zagrebačku prvostolnicu na grob bl. Kardinala Alozija Stepinca. O povijesti velebnog zdanja zagrebačke prvostolnice i liku bl. Kardinala govorio im je mons. Juraj Kolarić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, poznati teolog, povjesničar i ekumenist, prebendar Prvostolnog kaptola zagrebačkog, dugogodišnji profesor na KBF-u. Uslijedila je pobožnost bl. kardinalu Stepincu koju je predvodio vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine. Nakon litanija bl. Stepincu i molitve za njegovu kanonizaciju hodočasnici su se u ophodu pored Blaženikova groba poklonili tom velikanu Crkve u Hrvata.

Na kraju je okupljenim hodočasnicima na sudjelovanju zahvalio pročelnik dijecezanskog Vijeća za liturgiju i crkvenu glazbu preč. Milan Zgrablić, porečki dekan i župnik. /G.K./

Europski savez za nedjelju

Priopćenje Stalnoga vijeća HBK o nedjelji – Danu Gospodnjem

Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije uputilo je poziv svim ljudima dobre volje da se pridruže a medijima da podrže akciju „Europski savez za nedjelju”.
Europski savez za nedjelju (ESN), koji okuplja radničke sindikate, političke stranke, građanske udruge i kršćanska društva diljem Europske unije, predložio je prije šest godina (2011.) da se na prvu nedjelju u ožujku potakne javnost poštovati nedjelju kao „dan počinka od rada, obiteljski dan okupljanja i druženja, dan kulturnih i socijalnih aktivnosti, te kao dan Gospodnji” kada kršćani spominju i slave uspomenu na Kristovu pobjedu slavnoga Uskrsnuća. Hrvatski biskupi su prije dvadeset godina (1997.) uputili pastirsko pismo u kojem su progovorili o nedjelji kao danu Gospodnjem i danu blagdanskoga počinka. Komisija Hrvatske biskupske konferencije za „Pravdu i mir” (Iustitia et pax) u više navrata (2000,, 2004., 2012.) zalagala se za ozakonjenje neradne nedjelje u Hrvatskoj, za promicanje toga dana kao obiteljskog blagdana, te posebice kao liturgijskog dana okupljanja oko stola Gospodnjega kada vjernici slušaju Riječ Božju i slave svete Tajne spasenja.
Spominjući pastirsko pismo hrvatskih biskupa od prije dvadeset godina o nedjelji kao danu Gospodnjem i danu blagdanskoga počinka, Stalno vijeće HBK podržava i „akciju Europskog saveza za nedjelju”. Potičemo zauzete Kristove vjernike laike, katolička društva i pokrete, te sve društvene institucije i udruge koji se zauzimaju za čovjeka i njegovo dostojanstvo, da svojim djelovanjem pridonesu očuvanju nedjelje u njezinom povijesnom značenju, kao neradnoga dana koji pruža prigodu za obiteljsko okupljanje. Razumljivo je da postoje službe u društvu kao npr. zdravstvene, sigurnosne, prometne i neke uslužne koje su od općeg i javnog interesa, pa ih je potrebno činiti nedjeljom i blagdanima. No, ima poslova i zaduženja koje se ne mora raditi u nedjelju. Tu prvenstveno mislimo na poslove u kojima su radnice i radnici, zbog slabosti hrvatske zakonske zaštite, „prisiljeni raditi bez nedjeljnog odmora”. Oni zbog toga nedjeljom ostaju izvan kruga svojih obitelji i svoje djece, dok je drugima to dan odmora. Nikakvo čudo što im zbog te očite diskriminacije „radna nedjelja donosi određenu prazninu i sumornost”.
Stalno vijeće u svom priopćenju javnosti poziva sve ljude dobre volje da se pridruže ovoj plemenitoj građanskoj, ljudskoj i kršćanskoj akciji solidarnosti za nedjelju koja je zadnjih godina poprimila i europske dimenzije pod nazivom „Europskog saveza za nedjelju”. Pozivamo stoga i hrvatska obavijesna sredstva da podrže inicijativu pokreta za slobodnu, obiteljsku i posebice humanu i kršćansku nedjelju koju zbog njezinoga temeljnoga značenja vjernici nazivaju „Danom Gospodnjim”, kaže se u današnjem priopćenju Stalnog vijeća HBK. /IKA/

Zlatni i srebrni bračni jubilej

Vrsar: Zlatni i srebrni bračni jubilej
Jedan izvanredan događaj, obilježavanje istoga dana 25. i 50. obljetnice braka, proslavljeno je u vrsarskoj župnoj crkvu sv. Martina u subotu, 4. veljače.
Niko Čeko i Anđa r. Petraš proslavili su 50. a Siniša Pilat i Karmen r. Malčić 25. godina bračnog života.
Anđa, rođena 21. siječnja 1943. godine, u mjestu Brdo nedaleko grada Vitez u Bosni i Hercegovini, i Niko Čeko, rođen 11. listopada 1948. godine, u zaseoku Dolac Bila pored sela Brajkovići nedaleko Vrsara, vjenčali su se 1. veljače 1967. Njihov je bračno zajedništvo blagoslovljeno rođenjem 4 djece, tri kćerke i 1 sina. Najstarija kćer, Ankica, sa suprugom Dariom podarila im je unuke Ivana i Nikolu, sin Ivica sa suprugom Višnjom unuku Martinu, kćer Vikica sa svojim Marinkom unuke Anu, Marija i Marinu, te najmlađa, Mirjana u braku sa Sašom dvije unuke, Karmen i Valeri’. Životne okolnosti su ih kroz zajednički život vodile u razne krajeve Europe i Domovine, pa su nakon početnog perioda u Dolac Bili živjeli niz godina u Austriji i Švicarskoj, a prije petnaestak godina su se odlučili nastaniti u Vrsaru gdje provode mirne umirovljeničke dane, te gdje su dočekali i zlatni bračni jubilej.
Karmen, rođena 19. siječnja 1973. godine u Puli i Siniša Pilat, rođen 17. listopada 1963. bračnu vjernost su izrekli u Poreču 25. siječnja 1992. godine. Iz njihovog zajedništva rođeno je 4 djece: Nicole, Matija, Andrija i Petra. Karmen i Siniša, zajedno sa svojom obitelji žive u Vrsaru, gdje su izuzetno aktivni članovi župne zajednice, Karmen pjeva u župnoj zboru, djeca ministriraju, a često nastupaju i kao instrumentalisti na svojim glazbalima u prigodi raznih župnih blagdana.
Župnik, vlč. mr. Lino Zohil, je na misnom slavlju tijekom kojeg su ta dva para potvrdila i obnovila svoje bračne zavjete, izrekao izuzetno nadahnutu homiliju.
Kada govoriti o ljubavi, ako ne prigodom vjenčanja ili obljetnica vjenčanja a danas 50 i 25 godina zajedničkog života naših Anđe i Nike i Karmen i Siniše, rekao je župnik. Što je to ljubav koja je kadra povezati dvoje za cijeli život – slavimo danas 50 i 25 godina toga zajedništva? Znači da su se upoznali, da su se prepoznali jedno u drugom i da su odlučili živjeti jedno za drugo i hvala Bogu proživjeli zajedno prošlih 50 i 25 godina. Ljubav se na taj način sasvim konkretno i jasno očitovala.
Brak i obitelj su gnijezdo u kojem se može roditi i opstati život najdragocjenijeg bića zemlje, čovjeka. To je prostor u kojem se muž, žena i djeca mogu nasloniti jedno na drugo, a svi zajedno na Boga. Tako Bog obasjava ovu zemlju svjetlom nevjerojatne nježnosti koju je stavio u tajnoviti odnos muža i žene. Potrebno se negdje skriti, u tišinu, kamo ne dopire buka zemlje, i osluhnuti taj glas neba. Potrebno je prepoznati u običnim, svako-dnevnim odnosima muževa i žena stvaralaštvo svemogućeg Boga i njegovu veličanstvenu prisutnost u sličnosti čovjekovih odnosa.
Bog želi unijeti čistoću, ljepotu, nježnost i očaranost ljubavi u tebe i u sve vaše odnose s ljudima. Lijepo je biti čovjek kada ga možemo prepoznati u ozračju neba.
– Ovo je vaš veliki dan kad svojih 50 i 25 godina zajedništva dijelite sa Dobrim Bogom i njemu najprije zahvaljujete za sve dobro koje Vam je podario i naravno sa svima nama ovdje prisutnima koji se s Vama radujemo i isto tako Bogu zahvaljujemo za Vas i Vaše zajedništvo, naravno spominjemo se i onih koji na žalost nisu više s nama ali se sigurno raduju s nama iz neba pa se i njih spominjemo u svojim molitvama pokojnih vaših roditelja i ostalih pokojnih članova vaših obitelji.
Vi ste sklopili bračni savez pred 50 i 25 godina u svjetlu Božjeg saveza s ljudima, to isto činite i danas sa zahvalnošću i molitvom na ustima. Ostanite uvijek s Bogom povezani, ne zapustite svoga prijateljstva s Bogom. Tko nam može više dati nego što nam može dati Bog. Vašu međusobnu ljubav Bog posvećuje svojom ljubavi. A Bog je toliko ljubio čovjeka: od stvaranja na svoju sliku i priliku, od sklapanja saveza s čovjekom, želje da bude čovjekov stalni pratilac u životu, do konačne potvrde svoje ljubavi kad je dao svoga Sina kao žrtvu pomirnicu na križu – za naše spasenje.
Učili ste se od Boga pravoj ljubavi, onoj iskrenoj, nesebičnoj, koja ne traži svoje – nego se velikodušno daruje nalazeći svoju sreću u sreći drugoga i svi koji Vas poznajemo molimo Svemogućega da u Vašem životu tako i bude.
Može li se muž radovati ako je žena nesretna, može li se žena radovati ako je muž nesretan? Zato uvijek svoju sreću nalazite u sreći onoga drugoga i vjerujemo da ste i jedan i drugi uložili život u vaše zajedništvo.
Najveće otkriće u životu je ljubav. Biti ljubljen i biti sposoban ljubiti. U ljubavi sve dobiva svoj smisao, a bez ljubavi sve gubi svoj smisao. Bog je ljubav i zato što nas je na svoju sliku stvorio, sposobni smo ljubiti jedni druge.
Ostanite u Božjoj ljubavi čuvajući njegove zapovijedi. Ostanite vjerni jedno drugome i svoju ljubav pretvorite, s Božjim blagoslovom, u čvrstu odluku koju danas ovdje potvrđujete pred Bogom i svima nama, zaključio je vlč. Zohil.

PORUKA VIJEĆA HBK-a ZA ŽIVOT I OBITELJ POVODOM DANA ŽIVOTA 2017.

PORUKA VIJEĆA HBK-a ZA ŽIVOT I OBITELJ POVODOM DANA ŽIVOTA 2017.

SUOČAVANJE SA STVARNOŠĆU STARENJA KAO PRILIKA ZA RAST

Sestre i braćo u Kristu, poštovani ljudi dobre volje!

Proslava Dana života, prve nedjelje u veljači, uvijek iznova prigoda je za promišljanje o ljepoti dara života, koju ove godine želimo sagledati osobito u njegovoj završnoj etapi. Nakon što smo prošle godine stavili poseban naglasak na demografsku problematiku, kao logičan nastavak za Dan života 2017. godine nametnula nam se tema suočavanja sa stvarnošću starenja, počevši od osobne preko obiteljske i crkvene pa sve do one društvene razine. Prateći demografske pokazatelje i projekcije, ali i uviđajući osobne i obiteljske drame mnogih naših bližnjih starije dobi, pitanje starenja iz godine u godinu neminovno će biti sve aktualnije. Znanstvenici na Zapadu, kojemu i Hrvatska pripada, ovo su stoljeće nazvali stoljećem starenja. Stoga ovom porukom želimo senzibilizirati ponajprije vjernike, ali i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj, na potrebu suočavanja sa starenjem, kako bismo starost prepoznali kao priliku za rast.

Osobno suočavanje – prilika za rast u mudrosti i svetosti

Starenje je neizbježnost redovitoga tijeka ljudskoga života na putu prema prijelazu u vječni život. Htjeli mi to ili ne, i ma koliko je pokušali usporiti, starost će doći. Ovozemaljski je ljudski život krhak i prolazan. Iako se na starost danas ne gleda pozitivno te se starije osobe u utilitarističkom shvaćanju svijeta sve više pokušava prikazati kao teret društva, što za posljedicu ima njihovu marginalizaciju i sve veću isključenost iz društvenih procesa, ne bi nas smjela zahvatiti malodušnost kada zakoračimo u to razdoblje života. Naprotiv! Osobno suočavanje sa starenjem i svime što ono sa sobom prirodno nosi u biološkom i psihološkom smislu nužnost je kojoj treba pristupiti uvažavajući osobito duhovnu dimenziju čovjeka. Sveti papa Ivan Pavao II. u Pismu starijim osobama starost naziva »doba mudrosti«, označavajući je i kao »konačno razdoblje ljudske zrelosti« i »izraz Božjega blagoslova«. Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić nazvao ju je »milosnim vremenom« (Veritas, br. 4, travanj 1999.). Papa Franjo ju je, slaveći nedavno svoj osamdeseti rođendan, nazvao »sjedište mudrosti«. Neki starost iz različitih razloga ne će dočekati, ali oni koji njome budu blagoslovljeni pozvani su iskoristiti to milosno vrijeme kako bi rasli u mudrosti i svetosti te mogli imati radosnu i plodnu starost, ispunjenu mirom, vjerom i molitvom.

Suočavanje u kontekstu obitelji – prilika za rast u uvažavanju i ljubavi

Biblija izrijekom poziva na poštivanje starijih. To se ponajprije odnosi na obvezu djece prema roditeljima uobličenu u četvrtoj Božjoj zapovijedi: »Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Gospodin, Bog tvoj« (Izl 20, 12). Ne samo da djeca time ispunjavanju svoju dužnost, nego, budući da je to prva zapovijed s obećanjem, njeno poštivanje, »zajedno s duhovnim plodovima, jamči ovozemne plodove mira i blagostanja« (KKC, 2200). Sv. Ivan Pavao II., papa, s pravom je zaključio da bi »najbolje rješenje bilo da starije osobe ostanu sa svojom obitelji, uz jamstvo učinkovite socijalne skrbi za sve veće potrebe koje iziskuje njihova dob ili bolest« (Pismo starijim osobama, br. 13). Uistinu, obitelj, a osobito ona kršćanska, trebala bi biti najbolje mjesto za dostojanstvenu starost njezinih starijih članova, a društvo bi tu njezinu ulogu trebalo primjereno vrjednovati i jamčiti odgovarajuću socijalnu skrb. Papa Franjo na općoj je audijenciji 4. ožujka 2015. cijelu katehezu posvetio važnosti baka i djedova, osobito istaknuvši njihovu molitvu kao dar i bogatstvo, ali i ono što ih sprječava da im »srce otvrdne u negodovanju i sebičnosti«. Suočavanje sa starenjem u obitelji dragocjena je prilika za rast u uzajamnom uvažavanju i ljubavi svih njezinih članova. Tu se priliku nipošto ne bi smjelo propustiti udaljavanjem starijih iz vlastite životne sredine ili neprimjerenim odnosom prema njima jer su izvor brojnih blagodati, osobito u smislu uloge baka i djedova u životu unučadi.

Suočavanje u kontekstu Crkve – prilika za rast u milosrđu i zajedništvu

Crkva je neumorna u poticanju na skrb o potrebitima, pa tako i o starijim osobama. To čini kroz dokumente učiteljstva te konkretnim zauzimanjem bilo kroz pastoralne strukture, bilo kroz strukture Caritasa. U Hrvatskoj tako djeluju biskupijski domovi za starije i nemoćne svećenike, domovi za starije osobe pod upravom redovničkih zajednica, hospiciji i humanitarne katoličke udruge. Međutim, na tome ne treba stati, nego predano raditi na ispunjavanju želje pape Franje koji bi želio »Crkvu koja izaziva kulturu odbacivanja preobilnom radošću zagrljaja između starijih i mladih« (Amoris laetitia, 191), ali i pristupajući osmišljavanju duhovnosti starijih osoba, na što također poziva. Nastavljajući u svom djelovanju prošlogodišnji jubilej, suočavanje sa starenjem u kontekstu Crkve postaje prilika za rast u milosrđu i zajedništvu mladih i starijih.

Suočavanje u kontekstu društva – prilika za rast u čovječnosti i solidarnosti

Statistički podatci neumoljivo pokazuju stvarnost da je naša populacija sve malobrojnija i sve starija, među ostalim i zato što više ljudi umire nego što ih se rađa. Činjenica da su, prema podatcima Ujedinjenih naroda, Hrvati jedna od pet najstarijih populacija u svijetu, oglašava zvono na uzbunu. Nastavak tih trendova vodi, kako zabrinuto tvrde neki od naših poznatih demografa, prema skorom urušavanju cijeloga sustava, počevši od zdravstva, obrazovanja, rada i, naposljetku, mirovinskoga sustava. Iz te spoznaje i činjenice proizlazi dužnost svakom čovjeku iskazivati čovječnost i solidarnost radi nas samih, ali i radi budućih naraštaja. Trebamo to činiti na samom početku ljudskoga života, od začeća, ali i u svim etapama života, uključujući i onu posljednju, starost, kojom najčešće završava ljudski život. Trebamo učiniti sve što je u našoj moći da se svaki začeti ljudski život ima priliku roditi, ali i da svaki čovjek može dostojanstveno živjeti. To drugo danas je osobito ugroženo kad je riječ o starijim osobama. Zato nam u odnosu prema starijim osobama valja učiniti odlučne korake kako bi se nadišao pristup osobi obilježen diskriminacijom na temelju dobi. Na tom tragu treba razvijati gerijatriju i gerontologiju, kao i palijativnu skrb, te sprječavati ugrožavanje dostojanstva starijih, diskriminaciju i nasilje nad njima u svim pojavnim oblicima, uključujući i eutanaziju. Starije osobe imaju pravo na dostojanstven život, imaju pravo na život bez diskriminacije i nasilja. Oni su za nas puno učinili, na nama je da im uzvratimo odgovarajućom skrbi. No to nije samo pojedinačna odgovornost, nego i društvena. Osobito ističemo odgovornost države, ali i cjelokupnoga društva, uključujući vjerske zajednice, da se ojačaju (izvan)institucionalni oblici skrbi o starijima, osobito u sredinama koje su zahvaćene jakom depopulacijom i demografskim pražnjenjem.

Braćo i sestre!

Suočavanje sa starenjem te stvaranje uvjeta za dostojanstveno i aktivno starenje, u kontekstu suodgovornosti, zadaća je svih društvenih čimbenika. Pritom treba imati na umu da se, kako je govorio papa u miru Benedikt XVI., »humanost društva mjeri u odnosu prema starijima« (iz govora Zajednici sv. Egidija 12. 11. 2012.).
Neka nas u ispunjenju te zadaće prati zagovor svetih staraca Šimuna i Ane, koji su u svojoj starosti dočekali ispunjenje svojih snova i nadanja razdragano uzevši u ruke dijete Isusa kada su ga Josip i Marija donijeli na prikazanje u jeruzalemski Hram. Takvo ispunjenje snova i nadanja u prigodi Dana života želimo svim starijim osobama, ali i svima nama koji smo na putu prema toj etapi života. Neka nam je svima blagoslovljen Dan života 2017.!

Zagreb, o blagdanu sv. Anđele Merici, djevice, 27. siječnja 2017.

U ime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj
Msgr. Mate Uzinić,
dubrovački biskup
i predsjednik Vijeća HBK-a za život i obitelj

Otvorenje Ureda za obitelj te Bračnog i obiteljskog savjetovališta u Pazinu

U subotu, 28. siječnja 2017. u Pazinu, na adresi Ulica Družbe Sv. Ćirila i Metoda 5, blagoslovljene su nove prostorije dijecezanskog Ureda za obitelj te treće Bračno i obiteljsko savjetovalište na području Porečke i Pulske biskupije. Novouređene prostore blagoslovio je generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac uz prisustvo ravnatelja dijecezanskog Caritasa vlč. Željka Zeca, predstojnika Ureda za obitelj o. Euzebija Kneževića, predstojnika Vijeća za pastoral obitelji i novu evangelizaciju vlč. Milivoja Korena te nekolicine svećenika.
Novootvoreni Ured za obitelj zamišljen je kao mjesto preko kojeg se koordinira nekoliko važnih pastoralnih aktivnosti biskupije: priprema za brak, obiteljske skupine, te bračna i obiteljska savjetovališta (BIOS). Kroz pastoralno djelovanje uvidjela se potreba za pokretanjem ovakve strukture na ovom području. Uz podršku ordinarija, mons. Dražena Kutleše, krenulo se u realizaciju projekta, a kao pogodno mjesto za sjedište Ureda i treće Bračno i obiteljsko savjetovalište, uz Pulu i Novigrad, odabran je Pazin.

„Brak i obitelj danas su posebno izloženi svekolikim negativnim pritiscima s kojima se supružnici ne mogu adekvatno nositi. Državni zavod za statistiku iznosi negativne trendove kada je u pitanju brak, prema kojima u Istri dolazi do rastave svakog drugog ili trećeg sklopljenog braka. To su mnoge razorene obitelji u kojima su svi članovi, na različite načine povrijeđeni, a posebne traume najviše pogađaju djecu“, naglasio je vlč. Koren.
U Pazinskom Uredu i BIOS-u jednom tjedno dežurati će svećenici kako bi bili dostupni ljudima za duhovnu pomoć i podršku, a na raspolaganju će biti i drugi stručnjaci koji mogu pomoći obiteljima i pojedincima u nevolji. Nastavak je to dobrog djelovanja dosadašnjih BIOS-a u našoj biskupiji, onog u Puli i Novigradu.

„Biskupijski Ured za obitelj koordinira sve obiteljske djelatnosti na biskupijskoj razini, čije su sastavnice priprava za brak, obiteljska savjetovališta i rad s obiteljskim skupinama. Savjetovalište je unutar toga ustanova koja želi biti od pomoći, pratiti i one koji se pripravljaju za brak i one u braku u njihovim pitanjima, teškoćama u komunikaciji, odgoju djece i slično“, rekao je vlč. Koren.

Ured za obitelj Porečke i Pulske biskupije osnovan je 1994. godine dekretom tadašnjeg ordinarija mons. Antuna Bogetića. Prvo Bračno i obiteljsko savjetovalište osnovano je u Puli 1998. godine, a zatim u Novigradu 2008. godine. Nakon gotovo još jednog desetljeća takvo je savjetovalište sada dobila i središnja Istra. U Bračnom i obiteljskom savjetovalištu osim svećenika ljudi će moći dobiti pomoć stručnog osoblja osposobljenog za različite oblike terapija. Vrata savjetovališta otvorena su za sve one kojima je pomoć potrebna, a savjet mogu potražiti svake srijede od 17 do 19 sati. Kontakt telefon je 099/6670-205, a e-mail adresa putem koje se osobe u potrebi također mogu javiti je obitelj@ppb.hr.

Iz dijecezanskog Ureda za obitelj najavljuju niz aktivnosti kroz naredni period sa posebnim naglaskom na radni posjet, krajem veljače, tima Bračnog i obiteljskog savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije te međunarodni stručni skup bračnih i obiteljskih savjetovališta (nad)biskupija u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koji će u Istri održati u rujnu ove godine na temu iz područja pastoralnog rada s razvedenim i razdvojenim obiteljima. /G.K./

Proslava Sv. Andrije u Gradini i Vrsaru

GRADINA: Proslava sv. Andrije i čestitke zlatomisniku

Svečano koncelebrirano misno slavlje na blagdan sv. Andrije, 30. studenog 2016., u njemu posvećenoj župnoj crkvi u Gradini, u Porečkom dekanatu, predvodio je preč. Mile Miljko, svećenik mostarske biskupije iz Zagreba, ovogodišnji zlatomisnik. Koncelebrirali su: vlč. Josip Zović iz Pule, vlč. Josip Kalčić iz Pule, bivši župnik, sada u mirovini, i župnik domaćin vlč. mr. Lino Zohil.
dscn0270
Na početku je vlč. Zohil pozdravio sve nazočne, a posebno predslavitelja koji ove godine slavi 50 godina svećeništva i pritom uz izraze dobrodošlice izrekao curricilum vitae preč. Mile Miljka.

Predslavitelj je u prigodnoj homiliji podsjetio kako je upravo Andrija bio prvopozvani među apostolima, prvi koji je pošao za Isusom, a on je bio taj koji je žurno otišao do brata Šimuna – Petra da ga pozove i učini dionikom radosti što je našao Mesiju. U današnjem ogromnom broju raznih poruka kojima nas mediji svakodnevno obasipaju potrebno je prepoznati ljepotu i važnost poruke koju nam donosi današnji blagdan, poruku sv. Andrije apostola, koju je on žurno otišao reći svome bratu, o tome da je pronašao Spasitelja. Mnogi su se kroz povijest pojavljivali kao učitelji i vođe, ali su bili nedostojni, jer su se oslanjali samo na svoju mudrost i znanje. Sv. Andrija se nije osjećao sposobnim, naglasio je predslavitelj, on ih je jednostavno doveo svome i njihovom izvoru svjetla, i zato su svi, dotaknuti snagom Duha, ostavili svoje poslove i postali navjestitelji radosti tog susreta sa Gospodinom. I dan danas, veliki narod onih koji su im povjerovali, čini Crkvu, koja ne prestaje tu radost prenositi i naviještati, istaknuo je preč. Miljko.

Neka nam sv. Andrija, apostol i mučenik, pomogne da bližnjemu u potrebi znamo navijestiti da nam je samo u zajedništvu s Isusom snaga i nada, zaključio je propovjednik.
dscn0281
Prije završnog blagoslova župnik je zahvalio svima na sudjelovanju, a napose predslavitelju kojemu je uručena košara sa plodovima prirode ovoga kraja. Zlatomisnik je nakon završnog blagoslova otišao na vrata crkve i svakom osobno poklonio spomen sličicu svog zlatnog svećeničkog jubileja.

I vlč. Josipu Kalčiću, nekadašnjem župniku Gradine, uručena je prigodna košara sa plodovima zemlje u znak zahvalnosti za sve što je tijekom godina župnikovanja učinio za Gradinu.

Nakon mise na trgu ispred crkve organizirano je druženje uz kolače i piće koje su donijeli župljani.

VRSAR: Procesija do crkve sv. Andrije
p1050448
Istoga dana, u ranim poslijepodnevnim satima, u Vrsaru je održana procesija do crkve sv. Andrije. Procesija krenula sa parkirališta pored groblja predvođena slikom sv. Andrije. Putem do crkve sv. Andrije pjevalo se prigodne pjesme te molila krunica.
p1050450
Osim predslavitelja, preč. Mile Miljka, sudjelovali su: vlč. Josip Zović iz Pule, vlč. Josip Kalčić iz Pule, vlč. Ivica Butković, župnik Funtane i Fuškulina, vlč. Ivan Princ, župnik Nove Vasi i Tara te domaćin, Župnik Vrsara i Gradine vlč. Lino Zohil.
p1050460
Prije završnog blagoslova župnik je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli organizaciji i naglasio da se ova misa organizira u ranim poslijepodnevnim satima kako bi ribari mogli doći i sudjelovati jer je to njihov dan. Ako prestanemo slaviti naše blagdane propast ćemo i postati ništa, neće nas biti, naglasio je vlč. Zohil, zato molimo blagoslov i zagovor Sv. Andrije za sve nas, a danas posebno za naše ribare. Nakon mise druženje uz hranu i piće koje je pripremila Općina Vrsar i Turistička zajednica Vrsara.

O zlatomisniku:

Don Mile Miljko rođen je u Jasenici kod Mostara, u župi sv. Petra i Pavla, 20. rujna 1942. Njegovi roditelji Ilija i Ruža r. Gagro imali su šestero djece od kojih je don Mile rođen kao peti po redu. Osnovnu četverogodišnju školu pohađao je u Jasenici (1949.-1953.) a nižu gimnaziju, kao posljednja generacija toga školskoga sustava, u Mostaru (1953.-1957.).

Prvu godinu klasične gimnazije završio je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1957.-1958.) a ostale tri godine u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu (1958.-1961.). Filozofsko teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Zagrebu (1961.-1967.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper 23. ožujka 1966. u Zagrebu a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1966. u Kruševu.

Istovremeno dok je pohađao šestu godinu studija bio je duhovni pomoćnik i studentski dušobrižnik u zagrebačkoj župi sv. Blaža a nakon završetka studija imenovan je župnim vikarom u Hrasnu, općina Neum, gdje je ostao kraće od godinu dana. Dana 22. travnja 1968. imenovan je župnim vikarom u Studencima gdje je ostao do 13. srpnja 1970. kad je imenovan župnim vikarom u Šipovači-Vojnićima gdje će malo kasnije postati župnik.

Na toj službi ostao je do listopada 1978. kad je poslan za dušobrižnika iseljenih hrvatskih katolika u Njemačku. Najprije je vodio Hrvatsku katoličku misiju u Göppingenu (1978.-1984.), biskupija Rottenburg-Stuttgart, a onda Hrvatsku katoličku misiju u Hamelnu, biskupija Hildesheim. U Hamelnu je bio do 30. ožujka 2008., kada je umirovljen, nakon čega se vratio iz Njemačke i nastanio u Zagrebu./G.K./

p1050475