Župa Vrsar i Župa Gradina

U nedjelju, 23. travnja 2023., na trinaestom plovnom hodočašću sv. Jurju u Vrsaru ove se je godine okupilo nekoliko stotina hodočasnika. Tim tradicionalnim hodočašćem se ondje ujedno obilježava i početak turističke sezone.

Odazvavši se na poziv mjesnog župnika, vlč. mr. sc. Lina Zohila, hodočasnici su se okupili na Starom molu kako bi ribarskom brodicom vrsarskog ribara Roberta Parisa bili prevezeni na obližnji otok sv. Jurja, u vrsarskom akvatoriju. On svojim specifičnim izduženim oblikom većeg i manjeg dijela otoka, koji su smješteni tako da zatvaraju uže vrsarsko priobalje, čini prirodni lukobran, štit vrsarske marine i luke od naleta velikog valovlja s morske pučine. S obzirom na to da se višejezičnim plakatima na recepcijama hotela goste koji u Vrsaru provode svoj odmor redovito obavještava o raznim župnim događanjima i ove se godine hodočašću na otok sv. Jurja pridružilo više obitelji inozemnih gostiju.

Po dolasku na otok molitvenim hodom po uređenoj šetnici izmoljena je pobožnost krunice, a potom je ispred crkvice sv. Jurja održano misno slavlje koje je ove godine predvodio preč. mr. sc. Ilija Jakovljević, župnik Fažane, dekan Vodnjanskog dekanata i vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića.

Propovjednik je na početku homilije istaknuo činjenicu da su „Vrsarani stoljećima hodočastili, molili i zahvaljivali. Ta tri koraka smo i mi danas poduzeli. Hodočastimo u dom Gospodnji da bismo se utekli zagovoru sv. Jurja da nas zagovara u našim potrebama, odnosno štiti u našim bojevima protiv svega onoga što nam oduzima vječnost koju smo započeli po sakramentu sv. krštenja. Ovo je ujedno i zahvalno hodočašća za sve one molitve, za sve ono što ste molili na prošlogodišnjem hodočašću: zdravlje duhovno i tjelesno, uspješnu turističku sezonu i za druge nakane.“

Aktualizirajući dnevni evanđeoski odlomak, predslavitelj je naglasio da „mi, današnji Isusovi učenici razgovaramo o svemu što se događa u našoj Crkvi i svijetu, našoj obitelji i općini. Često puta samo zabrinuti, propadaju nam naši planovi; sustižu nas kušnje: bolest, neuspjeh, nerazumijevanje; pa čak i nedostatak vjere. Isus nas pita: „Što to putem pretresate među sobom?“; odnosno što te to čini nemoćnim, tj. s čime se teško nosiš? Razne su naše poteškoće, nedaće s kojima se susrećemo ali i tereti koje nam nameću drugi“, rekao je propovjednik proniknuvši u misli i srca, zasigurno svih okupljenih, jer svaki čovjek, rjeđe ili češće, proživljava poteškoće. „Da ne bi ostali u beznađu; u tami svojih misli i poteškoća Crkva nam nudi Božju Riječ, sakramente i primjere svetaca kako duhovno i psihički ne krahirati već u svemu biti pobjednik poput sv. Jurja.“

Govoreći nadalje o kušnjama, propovjednik citira sv. Jakova, „’Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću’. Životne kušnje nisu tu da nas slome, da nas učine nemoćnima; već se u njima zrcali postojanost naše vjere“, ohrabrio je preč. Jakovljević. U nastavku je podjsetio na herojsko mučeništvo sv. Jurja, „Sv. Juraj, budući da je bio dobar vojnik, car mu daje mogućnost da se odrekne kršćanstva i da prinese žrtvu bogovima. Kaže priča, kad je sv. Juraj vidio kip boga Apolona obratio mu se riječima: „Jesi li ti Bog da ti prinosim žrtve?“ zapis kaže da je kip odgovorio: „Ne, ja nisam Bog“. Nakon čega je car naredio da mu se odrubi glava, jer je dokazao da je samo jedan Bog.“

„Ovaj primjer, sv. Jurja kojega čak i car želi spasiti pod uvjetom da se odrekne svoje kršćanske vjere, dovoljno nam govori kako čovjek bez vjere nije sposoban ostati vjeran svojim principima. Sv. Juraj, bio je svjestan ne samo da neće napredovati u carskoj vojsci jer je kršćanin, nego da je u opasnosti i njegov zemaljski život. On se nije pobojao i brže bolje išao se dodvoriti caru, već je ostao načelan; jasan. Mi današnji kršćani, u slabosti – nedostatku vlastite vjere olako se klanjamo današnjim moćnicima i time gubimo svoj vlastiti identitet.“

Ponovno aktualizirajući evanđelje predslavitelj je rekao, „svakodnevne poteškoće, nevjere, neuspjesi, nerazumijevanje ili bolest nas udaljuje jedne od drugih, ali i od Boga. Ova dva učenika na putu u Emaus su razočarana, oni su imali od Isusa određena politička, društvena očekivanja. Isusovom smrću sve im je propalo i oni se udaljavaju od zajednice. Odlaze razočarani i svi su im krivi. Zar to nije slika svakog od nas?“, zapitao je? „Odlazimo jedni od drugih razočarani jer nije bilo onako kako sam se tome nadao, kako sam želio. Razočarani smo u djecu, roditelje, susjeda, poslodavca; ama baš su mi svi krivi.“

„Dok sebe smatram pravednikom a drugog grešnikom, odnosno odbijam patnju i križ, dok bježimo od onih koji su nam nesimpatični, dok mrzimo neprijatelje, dotle samo povećavamo patnju i besciljno lutamo životom. Put u život ne vodi preko bijega od patnje, nego preko prihvaćanja patnje i preko pobjede nad njom“, rekoa je preč. Jakovljević te podsjetio da je, „Isus je ušao u smrt da je razori, uzeo je na sebe krivnje da nas opravda, naše bolesti da nas iscijeli.“ „Mi moramo prihvatiti svoju patnju i razoriti ju svjetlom vjere. Sv. Juraj unišao je u smrt svjetlom vjere. Moćni car postao je nemoćan pred vjerom sv. Jurja. Tako možemo reći i za našeg bl. Miroslava Bulešića da su bezbožni sustavi 20. stoljeća bili nemoćni pred njegovom vjerom. Oni stoje stameni u vjeri pred svijetom i ništa im ne može oduzeti moć da ljube, pa čak i neprijatelja. Bl. Miroslav Bulešić je molio: „Gospodine, učini me dostojnim mučeništva!“, podjsetio je preč, Jakovljević u svojstvu vicepostulatora u kauzi za kanonizaciju bl. Bulešića.

„Jesmo li mi danas spremni uskliknuti: Gospodine, učini me dostojnim da nosim svoj križ! Učini me dostojnim da nosim svoju patnju, svoju bolest; nesređeno stanje u obitelji“, nastavio je propovjednik. „Ne da se zatvaram u svijet ostavljenosti, u svijet osuđivanja; nego da vjerom i ljubavlju razorim svaku sumnju i bol. Nedostatak vjere u našem životu nas dovodi do depresivnosti, do otuđenosti a onda i ostavljenosti. I danas odzvanjaju Isusove riječi. Nama okupljenima na ovo slavlje: „O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ Kad donosimo Isusu grijehe, bolesti i smrt, tada primamo od njega milost, zdravlje i život. Uskrsnuće nije nešto što se događa tek nakon naše tjelesne smrti na sudnji dan. Počeci uskrsnuća i nebeskog života počinju već sada, kad prihvatimo križ. Sveti Pavao kaže da smo već suuskrsli u Kristu i da smo postavljeni s njime na nebo. Učenici i apostoli uvidjeli su kasnije da je križ ulazak u uskrsnuće“, podsjetio je propovjednik.

„Sveti je Pavao napisao da uživa u progonima, križevima, tjeskobama, jer kad je slab, onda je jak. Zato braćo i sestre, snagom vjere obnovimo život u sebi i drugima koji nam je od Boga dan. I mi danas u ovoj euharistiji, pričesti, prepoznajmo Isusa, dopustimo da nas euharistijski Krist obnavlja kako bi i mi jedni drugima rekli: gorjelo je naše srce na otočiću sv. Jurja dok smo molili, pjevali, slušali Božju riječ, slavili euharistiju i međusobno se družili. Vratimo se radosni, obnovljeni u ljubavi i učvršćeni u vjeri k svojim obiteljima i jedni drugima“, zaključio je preč. Jakovljević.

Prije završnog blagoslova kratko izlaganje o povijesti otoka i crkve sv. Jurja iz 9. stoljeća održao je povjesničar Marino Martinčević.

Crkvica sv. Jurja na istoimenom otoku je izgrađena na prirodnoj stijeni, temeljito je obnovljena i ponovno posvećena 2000. godine. Iznutra je krase, tipično ranokršćanske, dvije unutarnje apside, koje predstavljaju njezinu specifičnost, a tragovi hrvatskog pletera pokazatelj su nacionalnog sastava stanovništva u vrijeme kada je crkvica građena. Vrsar se u povijesnim zapisima prvi put spominje kao „Orsera sull’insula“ u 3. stoljeću, a ostaci kamenoloma na vrhu otoka te druge arhitektonske modifikacije terena pokazatelji su rane naseljenosti otoka.

Hodočasnici su potom prevezeni natrag do Starog mola gdje je nastavljeno druženje uz glazbu i prigodnu gastro ponudu u organizaciji Turističke zajednice i djelatnika komunalne tvrtke Montraker d. o.o. iz Vrsara.

U Porečkoj i Pulskoj biskupiji se sv. Juraj kao patron župe slavi u Župi Stari Pazin, te u mnogim manjim mjestima: Boljunu, Brdu, Grimaldi, Oprtlju, Plominu, Sovinjaku, te Tribanu, a kao suzaštitnik u rovinjskoj župi sv. Eufemije.

(txt: G. Krizman, foto: M. Martinčević)

„Uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje“. (Vazmeni hvalospjev)

Poštovani svećenici, redovnici, redovnice, vjernici laici, dragi prijatelji!

Svake godine u uskrsnoj noći po našim crkvama odjekuju riječi Vazmenog hvalospjeva koji, među ostalim, poručuje: „Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima… Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje…“
Ove vazmene riječi po sebi, a i preko glasova radosnih navjestitelja, traže mjesto u našim srcima, žele se iz crkava pretočiti u svakodnevna svjedočanstva vjere, nastaniti se u našim domovima, zajednicama, uredima, tvornicama i ostalim prostorima u kojima se susreću, druže, rade i obitavaju ljudi.
Planetarna vijest uskrsnuća, potekla s prazna Kristova groba, preobražava iskreno raskajane, pere krivce i okrivljene; podiže pale i one koji su skrivili padove drugima; unosi radost u tužne i u one koji uzrokuju tugu drugima.
Ovo naše vrijeme, među ostalim, obilježava mnoštvo statistika. Postoje statistike od vanjske čistoće prirode do unutrašnje čistoće naravi duha. Sve to pokreće potreba o čuvanju prirode i održavanju čistoće okoliša na što upozorava i papa Franjo svojom enciklikom „Laudato sì (Hvaljen budi) o brizi za zajednički dom“ (2015.). Papa Franjo u tom dokumentu, među ostalim, donosi i upozorenje sv. pape Pavla VI.: „zadivljujući znanstveni napredci, zapanjujući tehnološki izumi, čudesni ekonomski rast, ma koliko veliki bili, ako nisu združeni s istinskim društvenim i moralnim napretkom, na kraju će se okrenuti protiv čovjeka“ (Laudato sì, br. 4). Dok se, dakle, govori o čistoći okoliša ne smijemo zaboraviti potrebu čistoće naših duša, srdaca i savjesti. Horizontala pretpostavlja vertikalu bez koje se sve ruši.
Dok se u svijetu grade moderne spalionice raznih otpada, ne zanemarimo ispovjedaonice, te izvrsne „spalionice“, gdje se ne samo nište grijesi i svako zlo, nego i sve ono što do toga dovodi. To je put do istinske i prave slobode i ljubavi, siguran je to put do susreta s Uskrslim Gospodinom koji je temelj nade i jamstvo pobjede.
Sestre i braćo! Neka nas sve zahvati snaga i milost uskrsne noći kako bismo, po primjeru Učitelja, bili snaga palima i radost tužnima.
Neka nas sve zahvati radosna vijest anđela s prazna Kristova groba: „Uskrsnu! Nije ovdje!“(Mk 16,6) i neka ta vijest probudi u nama novi zalet vjere, nade i ljubavi koje dokidaju mržnju, uspostavljaju slogu i svladavaju nasilje. Isusov „mir vama“ i „ne bojte se“ neka rastjeraju sve vrste straha. Tà Isus nas nije napustio, nego je ostao s nama živ u Euharistiji, po kojoj nas snaži, hrani i šalje da postanemo navjestitelji Radosne vijesti i graditelji boljega svijeta po Božjem naumu.
Čestitajući Uskrs, tu najveću svetkovinu naše svete vjere, molim s papom Franjom: „Gospodine, zahvati nas svojom moći i svojim svjetlom, pomozi nam da štitimo svaki život, da pripravimo tlo za bolju budućnost, da dođe tvoje Kraljevstvo pravde, mira, ljubavi i ljepote“.
Dok molim, posebno mislim na vas, dragi bolesnici, na vas osamljeni, ostavljeni, obespravljeni, zakinuti, prezreni, na vas koji se borite s raznim životnim poteškoćama… Neka vaši križevi i žrtve procvjetaju novom spoznajom vjere i donesu i vama i svijetu obilne plodove mira, nade i ljubavi; neka ojačaju naše crkveno zajedništvo, i sve nas potaknu da budemo Crkva koja se brine za sveopće dobro, sudjeluje i vrši poslanje na koje nas sve Uskrsli zove.
Svima vama čestitam svetkovinu Uskrsa te, uza srdačan pozdrav, na sve vas zazivam obilan blagoslov Presvetoga Trojstva.

Vaš biskup Ivan Štironja

Na V. korizmenu nedjelju, 26. ožujka 2023. održan je u Vrsaru tradicionalni križni put „K svetom Andriji“.

Križni put koji se održava na području župe Vrsar, od vrsarskog groblja, gdje se nalazi drevna crkva sv. Petra do crkve sv. Andrije već bilježi zavidnu tradiciju. Naime, neprekinuto se održava od 2011. godine. Tada je to bio jedini križni put takvog tipa, tj. na otvorenom na području Porečkog dekanata. Slijedeći primjer Vrsara, križnog puta na otvorenom se počeo održavati i u Kašteliru te Taru. Da je takav tip pobožnosti omiljen u puku svjedoči i nazočnost vjernika u velikom broju. Tako se ove godine moglo nabrojati dvjestotinjak vjernika, kako domaćih župljana Gradine i Vrsara tako i brojnih župljana iz Funtane te drugih župa Porečkog, ali i Pazinskog te Rovinjsko-kanfanarskog dekanata. Pobožnost je predvodio domaći župnik, vlč. Lino Zohil.

Nakon što je župnik Zohil izrazio dobrodošlicu nazočnima, izražavajući zadovoljstvo što su se okupili u tako velikom broju, vjernici su krenuli od lokve Fabian po šljunčanoj stazi koja vodi do crkvice sv. Andrije, uz koju su postavljene postaje križnog puta. Tekst križnog puta su čitali vjernici. Po završetku je vlč. Zohil održao duhovni nagovor.

M. Martinčević

„Nastojat ću i obećavam da ću biti pastir, otac, brat i prijatelj. Nadam se da ću zauzvrat dobiti to isto od svoje braće i sestara“, rekao je biskup Štironja u zahvalnom govoru na kraju mise.

U subotu, 18. ožujka 2023. godine u porečkoj katedrali, u nazočnosti apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa mons. Giorgia Lingue, predsjednika HBK, zagrebačkog nadbiskupa koadjutora i dosadašnjeg apostolskog upravitelja Porečke i Pulske biskupije nadbiskupa mons. Dražena Kutleše, tridesetak biskupa, više provincijala te drugih crkvenih velikodostojnika, više ministara i drugih predstavnika najviših državnih vlasti, brojnih istarskih gradonačelnika i načelnika općina, rodbine i prijatelja novoga biskupa te brojnih vjernika iz svih dijelova Istre, održano je uvođenje u službu novog porečkog i pulskog biskupa mons. Ivana Štironje.

Prije početka mise, prigodne pozdrave te tumačenje obreda Uvođenja u službu izrekao je sudski vikar preč. Ilija Jakovljević.

Nakon svečane ulazne procesije, te uvodnog obreda mise kojeg je izrekao mons. Kutleša, on se je, u svojstvu dosadašnjeg apostolskog upravitelja ove Mjesne Crkve, obratio svome nasljedniku te svima okupljenima prigodnim govorom. „Danas se, dragi vjernici Porečke i Pulske biskupije opraštam od vas kao biskup i apostolski upravitelj te službeno završavam svoju službu u ovoj časnoj biskupiji. Bila mi je čast i neizmjerno sam zahvalan za svaku priliku koju mi je Bog dao među vama i po vama“, rekao je između ostalog nadbiskup Kutleša. Izrazio je potom zahvalnost umirovljenom biskupu mons. Ivanu Milovanu, te svećenicima redovnicima i redovnicama, „koji ste mi bili oslonac i pomoć u proteklom razdoblju. Hvala svim ljudima dobre volje čija otvorenost, pomoć i suradnja nisu izostali kad god je to bilo potrebno kako u pastoralu, tako i u ostvarenju važnih projekata od općeg interesa.“

„Iskrena srdačnost i širina duše istarskoga čovjeka, kultura prihvaćanja i ophođenja, učinili su da sam se među vama doista osjećao vašim biskupom“, naglasio je.

Obraćajući se mons. Štironji, nadbiskup Kutleša se je osvrnuo na slavnu povijest istarskih mučenika a napose je istaknuo „Istra je tijekom čitave svoje povijesti bila mjesto dodira i prožimanja kultura; ona je to i sada. Svojom prisutnošću, radom i običajima svaka je povijesna etapa i svaka njezina generacija ostavila trag kojeg valja razumjeti, sačuvati i nastojati oplemeniti. I ovo vrijeme u kojemu živimo donijelo je svoje. Otvorilo je nove prilike i obogatilo nas mnogim postignućima, ali je istovremeno donijelo mnogo sumnje i nepovjerenja, predstavilo neke nove ideje koje snažno odudaraju od duha Evanđelja i kršćanske tradicije. Drugim riječima, izazova je puno, a naše su ljudske snage ograničene. U ovoj svetoj misi, dok zahvaljujemo Bogu na Vašem dolasku na čelo ove mjesne Crkve, istovremeno molimo Boga da Vam dade duha razboritosti, kako biste znakove vremena prepoznavali i mudro, snagom Duha Svetoga, na njih odgovarali.“

Kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić je zatim pokazao Bulu imenovanja, a pročitao ju je apostolski nuncije nadbiskup mons. Lingua. Nadbiskup Kutleša, kao dosadašnji apostolski upravitelj predao je novome biskupu biskupski štap, znak pastirske službe. Novi je biskup zatim po prvi put sjeo na katedru porečkih biskupa, koja označava naučiteljsku službu biskupa, a koja je za tu prigodu urešena njegovim grbom i geslom „Bog je ljubav“. Geslo je novoga biskupa bilo prigodno postavljeno na platnenim uresima duž bočnih stupova prezbiterija. Novi je biskup potom pjevanjem uvoda „Slava Bogu na visini“ nastavio redoviti tijek euharistije.

Mons. Štironja se je u homiliji osvrnuo na riječi sv. Ivana „“Ljubljeni! Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; … Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav, danas posebno odzvanja u našim srcima“, te je u nastavku pojasnio, „Sv, Ivan je jasan: Upoznati Boga, znači susresti Boga koji je ljubav, i živjeti po toj ljubavi koja nikoga ne isključuje pa čak ni neprijatelja.“

„Mi kršćani smo pozvani biti odraz te Božje ljubavi odraz Božjega lica i Božjega srca“, potaknuo je okupljene vjernike te je nastavio, „Istinski želim i molim Gospodina da ova mjesna Crkva bude ozračje i prostor u kojemu će biti vidljiva i prepoznatljiva ljubav Božja, prostor u kojemu će se radosno prihvaćati i živjeti Božje zapovijedi. Želio bih da se našom Istrom, Porečkom i Pulskom biskupijom, širi ljubav prema Bogu i svakomu bratu i sestri, starcu i djetetu. I danas u ovoj svetoj misi molim da Božju ljubav osjeti svako začeto dijete, i da je osjete svi ljudi osobito siromašni, bolesni, obespravljeni, zakinuti, ostavljeni, osamljeni, posebno ugroženi zbog rata, nepravde,neistine…“

Spominjući svoje biskupsko geslo naglasio je „U današnjoj svečanoj liturgiji u središtu su riječi: „Bog je ljubav!“ Nisu to samo lijepe riječi i najljepša definicija Boga nego je to odraz najljepše blagovijesti koja govori o milosrdnoj ljubavi Boga koja se snagom Duha Svetoga utjelovila u Isusu Kristu te po njemu želi poći po svem svijetu, razliti se i pretočiti u srca budućih generacija. A put do budućih generacija jesmo ti i ja, brate i sestro. Ljubeći Boga iznad svega a bližnjega svoga kao same sebe, mi postajemo provodnici i pronositelji Božje ljubavi u svijetu.“

Na kraju homilije se je obratio vjernicima svoje nove biskupije: „S posebnim osjećajem vjere i nade danas molim Gospodina za sve vas, dragi vjernici Porečke i Pulske biskupije, za drage mlade obitelji, za vas, draga mladeži i djeco, da budete otvoreni Kristovoj ljubavi i da ovaj naš svijet učinimo labirintom ljubavi prema Bogu i ljubavi prema svim ljudima. Pozivam vas sve da zajedno molimo na tu nakanu.

Posebne molitve upućujem za vas, dragi bolesnici, nemoćni, osamljeni, za vas koji živite s raznim životnim poteškoćama. Ujedno vas pozivam i molim da svoje patnje i križeve sjedinite s Kristovim križem kako bi postale plodonosne za spasenje naših duša.“

U skromnosti i poniznosti zamolio je vjernike da mole za njega i za svoje svećenike, „Molite i za mene svoga biskupa, molite za nas svoje svećenike, da vam budemo uzor i primjer poput sv. Maura i sv. Tome, zaštitnika naših biskupija, te brojnih istarskih mučenika, brojnih hrvatskih blaženika i svetaca sve do naših posljednjih svjedoka vjere bl. Miroslava Bulešića i bl. Alojzija Stepinca. Neka nas ti brojni i uzorni Božji ugodnici zagovaraju i neka nam zajedno s Marijom Majkom Crkve i sv. Josipom izmole potrebnu milost i snagu kako bismo i mi bez pridržaja živjeli svoju kršćansku vjeru, širili nadu i svjedočili ljubav.“

Na kraju misnoga slavlja u ime biskupa Riječke metropolije čestitku i dobrodošlicu biskupu Štironji izrekao je riječki nadbiskup i metropolita mons. Mate Uzinić. On je na početku napomenuo da je ovim imenovanjem kompletiran sastav biskupa Riječke metropolije. On se prigodno osvrnuo na riječi pape Franje o biskupskoj službi, naglasivši da „ona nije stjecanje časti kojom ću se razmetati. Biti biskup znači imati uvijek pred očima primjer Isusa Krista, koji je kao dobri pastir došao ne da bude služen već da služi i da dane život za svoje ovce.“ Istaknuo je nadalje da se tu službu ne traži, već ju se prihvaća u poslušnosti. Osvrnuo se na nedavno često premiještanje biskupa, istaknuo je da to može izgledati kao grabljenje bolje pozicije, traženje moći, te je zato naglasio važnost citiranog promišljanja pape Franje. „Biskupska služba ne smije biti uzdizanje sebe, već stavljanje sebe u službu braće i sestara“, naglasio je riječki metropolita. Biskupu Štironji izrazio je dobrodošlicu u Istru, u Porečku i Pulsku biskupiju, u Riječku metropoliju, u Hrvatsku biskupsku konferenciju.

U ime svećenika, redovnika, redovnica i vjeroučitelja Porečke i Pulske biskupije riječi dobrodošlice novome biskupu, te riječ zahvale dosadašnjem apostolskom upravitelju izrekao je kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić. On je izrazio spremnost „biti požrtvovni suradnici u Vašem poslanju naviještanja Kraljevstva Božjega od danas među nama.“ „Vjerujemo da će i Vaše dosadašnje bogato pastoralno iskustvo koje ste stjecali u našim krajevima i po drugim kontinentima biti od koristi i za sve nas koji smo se odazvali na Kristov poziv da ga slijedimo.“ U zahvalnom obraćanju nadbiskupu Kutleši kancelar je naglasio, „Svojim tihim, skromnim, samozatajnim radom kroz sve te godine uzdizao je ugled i biskupa, Biskupije i cijele Crkve. Cijenili su ga vjernici kao i oni koji to nisu, rado su ga slušali i držali do njegova mišljenja, tražili njegove savjete.“ Čestitku novome biskupu naglasio je željom „Neka po Vama svi osjete stvarnost Vašeg biskupskog gesla: Bog je ljubav. I sve dobro i lijepo što smo o Vama čuli neka se uz Božju pomoć počne ostvarivati i ovdje među nama.“

U ime vjernika laika riječ dobrodošlice mons. Štironji izrekla je prof. dr. sc. Sandra Krtalić. Govoreći o imenovanju mons. Štironje Krtalić je istaknula, „Shvatili smo da je Crkva u Istri dobila vrijednog i iskusnog pastoralnog radnika i misionara, dobrog i mudrog učitelja, te razboritog pastira koji će koračati ovim krajem čineći dobra djela, čime nastavljate požrtvovno djelovanje Crkve u Istri koje je od prvih stoljeća kršćanstva, pa sve do danas osvjedočeno mučenicima, blaženicima, brojnim zauzetim biskupima i svećenicima, koji su u svjetlu brojnih iskušenja, svojim životom i pastoralnim djelovanjem gradili istarsku crkvu i utkali u nju neizbrisivi trag.” „Vaš je dolazak za porečkog i pulskog biskupa u ovom trenutku novi i svijetli znak nade, te ohrabrenje svima nama da na brojne izazove današnjeg vremena obilježenog raznim nesigurnostima, strahovima, sumnjama, poteškoćama i slabostima odgovorimo življenjem svevremenskog nauka Kristova Evanđelja. Želimo Vam da na putu svog poslanja nastavite djelovati poput biskupa Dražena, blago, suosjećajno, ponizno, odvažno i ustrajno u evanđeoskom svjetlu milosrdne i djelatne ljubavi, zagovarajući zajedništvo i uzajamno poštovanje među ljudima.“, zaključila je Krtalić.

Na kraju se je okupljenima, završnim riječima zahvale obratio novi porečki i pulski biskup, mons. Ivan Štironja. Na početku je napomenuo da „moli Boga da sve izrečeno tijekom te svečanosti ne budu prazne riječi, nego da to bude ozračje u kojem ćemo činiti ona djela o kojima slušasmo i pričasmo danas.“ Izrazio je zahvalu Bogu, te prigodne zahvale nunciju i Svetom Ocu na imenovanju. Zahvalio je svome predšasniku na svemu što je učinio tijekom 12ak godina vođenja te mjesne Crkve. Zahvalu je izrekao umirovljenom biskupu Ivanu Milovanu, na svemu što je činio do sada, izrazio je nadu da će tako i nastaviti, da će i njemu pomoći. Zahvalio je svim prisutnim biskupima i nadbiskupima, predstavnicima civilnih vlasti te predstavnicima ustanova i institucija kao i svim hodočasnicima. Posebnu je zahvalu uputio organizatorima svečanosti, a zbor je pohvalio upotrijebivši izraz iz istarskog čakavskog dijalekta „Mogu samo reći da ste – lìjepo kantàli!“, što je izazvalo oduševljeni pljesak.

U emotivnom trenutku zahvalio je na podršci svojoj obitelji, braći i sestrama, nećacima, posebno mladeži. Obraćajući se svojoj obitelji pozvao ih je da slijede primjere pokojnih roditelja, oca Stojana i majke Anice, „koji su nas uvijek hrabrili, vodili, za nas molili i primjerom pokazivali da budemo zdravi i nacionalno i vjerski. Odgajajte svoju unučad i praunučad upravo onako kako su nas oni učili, i budite sigurni da ćete biti na pravom, zdravom i dobrom putu.“

Obraćajući se svećenicima Porečke i Pulske biskupije, „mojim prvim suradnicima, s kojima ćemo dijeliti dobro, nadam se, ponajviše, ako bude nešto što će trebati ispravljati, dakako da ćemo to morati uvijek u ljubavi korigirati, na putu kako nas to Crkva poziva i kako nas Isus uči.“

„Nastojat ću i obećavam da ću biti pastir, otac, brat i prijatelj. Nadam se da ću zauzvrat dobiti to isto od svoje braće i sestara“, rekao je biskup Štironja u zahvalnom govoru na kraju mise.

Misa je završena intonacijom zahvalne pjesme Te Deum.

Pjevanje svečane mise Uvođenja u službu predvodili su pjevači iz više istarskih župnih zborova, pod dirigentskim vodstvom Aleksandre Orbanić, voditeljice Župnog zbora sv. Mihovila u Žminju, uz instrumentalnu pratnju Nele Božac.

G. Krizman

U Gradini je u nedjelju, 26. veljače 2023., obilježena prva godišnjica smrti dugogodišnjeg župnika ove župe vlč. Josipa Kalčića. Misno slavlje je predvodio vlč. Ivan Kramar, župnik iz Baderne uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Lina Zohila. Misnom slavlju je nazočio veliki broj vjernika, pokazujući i na taj način koliko je pok. velečasni Josip bio omiljen među župljanima. A istom je ljubavlju i velečasni Josip ljubio svoje župljane, shvaćajući, poput svetog đakona Lovre, nebeskog zaštitnika župe Sv. Lovreč, gdje je do umirovljenja bio župnikom, da se bogatstvo Crkve ne nalazi u srebru ni zlatu ni posjedima već upravo u ljudima.

Predvoditelj slavlja je u propovijedi protumačio evanđeoski odlomak koji Crkva prve korizmene nedjelje stavlja pred nas. „Temeljna poruka korizme nije žalost zbog bespomoćnosti već radost pobjede – razdoblje intenzivne radosti hoda s Gospodinom. Čovjek je stvoren da bude Božji suradnik i prijatelj. U korizmu trebamo krenuti s razmišljanjem da Bog ljubi svakoga čovjeka“ – naglasio je propovjednik.

Na kraju slavlja vlč. Josipa su se prisjetili predvoditelj slavlja i vlč. Lino Zohil. Vlč. Kramar je naglasio njegove osobine dobrohotnosti, strpljivosti i mudrosti. Kada bi bio zatražen da iznese mišljenje ili da neki savjet ne bi na brzinu izrekao neko mišljenje već bi promislio o onome o čemu je upitan i tek tada izrekao mišljenje. A takve su bile i njegove propovijedi, koje su one koji su ih slušali pozivale na razmišljanje o izrečenomu. Njegove riječi u propovijedi su bile duboko promišljenje.

Naposljetku biranim se riječima pok. vlč. Kalčića prisjetio župnik Zohil. Napomenuo je da je vlč. Josip Kalčić rođen u seli Milinki kod Tinjana, no već se zarana s obitelji preselio u Pulu. Sjemenište pohađa u Pazinu, a bogosloviju u Rijeci i Pazinu. Za svećenika je zaređen 1958. godine. Bio je župnikom župa Sv. Matej Cere i Ivanac, potom Kringe i Muntrilja. Od 1997. godine bio je župnikom župa sv. Martina u Sv. Lovreču Pazenatičkom i sv. Andrije u Gradini. Župnikom Gradine će biti do 2012. godine, a Sv. Lovreča do umirovljenja 2016. Župljane župa Sv. Lovreč i Gradina zadužio je i knjigom „Crkve i crkvice Sutlovreštine i okolice“ približavajući im na taj način bogatstvo sakralne baštine njihova kraja te je svaka ovitelj spomenutih župa na dar dobila po primjerak. U Sv. Lovreču se brinuo za restauraciju orgulja, ali nije stao na tome već je i podučavao mlade sviranju da jednom restaurirane orgulje ne budu tihe već služe svojoj svrsi. Vlč. Zohil je posebno naglasio da ga je ganuo jedan nenadan susret kada je vlč. Kalčića našao u društvu nekih njegovih davnih krizmanika, tada već odraslih ljudi, koji nisu zaboravili svoga vjeroučitelja. A takav je i bio vlč. Kalčić, tih i nenametljiv, baš poput sv. Josipa čije je ime nosio, i primjer mnogim svećenicima kakav bi trebao biti „dobri pastir“.

Txt i foto: Marino Martinčević

Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj ima čast obavijestiti da je sveti otac Franjo imenovao nadbiskupom koadjutorom Zagrebačke nadbiskupije preuzvišenog mons. Dražena Kutlešu, dosadašnjeg splitsko-makarskog nadbiskupa.

Također vas obavještavamo da je preuzvišeni mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup u miru, imenovan apostolskim upraviteljem Splitsko-makarske nadbiskupije.

Zagreb, 14. veljače 2023.

Životopis Mons. Dražena Kutleše

Mons. Dražen Kutleša rođen je u Tomislavgradu 25. rujna 1968., od oca Kreše i majke Danice r. Ćurić. Poslije osnovne škole koju je pohađao u Prisoju (1975. – 1983.), boravio je u sjemeništu i završio Klasičnu gimnaziju „Ruđer Bošković“ u Dubrovniku 1987. godine. Zatim je upisao, te 1993. završio filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu. Godine 1994. postigao je bakalaureat na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je u Prisoju na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1993. Godine 1995. upisao je poslijediplomski studij kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu „Urbaniana“ u Rimu gdje je magistrirao 1997. i doktorirao 2001. godine.

Od 1993. do 1995. bio je župni vikar u mostarskoj katedrali i katehist u srednjim školama. Od 1998. do 2006. obnašao je službe: vicekancelara u biskupijskoj kuriji, župnog upravitelja u Grudama, predavača kanonskog prava na Teološkom institutu u Mostaru te člana Zbora savjetnika i Svećeničkog vijeća, a bio je i savjetnik Komisije „Iustitia et Pax“ Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Od 2006. do 2011. bio je djelatnik Kongregacije za biskupe u Vatikanu. Od 2011. je vanjski suradnik Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenta.

Na spomendan sv. Ignacija Antiohijskoga, 17. listopada 2011. papa Benedikt XVI. imenovao ga je biskupom koadjutorom Porečke i Pulske biskupije. Za biskupa je zaređen na spomendan Blažene Djevice Marije Loretske, 10. prosinca 2011., u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije (Eufrazijeva bazilika) u Poreču. U službi dijecezanskog ordinarija naslijedio je mons. Ivana Milovana 14. lipnja 2012.

Za biskupsko geslo uzeo je riječi iz Psalma 31: „U Tebe se, Gospodine, uzdam!“

Papa Franjo je mons. Kutlešu imenovao nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije na blagdan sv. Benedikta, 11. srpnja 2020. Ujedno je imenovan apostolskim upraviteljem Porečke i Pulske biskupije. Na stolici splitsko-makarskog nadbiskupa naslijedio je mons. Marina Barišića na spomendan Blažene Djevice Marije Fatimske, 13. svibnja 2022. Metropolitski palij primio je iz Papinih ruku na svetkovinu Apostolskih prvaka, 29. lipnja 2022., u vatikanskoj bazilici sv. Petra, a na ramena mu ga je stavio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua na spomendan blažene Marije Propetoga Petković, 9. srpnja 2022. u crkvi Svete obitelji u Solinu.

Sveti Otac ga je 13. srpnja 2022. imenovao članom Dikasterija za biskupe.

Na 65. plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, na blagdan sv. Luke, 18. listopada 2022., izabran je za predsjednika HBK. U tijelima HBK obnaša službe predsjednika Stalnog vijeća, predsjednika Pravne komisije i predsjednika Biskupske komisije za odnose s državom.

Služi se talijanskim, njemačkim i engleskim jezikom.

Životopis

Mons. Ivan Štironja je rođen 10. svibnja 1960. u Pješivcu, tadašnja župa Prenj, danas Aladinići, Trebinjsko-mrkanska biskupija, u obitelji od desetero djece. Otac Stojan i majka Anica, rođena Bošković, rodili su tri sina i sedam kćeri – od kojih je jedna preminula još kao beba.

Mons. Štironja je osnovnu školu polazio na Pileti, u Crnićima (1967.-1975.), gimnaziju u Dubrovačkom sjemeništu kod isusovaca (1975.-1979.), vojnu obvezu je služio na Visu i u Šibeniku (1979.-80.), a bogoslovni studij pohađao na Visokoj filozofsko-teološkoj školi u Sarajevu (1980.-1986.).

Za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Pavao Žanić u mostarskoj katedrali 29. lipnja 1986. Službovao je kao župni vikar u Dračevu (1986.-1987.).

Kao mladomisnik don Ivan se javio u misije i pripremao pola godine u Londonu pripremajući se za afričke misije i učeći engleski jezik (1988.). Misijsku je djelatnost obavljao u župi Kaning’ombe u biskupiji Iringi u Tanzaniji (1988.-1992.). Biskup Žanić ga je pozvao iz misija i poslao u hrvatsku župu u Oakville, biskupija Hamilton u Kanadi, gdje je djelovao tri i pol godine (1993.-1996.). Uz redoviti pastoralni i liturgijski život u župi, uređivao je župni bilten i svakog tjedna govorio na radiju Torontu hrvatskim vjernicima.

Žanićev nasljednik biskup Ratko Perić poslao ga je na studij liturgije u Padovu, gdje je na „Istituto di liturgia pastorale” pohađao dvije godine liturgijske predmete i položio potrebne ispite. Ujedno je pastoralno skrbio za Hrvate u Padovi i Milanu. Biskup ga je pozvao u Mostar za župnika katedrale (1998.-2002.), a zatim ga je imenovao biskupskim vikarom za pastoral (2002.-2011.)

Kongregacija za evangelizaciju naroda imenovala ga je 1. ožujka 2011. godine nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine. Na toj je službi ostao do rujna 2016., a od listopada 2016. do danas na službi je župnika i upravitelja Svetišta Presvetog Srca Isusova u Studencima. Član je raznih tijela pri BK BiH.

Osim spomenutih službi bio je član Prezbiterskoga vijeća, Zbora savjetnika, Nadzornoga vijeća Biskupijskoga caritasa, predsjednik Svećeničke uzajamnosti, povjerenik za mladež, povjerenik za duhovna zvanja.

U „Crkvi na kamenu“ vodio je iz mjeseca u mjesec liturgijsku rubriku „Liturgija i život“, te potom misijsku rubriku pod nazivom „Za evangelizaciju naroda“. Biskup ga je imenovao dijecezanskim ravnateljem misijskih djela u prosincu 1999. Pokazao se odgovornim promicateljem raznih inicijativa u korist općih misija i posebno hrvatskih misionara. Pisao je u „Radosnoj vijesti“, glasilu Papinskih misijskih djela za područja Biskupskih konferencija Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Sveti Otac Franjo imenovao ga je novim Kotorskim biskupom 22. prosinca 2020. godine.

Služi se, osim hrvatskoga, također engleskim, talijanskim i afričkim swahili jezikom.

Za biskupa je zaređen u Mostaru 7. travnja 2021. u katedrali Marije Majke Crkve. Glavni zareditelj bio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić a suzareditelji barski nadbiskup i tadašnji apostolski upravitelj Kotorske biskupije Rrok Gjonlleshaj i mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić, u zajedništvu s još 13 nadbiskupa i biskupa na čelu s predsjednicima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vrhbosanskim nadbiskupom i metropolitom kardinalom Vinkom Puljićem, Hrvatske biskupske konferencije zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem i Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda zrenjaninskim biskupom Ladislavom Németom.

Za kotorskog biskupa ustoličen je na blagdan bl. Ozane Kotorke, 27. travnja 2021. u katedrali sv. Tripuna.

Papa Franjo imenovao ga je 31. siječnja 2023. godine porečko pulskim biskupom a ustoličenje će biti u porečkoj bazilicu u subotu, 18. ožujka 2023.

Papa Franjo prihvatio je odreknuće od službe zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića i sukladno kanonskim propisima, od subote, 14. siječnja 2023., mons. Puljić umirovljeni je zadarski nadbiskup, a dosadašnji nadbiskup koadjutor, mons. Milan Zgrablić, postao je zadarski nadbiskup sa svim pravima i dužnostima dijecezanskog biskupa, navodi se u priopćenju Zadarske nadbiskupije koje u nastavku prenosimo u cijelosti.

Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj (Prot. br. 1293/2022., od 5. travnja 2022.) obavijestila je kako je papa Franjo 7. travnja 2022. imenovao novim nadbiskupom koadjutorom Zadarske nadbiskupije mons. Milana Zgrablića, svećenika Porečke i Pulske biskupije.

Na spomendan Bezgrešnog Srca Marijina, 25. lipnja 2022. mons. Milan Zgrablić zaređen je za biskupa u zadarskoj katedrali Sv. Stošije.

U subotu, 14. siječnja 2023., na uočnicu svetkovine svete Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice katedrale, Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj (Prot. br. 1583/2023., od 12. siječnja 2023.) obavijestila je kako je prihvaćeno odreknuće od službe zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića.

Sukladno kanonskim propisima, od subote, 14. siječnja 2023., mons. Želimir Puljić umirovljeni je nadbiskup zadarski, a dosadašnji nadbiskup koadjutor, mons. Milan Zgrablić, postao je zadarski nadbiskup sa svim pravima i dužnostima dijecezanskog biskupa.
/IKA/

Srebrni biskupski jubilej, 25. obljetnica biskupskog ređenja mons. Ivana Milovana, porečkog i pulskog biskupa u miru, proslavljena je u subotu, 14. siječnja 2023. godine. Slavljenik, mons. Ivan Milovan je predvodio svečanu euharistiju u porečkoj katedrali, četvrt stoljeća nakon što je u toj istoj katedrali zaređen za biskupa 10. siječnja 1998. godine. Na svečanom misnom slavlju jubileja koncelebrirali su: apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije nadbiskup mons. Dražen Kutleša, nadbiskup i metropolita riječki mons. Mate Uzinić, nadbiskup i metropolita đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, koji je izrekao i prigodnu homiliju, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup mons. Marin Srakić, umirovljeni riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić, bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak te umirovljeni krčki biskup mons. Valter Župan. Koncelebriralo je pedesetak svećenika.

Slavlju je nazočio župan Istarske županije Boris Miletić, gradonačelnik Poreča Loris Perušić sa suradnicima, saborski zastupnik Anton Kliman, ravnateljica Državnog arhiva u Pazinu Mirela Mrak Kliman te predstavnici drugih županijskih i gradskih institucija i ustanova. Nazočni su bili i članovi biskupove obitelji, sestra, bratići i druga rodbina

Mons. Kutleša: „Ostati pošten čovjek kroz mnoge bitke, prilagodbe i kušnje nije lako“

Mons. Kutleša je nakon čestitke svečaru i prigodnih pozdrava citirao svetoga Pavla, njegove riječi „dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao“, „ostati pošten čovjek kroz mnoge bitke prilagodbe i kušnje nije uvijek laka stvar. Isto vrijedi i za vjernički svećenički, a pogotovo biskupski život. Postati kršćaninom relativno je lako, priznajte Bogu da ste grešni i primite po vjeri slobodan dar Vječnoga života koji je Krist pružio svojom prolivenom krvlju. No onda dolazi teži dio – biti vjernik u svijetu koji je neprijateljski nastrojen prema Bogu i njegovom narodu. Svijet neprestano stoji pred vama i oko vas, ono što nudi većinom je u suprotnosti s Božjim zakonom. Iznutra Vas tijelo mami da se odreknete Krista, neprijatelj vas udara iskušenjem, a nakon iskušenja pravi test tvoje vjere je hoćeš li izdržati. Istinska vjera u Krsta je ona koja ustraje do suda. Kršćanski život je jedna velika trka. Nijedan maraton nije lako završiti bez velikih odricanja i muka. Da bismo uspješno završili životnu bitku sveti Pavao nam poručuje da moramo imati na pameti tri bitna fokusa. U sadašnjosti trebamo biti svjesni da ono što smo stekli trebamo predati drugima, trebamo baklju vjere predati upaljenu mlađima, poučiti ih kako će je sačuvati upaljenom i dalje je prenositi. Trebamo biti svjesni da ćemo jednoga dana otići s ove zemlje, ali ne bilo gdje već Kristu. Nadalje trebamo imati fokus na prošlost, ono što sada činimo jednoga dana će biti naša prošlost. Nadamo se da ćemo se moći osvrnuti i reći da smo sudjelovali u borbi za Kristov cilj, da ćemo moći konstatirati da nismo odustali od utrke te da smo sačuvali istinu evanđelja a nadasve svoju vjeru. Nadlje fokus na budućnost, Pavao nas upozorava da ćemo uskoro stati pred Gospodina, pravednog suca, ali opravdani njegovom milošću, živimo za taj da. „Vjerujem, da stre, biskupe Ivane, u svom životu slijedili primjer i fokus sv. Pavla, i „dobar boj bili, trku završili, vjeru sačuvali“. Znam da Vam je, osim sv. Pavla uzor bio i naš bl. Miroslav Bulešić, u čiju ste beatifikaciju uložili mnogo truda i godina rada, jadno sa Vašim bratom mons. Vjekoslavom. Hvala Vam i svima koji su Vam pomogli na ostvarenju toga cilja. Zahvaljujem na svemu što ste učinili za ovu drevnu biskupiju, kao svećenik i kao biskup, kao i za cijelu Crkvu u hrvatskome narodu. Na poseban način želim Vam zahvaliti na očinskoj suradnji u zadnjih 12 godina“, naglasio je mons. Kutleša te poželio biskupu Milovanu „ da ga Bog prati u daljnjem životu“.

Homilija: „Biskupska služba je po sebi kritika svake vrste egoizma“

Mons. Hranić je u prigodnoj homiliji istaknuo da nam Bog po starozavjetnom proroku progovara i poziva nas na izvore našeg identiteta: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje!“

„Sebe, svoj sadašnji trenutak, svoj poziv i identitet možemo najbolje sagledati i donekle razumjeti samo kroz optiku Duha Svetoga, koji podiže različite ljude, karizme i službe u svojoj Crkvi, te je među njima podigao i svakoga od nas. Sebe, svoj identitet, poslanje i život možemo shvatiti samo kroz optiku vjere u Isusa Krista, utjelovljenog, raspetog i uskrslog Gospodina; kroz optiku Crkve koja je njegovo otajstveno tijelo, i u službi ostvarenja njegova poslanja, primljenog od Oca, u svijetu. Želimo li ispravno sagledati i vrednovati povijest svakoga od nas, onda ju trebamo promatrati polazeći od onoga što je bilo “u početku”. A što je naš “početak”? “Duh Gospodnji na meni je!” – taj je dar Duha Svetoga “naš početak” i on predstavlja naš kršćanski te naš svećenički i biskupski – apostolski iskon.“

Osvrćući se na djelovanje pastira Crkve naglasio je „U našem pastirskom i evangelizacijskom djelovanju čak je važnije što kao biskupi i svećenici živimo i svjedočimo, negoli aktivnosti koje poduzimamo. Važnije je što Krist čini u nama, negoli što mi javno činimo i poduzimamo. Važniji su naše međusobno zajedništvo i ljubav od naših pojedinačnih akcija, odnosno važnije je da kao se kao braća i suradnici ljubimo te da djelujemo zajedno, negoli da budemo, pa makar i savršeni, samci. Od naših vidljivih uspjeha, često su plodnije naše ponizne žrtve i samozatajni križevi koje nosimo. Kristovo se svećeništvo nije ostvarilo u obredu, nego u velikodušnom daru sebe samoga i svoga života za nas. I naša ljubav prema drugima te strpljivost na križu su također katedra s koje poučavamo. Budimo svjesni da smo mi biskupi i svećenici uvijek znak, znak Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga te snage i djelovanja njegova Svetoga Duha.“

O poteškoćama biskupstva propovjednik je naglasio:“ Biskup je u biskupijskoj zajednici svjedok i znak Božje blizine i ljubavi. Biskupa bi, stoga, trebale resiti ljubav i blizina s Bogom koju on ostvaruje prije svega po molitvi; potom suradnja i zajedništvo s drugim biskupima; blizina, podrška i ljubav prema svećenicima jer oni djeluju u njegovo ime i pod njegovim vodstvom; te bratska i očinska blizina Bogu posvećenim osobama i s Božjim narodom. Biti biskup znači uvijek imati pred očima primjer Isusa koji je, kao Dobri Pastir, došao da ne bude služen, nego da služi i da svoj život dade za svoje ovce. Biskupov autoritet raste zajedno s njegovom poniznošću.“

„Biskupska služba je po sebi kritika svake vrste egoizma te rafinirane sebičnosti koji se pokušavaju prerušiti i predstaviti kao ljubav. I dogodi li se, nažalost, da naš život prestane biti izgrađivanje u ljubavi te se pretvori u traženje sebe i afirmaciju svoje volje, i tada smo znak, ali ‘kontraznak’ i najočitiji primjer promašenosti naše egzistencije te svjedoci kako će onaj ‘tko hoće svoj život spasiti, taj život u stvari izgubiti’. Draga braćo i sestre, makar je časna, biskupska služba nije uvijek ugodna. Ponekad je i izrazito zahtjevna. Živimo, naime, u društvu i u sredini koja je krajnje netolerantna prema svemu što u pitanje stavlja sekularne postulate, kriterije, stavove i ideologiju. S tim se posebno treba moći nositi biskup, koji treba biti odvažan i jak, ali ne snagom sile, nego jasnoćom evanđeoskih kriterija te privlačnošću i uzvišenošću Kristovih ideala.“

Obraćajući se svečaru mons. Hranić je rekao“ Dragi preuzvišeni biskupe Ivane, vi ste sebi kao svoje biskupsko geslo izabrali i kao prvu te najveću svoju zadaću biti „Graditelj u ljubavi“. Moramo danas, osvrćući se na 25 godina Vašega biskupskoga služenja, priznati da Vas u njemu doista prepoznajemo i da ono jako dobro izriče i ocrtava Vas. To ste Vi: „Graditelj u ljubavi!“

„Vrlo ste jednostavan i drag, ponizan, nenametljiv i skroman čovjek. Zračite dobrotom i poštovanjem prema svakome. Bili ste i ostali ste tih i blag, skrban, dobar i plemenit otac i brat, pun ljubavi i dobrote. Posvjedočili ste to na brojne načine kroz minule godine Vaše biskupske službe. U svemu ste čovjek suradnje s drugim biskupima; biskup blizine i podrške svećenicima i redovnicima; pristupačan, jednostavan i blizak u komunikaciji s vjernicima i nositeljima raznih građanskih službi; čovjek razumijevanja, blagosti i tolerancije. Vaša ponizna dobrota, požrtvovna dobrohotnost i ljubav prema svima; Vaše tiho, nenametljivo i samoprijegorno služenje Crkvi u Istri i spremnost svojom prisutnošću i doprinosom, predsjedanjem euharistijskim i drugim slavljima te poniznim prihvaćanjem raznih obaveza po župama pomoći te zamijeniti Apostolskoga upravitelja, preopterećenog drugim brojnim službama, očiti su znak Vaše velikodušne pastirske spremnosti na ponizno služenje i izgrađivanje u ljubavi. Tom svojom poniznom raspoloživošću i odazivanjem na njihove pozive podržavate svećenike i njihova pastoralna nastojanja te ublažavate relativno dug period odsutnosti dijecezanskoga biskupa iz života župnih zajednica. To doista zaslužujete duboko poštovanje.“

Čovjek vjere i Crkve

„U svojoj službi ste se pokazali i dokazali kao čovjek vjere i Crkve; dubokog osobnog vjerničkog poštovanja i ljubavi prema papi te odanosti i poslušnosti prema njegovu autoritetu. No, istodobno ste i čovjek savjesti. Dragi Bog Vam nije „dao duh bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora“ (2 Tim 1,7). Stoga se, dragi biskupe Ivane, niste libili, i niste se bojali kad Vam je to nalagala Vaša savjest, donošenja niti veoma teških i zahtjevnih odluka, koje su Vam priskrbile puno pritisaka, nerazumijevanja i patnje. Velika je stvar i to što niste dopustili da Vam se u srcu nastani nezadovoljstvo ili gorčina te da takve osjećaje prenosite i na druge. Naprotiv, sačuvali ste u svemu nutarnji mir i vedrinu te taj mir, vedrinu i ljubav prema Crkvi prenosite i na svećenike te na sve druge. Vaša šutnja, strpljivost na križu, mir i vedrina su katedra s koje nam šaljete snažnu poruku čovjeka vjere, poniznosti, slobode od sebe i slobode od vlasti, predanja i ljubavi prema Bogu i prema njegovoj Crkvi. Povijest će Vas zapamtiti kao dobrog i požrtvovnog pastira, koji je uistinu ljubio svoju Zaručnicu i hrabro joj ostao vjeran.

„Nebeski“ i „zemaljski“ projekti

„Ispod povijesnih naslaga na svjetlo ste izvukli i pobrinuli se da na čast oltara budu stavljena dvojica Vaših istarskih svećenika – mučenika: bl. Miroslav Bulešić i bl. Francesco Bonifacio, ponos i kruna Vaše Crkve i klera u Istri.“

„Zdušno ste nastavili projekt Pazinskoga kolegija, kojega je započeo Vaš predšasnik u službi, blage uspomene mons. Antun Bogetić, i ondje ste sagradili učenički dom i sportsku dvoranu. U Puli ste sagradili župnu crkvu i centar sv. Josipa te dogradili Svećenički dom. Obnovili ste više crkava i župnih stanova diljem biskupije. Ovdje u Poreču ste priskrbili i temeljito uredili novu zgradu Biskupskog ordinarijata, a Biskupiji ste ostavili u baštinu i pastoralno-rekreativni centar u Novigradu.“

„Dragi biskupe Ivane, čestitamo Vam i molimo da Vas Krist Gospodin i dalje snaži i nosi svojim svetim Duhom. Molimo ga da i dalje učvršćuje i snaži Vaš pastirski autoritet, koji ne počiva na vlasti, nego na postojanom izgrađivanju Crkve u ljubavi. Neka Vas prati ćilim zdravljem da još godine mnoge možete ‘blagovjesnikom biti siromasima, iscjeljivati srca slomljena, zarobljenicima proglašavati slobodu, a sužnjima oslobođenje i nadu’. I njegov blagoslov neka trajno ostane s Vama“, zaključio je propovjednik.

Znakovit izbor čitača

Liturgijska su čitanja simbolično podijeljena predstavnicima različitih staleža koji svi zajedno čine jednu mjesnu Crkvu: prvo je čitanje pročitala redovnica, č. s. Filomena iz reda euharistijskih sestara Presvetog Srca Isusova i Marijina, drugo je čitanje pročitala dr. Vlasta Popić iz Župe Fažana gdje biskup Milovan živi od umirovljenja, a psalam je otpjevao porečki katedralni zbor koji je ujedno animirao i cijelo misno slavlje. Glazbeni program slavlja sastavljen je, prilagođeno, po uzoru na program mise biskupskoga ređenja od prije 25 godina koji je pronađen u arhivi. Evanđelje je navijestio vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, koji je bio suradnik biskupa Milovana u brojnim ključnim projektima koji su obilježili njegovu aktivnu biskupsku službu. Molitvu vjernika pročitala je Petra Koraca iz porečke župe, biskupova rođakinja.

Dr. Staver: „Dobro Vas poznajemo kao osobu pune duboke čvrste vjere, znanja, skromnosti, jednostavnosti“

Nakon popričesne molitve u ime vjernika laika Porečke i Pulske biskupije čestitku svečaru uputila je dr. Elizabeta Staver Nikolov iz rovinjske župe gdje je biskup Milovan bio župnik dugi niz godina prije preuzimanja biskupske službe. Ona se je podsjetila dana biskupskog ređenja, „Uz zvukove “Radujte se narodi” prilazili ste za biskupsko ređenje ovom istom oltaru uz dirljivu pratnju vaše rođene braće svećenika Miroslava i Vjekoslava, za koje vjerujemo da Vas i dalje, posebno danas prate iz vječnosti.“ Prisjetila se njegovog župničkog perioda u Rovinju, od 1981. do 1997., a njegovo je djelovanje tada, kao i kasnije u svojstvu biskupa definirala ovako: „Dobro Vas poznajemo kao osobu pune duboke čvrste vjere, znanja, skromnosti, jednostavnosti, sposobnog da u svakoj situaciji nađe pravu riječ razumijevanja, poticaja, ohrabrenja, pohvale, utjehe ili konkretne pomoći, što je sve govorilo da će i Vaše biskupsko djelovanje biti uspješno. Uvijek dobro informiran o bližim i daljnjim događajima. Svoju Istru ste već dobro poznavali: I ljude I događaje i mentalitet ljudi praktički do dna duše, i običaje i pjesme i što se kaže “svaki kamen ove zemlje ”, što Vam je pomoglo da možete bliže pristupiti ljudima u relativno maloj, ali raznolikoj Istri.“ Početka njegove župničke službe prisjetila se riječima: „Na početku Vaše službe bili ste se predstavili kao: ” Ivan vaš brat”, ali se pokazalo, upravo kroz kušnje I teškoće, da ste i Ivan – Johannes – što znači : Bogu mio, da je Bog pripuštao kušnje, probleme, muke… ali Vas je i hrabrio u vjeri. Davali ste često na znanje da osjećate da Vam je Bog uvijek blizu, da Krist zaistinu pobjeđuje.“

Preč. Jakovljević: Bog u najtežim trenutcima ovdašnje partikularne Crkve poslužio biskupom Milovanom, njegovom iskonskom dobrotom, za svoje čudesno i sjajno djelo utiranja novoga puta i nade

U ime svećenika, redovnika i redovnica Porečke i Pulske biskupije čestitku svečaru izrekao je preč. mr. Ilija Jakovljević, vodnjanski dekan i vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, biskupov najbliži suradnik. „Samu bit današnjega događaja ne čini puka brojka ili bilo kakva kvantiteta, nego nemjerljiva časnost i dignitet osobe biskupa Milovana koju je snažno ugradio u svoje cijelo svećeničko poslanje i u biskupsku službu. Proslavljajući ovu obljetnicu zapravo proslavljamo Božji dar iznimnog čovjeka: poštenog, pravednog, iznimno skromnog, jednostavnog, poniznog i samozatajnog biskupa iz naroda i za narod. No to je oduvijek njegovu osobu i pojavu, i svećeničku i poslije biskupsku, činilo posebnom i omiljenom u svakome kutku Istre nam mile.“

„U dugoj povijesti časne Porečke i Pulske biskupije uistinu bi bilo teško pronaći biskupa kojega je narod Božji poimao i dočekivao s takvom dragošću i oduševljenjem te respektom. Danas puk istarski nas svećenike često pita: Kako je naš biškup Ivan? To je samo znak koliko ste se utkali u memoriju istarskog, ali i šire, čovjeka.“

„Stoga uistinu ovaj današnji događaj nije radi brojke, i najmanje je radi brojke, a najviše je radi posebne časnosti ovoga biskupa koji danas predvodi i s nama zahvaljuje Bogu što ga podari Crkvi Istarskoj za pastira.“

„Dragi naš svečaru, dragi naše biskupe Ivane, uza sve učinjeno materijalno i duhovno, posebno Vam želimo zahvaliti na vašoj očinskoj blizini nama svećenicima, redovnicima i redovnicama. S nama ste komunicirali i komunicirate izravno. Rado nastojite biti dionikom slavlja na našim župama a još više zadnjih godina nas mijenjate na župama, posebno u vremenu korone kako narod Božji ne bi ostajao bez nedjeljne svete mise. U tim malim ali za nas velikim stvarima očituje se vaša ljubav prema Crkvi i Narodu Božjem“, naglasio je preč. Jakovljević.

„Sv. Ivan Pavao II. biskupsku čast opisuje riječima: „Čast koja mu se iskazuje proizlazi iz činjenice da mu je zadaća stati posred Crkve i biti prvi u vjeri, prvi u ljubavi, prvi u vjernosti i prvi u služenju.“, citirao je preč. Jakovljević. „Biskupsku službu biskupa Ivana odlikuje i snažno obilježava otvorenost srca, dobra vjera i apriorno povjerenje i pouzdanje u dobrotu svakoga ljudska bića. I na ovome posebno svečanom slavlju jednako kao i u redovnim prilikama nadahnjivala je i stalno se osjećala njegova snažna bliskost čitavome puku, vjernicima i svećenicima, te svakom čovjeku dobre volje, i sve to bez puno riječi.“

„U maniri životno iskusnog i razboritog te sasvim trezvenoga čovjeka, koji duboko promišlja o znakovima vremena i iščitava ih, biskup Milovan osvrnuo se na Stepinčevu duboku i tako znakovitu misao da se biskupska mitra „od sjajne krune može pretvoriti u trnovu“. Ponetko bi mogao ustvrditi da se i biskupski put mons. Milovana pokazao baš takvim na neki svoj način, osobito tijekom posljednjih godina aktivne službe. Ipak, s potrebnim odmakom, sada kada je prošlo podosta godina i kada smo stoga svi obdareniji razboritošću i trezvenošću procjene, bez i najmanje zadrške možemo ustvrditi da se Bog u najtežim trenutcima ovdašnje partikularne Crkve upravo biskupom Milovanom – njegovom iskonskom dobrotom, sasvim osobitom naravi i karakterom – poslužio za svoje čudesno i sjajno djelo utiranja novoga puta te nade kako u ovdašnjoj partikularnoj Crkvi, tako i u drugim dijecezama, ali i u Katoličkoj Crkvi u Republici Hrvatskoj. Često je teško ili nemoguće razumjeti putove Gospodnje, jer on preko iznimnih pojedinaca i nadasve dobrih ljudi poput biskupa Milovana djeluje na neshvatljive, apriorno nelogične, pa i ponekada zapanjujuće načine nadasve smjerajući na vječnost. To nikada ne čini bilo s kime, nego sa snažnim svjedocima vjere i iznimnim individuama.“

„Dragi biskupe Ivane, želimo Vam još jednom reći hvala na svemu što ste učinili da svećenik i mučenik Miroslav Bulešić bude uzdignut na čast oltara i tako trajno obilježite budući duhovni profil naše mjesne Crkve.“

„Uz riječi hvale, danas Vas molimo i da nam oprostite kad smo Vas iznevjerili i povrijedili. Nikad nas niste ostavili; rado ste nam pomogli kad smo vas trebali i tako gradili Crkvu Božju u ljubavi. Vi nam ostajete, dragi biskupe, primjer kako se ostaje vjeran Kristu i savjesti, ljubi Crkva i služi čovjeku. Molite i nadalje za Crkvu Istarsku, za nas svećenike i vjerni puk Istarski“, zaključio je vlč. Jakovljević.

Čestitka Svete Stolice

Čestitku od Svete Stolice pročitao je riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić, koji je ujedno čestitao u ime biskupa Riječke metropolije. „Preuzvišenom gospodinu Ivanu Milovanu, biskupu porečkom i pulskom u miru. 25. obljetnicu Tvoga biskupstva koja pada na deseti dan slijedećeg mjeseca siječnja, Vrhovni svećenik Franjo tebi svečaru srdačno čestita. Želi ti mnogo dobra sjećajući se tvog djelovanja u biskupiji Porečkoj i Pulskoj, kao zalog nebeske milosti, Tebi i svima Tvojima podjeljuje apostolski blagoslov. Čestitkama se pridružio i mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. Nadbiskup Uzinić, čestitavši u ime biskupa Riječke metropolije, dvojice koji su bili aktivni kada i biskup Milovan, te trojice mlađih, koji nastavljaju gdje su oni stali. Uz čestitku nadbiskup Uzinić je izrazio zahvalu „za Vaše biskupsko služenje, kako vjernicima ove biskupije koja Vam je bila povjerena tako i, na razne načine, cijeloj Riječkoj metropoliji sudjelujući i u životu naših biskupija, osobito na različitim slavljima.“ Napose je biskupu čestitao na „sposobnost da ste svoje umirovljeničke dane otkrili kao novi poziv, novo poslanje, kako ovdje u ovoj biskupiji tako i šire. Hvala Vam osobito što, iako ste u miru, se trudite biti u nemiru kad je u pitanju navještaj Evanđelja i blizina subraći biskupima, gradeći tako međusobnu povezanost.“

Osim spomenute, čestitke su uputili zadarski nadbiskupi Želimir Puljić i Milan Zgrablić, šibenski umirovljeni biskup Ante Ivas i varaždinski biskupi Bože Radoš i Josip Mrzljak.

Svečarove zahvale

Na kraju se je okupljenima riječima zahvale obratio sam svečar. Zahvalio je subraći biskupima, svećenicima i svekolikom puku Božjem na dolasku, mons. Hraniću na izrečenoj homiliji, mons. Kutleši na organizaciji proslave te za uvijek korektan i kolegijalan odnos, pažnju i dobrotu koje mu je iskazivao. Zahvalu je uputio i predstavnicima građanskih vlasti na uvijek dobroj suradnji. zahvalio je čestitarima i pjevačima te bogoslovima. „Najljepše je moći proslaviti jubilej upravo okružen tolikim dobrim ljudima. Svaka okrugla obljetnica, svaki jubilej prigoda je za se osvrnuti na prijeđeni životni put, i trenutak kada osjećamo da moramo ponoviti uvijek iznova izreći najvažnije riječi, „hvala“ i „oprosti“. Hvala Bogu od koga nam dolazi svako dobro, hvala na svim Njegovim darovima. Hvala svim dobrim ljudima koji su mi pružali svoju pomoć razumijevanjem, molitvom blizinom i podrškom na mome životnome putu. A onda i riječ „oprosti“ upućena Bogu i ljudima za mnoge pogreške, propuste i krive korake koje sam u životu i radu počinio. Neka dobri Bog prati sve nas i sve stanovnike naše biskupije, a Majka Božja bude trajna zagovornica, pomoćnica i Majka“, zaključio je mons. Milovan.

Čestitka župana Miletića

Nakon mise, na prijemu u porečkom Biskupskom ordinarijatu slavljeniku je čestitke izrekao i istarski župan Boris Miletić te mu je uručio Zahvalnicu u ime Istarske županije. Prisjećajući se bogate i dobre suradnje na području organizacije SHKM u Areni, vraćanja crkve gospe od Mora u vlasništvo biskupije i mnogih drugih kulturnih projekata od zajedničkog interesa za Istarsku županiju, Grad Pulu i Biskupiju župan je poželio biskupu da iako je u mirovini i dalje bude duhom „nemiran“ i prisutan u životu Istre.

(G. Krizman)