Crkva svete Foške nalazi se pokraj velikih (glavnih) vrsarskih gradskih vrata. U svojemu djelu spominje ju novigradski biskup G. F. Tomasi. Gradnja samoga crkvenoga zdanja može se pouzdano datirati u prvu polovicu XVII. stoljeća te logiku njezina podizanja i smještaja treba tražiti analogno kao i u slučaju crkve svetog Antuna Padovanskog. Crkva se spominje u očevidnicima imovine vrsarske župe i jasno se uočava u Franciskanskom katastru iz 1820. godine.
Crkva ima jednostavnu renesansnu fasadu s elementima baroknoga sloga. Jednostavnost sloga prati i konstrukcija dvaju prozora sa svake strane vrata, portal i okrugli prozor iznad vrata. Na pročelju se nalazi kamena preslica s dvama otvorima, ali bez postavljenih zvona. Nekoć su na preslicu bila postavljena dva zvona, jedno iz XVII., a drugo iz XVIII. stoljeća. Starije zvono ima reljefni prikaz svete Foške, Blažene Djevice Marije i prikaz Raspeća te ugraviran latinski natpis SANCTA FVSCA VRSARIAE MDCLXXX (u prijevodu: Sveta Foška od Vrsara 1680. godina). Drugo zvono datira u XVIII. stoljeće, a na njemu se nalazi natpis na latinskome jeziku koji glasi OPVS CASTELLIS (u prijevodu: djelo Castellijevih), izrađeno je u mletačkoj radionici u vlasništvu obitelji Castellis. Ovo zvono rekvirirano je tijekom Prvog svjetskog rata i kasnije zamijenjeno zvonom tršćanske radionice Lapagna, ali kako nije rastopljeno, ostalo je očuvano. Tijekom Drugog svjetskog rata Talijani su s crkve skinuli zvono iz XVII. stoljeća i ono iz 1922. godine, ali kako nisu rastopljena, i ona se danas čuvaju u vrsarskome zvoniku. Zbog preporuke konzervatora (koja nam se čini krajnje paušalnom, upitnom i neopravdanom) zvona se danas ne koriste jer bi se, navodno, nakon dugogodišnje neuporabe, mogla raspasti ukoliko bi se njima zvonilo.
Crkva je jednobrodna građevina s izbočenim pačetvorinastim svetištem, uzdignutim u odnosu na lađu za jednu stubu i odijeljenim od puka oltarnom ogradom. Pod crkve popločen je kamenim škriljama, a u podu se razabiru grobnice klerika i laika čije su inskripcije pisane latinskim jezikom. Većinom je riječ o bratimima najstarijih vrsarskih bratovština – Presvetog Sakramenta i svetoga Franje. U svetištu se nalazi nadgrobna ploča vrsarskoga župnika Luke Prodanića, umrlog 1659. godine, s reljefno izvedenim svećeničkim znakovima – hostijom i kaležom. U crkvi se nalazi glavni oltar s pripadnim retablom te dvama pokrajnjim oltarima od kojih su očuvane samo oltarne menze, dok su na mjesto retabala postavljene slike-umjetnine u sklopu izložbe sakralne umjetnosti župe Vrsar (o njoj će biti riječi u zasebnom poglavlju posvećenom kulturi i umjetnosti u Vrsaru). Jedan oltar bio je posvećen svetome Franji Asiškome, dok je drugi dokumentirao skidanje Isusa s križa. U stražnjem dijelu crkve nalazi se sakristija. Crkva je obnovljena 1910., kada je dograđena sakristija, te 1915. i, napokon, 1996. godine. U crkvi su se nekoć nalazile moći svetoga Placida.
Premda je titular vrsarske župe sveti Martin, sveta Foška smatra se suzaštitnicom Vrsara. Razloge tome treba tražiti u osobitim crkvenim okolnostima iz sredine XVIII. te s početka XX. stoljeća. Tadašnja župna crkva posvećena svetome Martinu, koja se nalazila na tadašnjem komunalnom trgu (današnjem trgu Degrassi), bila je zarušena i napuštena sve dok 1935. godine nije izgrađena nova – današnja župna crkva svetoga Martina. U međurazdoblju se crkva svete Foške, tada najveće vrsarsko sakralno zdanje, koristila kao župna crkva, a i njezin se titular počeo poimati kao zaštitnik Vrsara budući da u župi nije postojala ni jedna crkva svetoga Martina. Stariji domaći stanovnici Vrsara stoga na osobit način štuju svetu Fošku. I ranije, tijekom obnove stare župne crkve svetoga Martina u razdoblju od 1830. do 1854. godine crkva svete Foške bila je župna crkva Vrsara. U ovoj se crkvi do 1875. godine nalazila pala s prikazom svetoga Jurja koja je mogla biti donesena iz otočke crkve istoimenoga sveca.