Zlatni i srebrni bračni jubilej

Vrsar: Zlatni i srebrni bračni jubilej
Jedan izvanredan događaj, obilježavanje istoga dana 25. i 50. obljetnice braka, proslavljeno je u vrsarskoj župnoj crkvu sv. Martina u subotu, 4. veljače.
Niko Čeko i Anđa r. Petraš proslavili su 50. a Siniša Pilat i Karmen r. Malčić 25. godina bračnog života.
Anđa, rođena 21. siječnja 1943. godine, u mjestu Brdo nedaleko grada Vitez u Bosni i Hercegovini, i Niko Čeko, rođen 11. listopada 1948. godine, u zaseoku Dolac Bila pored sela Brajkovići nedaleko Vrsara, vjenčali su se 1. veljače 1967. Njihov je bračno zajedništvo blagoslovljeno rođenjem 4 djece, tri kćerke i 1 sina. Najstarija kćer, Ankica, sa suprugom Dariom podarila im je unuke Ivana i Nikolu, sin Ivica sa suprugom Višnjom unuku Martinu, kćer Vikica sa svojim Marinkom unuke Anu, Marija i Marinu, te najmlađa, Mirjana u braku sa Sašom dvije unuke, Karmen i Valeri’. Životne okolnosti su ih kroz zajednički život vodile u razne krajeve Europe i Domovine, pa su nakon početnog perioda u Dolac Bili živjeli niz godina u Austriji i Švicarskoj, a prije petnaestak godina su se odlučili nastaniti u Vrsaru gdje provode mirne umirovljeničke dane, te gdje su dočekali i zlatni bračni jubilej.
Karmen, rođena 19. siječnja 1973. godine u Puli i Siniša Pilat, rođen 17. listopada 1963. bračnu vjernost su izrekli u Poreču 25. siječnja 1992. godine. Iz njihovog zajedništva rođeno je 4 djece: Nicole, Matija, Andrija i Petra. Karmen i Siniša, zajedno sa svojom obitelji žive u Vrsaru, gdje su izuzetno aktivni članovi župne zajednice, Karmen pjeva u župnoj zboru, djeca ministriraju, a često nastupaju i kao instrumentalisti na svojim glazbalima u prigodi raznih župnih blagdana.
Župnik, vlč. mr. Lino Zohil, je na misnom slavlju tijekom kojeg su ta dva para potvrdila i obnovila svoje bračne zavjete, izrekao izuzetno nadahnutu homiliju.
Kada govoriti o ljubavi, ako ne prigodom vjenčanja ili obljetnica vjenčanja a danas 50 i 25 godina zajedničkog života naših Anđe i Nike i Karmen i Siniše, rekao je župnik. Što je to ljubav koja je kadra povezati dvoje za cijeli život – slavimo danas 50 i 25 godina toga zajedništva? Znači da su se upoznali, da su se prepoznali jedno u drugom i da su odlučili živjeti jedno za drugo i hvala Bogu proživjeli zajedno prošlih 50 i 25 godina. Ljubav se na taj način sasvim konkretno i jasno očitovala.
Brak i obitelj su gnijezdo u kojem se može roditi i opstati život najdragocjenijeg bića zemlje, čovjeka. To je prostor u kojem se muž, žena i djeca mogu nasloniti jedno na drugo, a svi zajedno na Boga. Tako Bog obasjava ovu zemlju svjetlom nevjerojatne nježnosti koju je stavio u tajnoviti odnos muža i žene. Potrebno se negdje skriti, u tišinu, kamo ne dopire buka zemlje, i osluhnuti taj glas neba. Potrebno je prepoznati u običnim, svako-dnevnim odnosima muževa i žena stvaralaštvo svemogućeg Boga i njegovu veličanstvenu prisutnost u sličnosti čovjekovih odnosa.
Bog želi unijeti čistoću, ljepotu, nježnost i očaranost ljubavi u tebe i u sve vaše odnose s ljudima. Lijepo je biti čovjek kada ga možemo prepoznati u ozračju neba.
– Ovo je vaš veliki dan kad svojih 50 i 25 godina zajedništva dijelite sa Dobrim Bogom i njemu najprije zahvaljujete za sve dobro koje Vam je podario i naravno sa svima nama ovdje prisutnima koji se s Vama radujemo i isto tako Bogu zahvaljujemo za Vas i Vaše zajedništvo, naravno spominjemo se i onih koji na žalost nisu više s nama ali se sigurno raduju s nama iz neba pa se i njih spominjemo u svojim molitvama pokojnih vaših roditelja i ostalih pokojnih članova vaših obitelji.
Vi ste sklopili bračni savez pred 50 i 25 godina u svjetlu Božjeg saveza s ljudima, to isto činite i danas sa zahvalnošću i molitvom na ustima. Ostanite uvijek s Bogom povezani, ne zapustite svoga prijateljstva s Bogom. Tko nam može više dati nego što nam može dati Bog. Vašu međusobnu ljubav Bog posvećuje svojom ljubavi. A Bog je toliko ljubio čovjeka: od stvaranja na svoju sliku i priliku, od sklapanja saveza s čovjekom, želje da bude čovjekov stalni pratilac u životu, do konačne potvrde svoje ljubavi kad je dao svoga Sina kao žrtvu pomirnicu na križu – za naše spasenje.
Učili ste se od Boga pravoj ljubavi, onoj iskrenoj, nesebičnoj, koja ne traži svoje – nego se velikodušno daruje nalazeći svoju sreću u sreći drugoga i svi koji Vas poznajemo molimo Svemogućega da u Vašem životu tako i bude.
Može li se muž radovati ako je žena nesretna, može li se žena radovati ako je muž nesretan? Zato uvijek svoju sreću nalazite u sreći onoga drugoga i vjerujemo da ste i jedan i drugi uložili život u vaše zajedništvo.
Najveće otkriće u životu je ljubav. Biti ljubljen i biti sposoban ljubiti. U ljubavi sve dobiva svoj smisao, a bez ljubavi sve gubi svoj smisao. Bog je ljubav i zato što nas je na svoju sliku stvorio, sposobni smo ljubiti jedni druge.
Ostanite u Božjoj ljubavi čuvajući njegove zapovijedi. Ostanite vjerni jedno drugome i svoju ljubav pretvorite, s Božjim blagoslovom, u čvrstu odluku koju danas ovdje potvrđujete pred Bogom i svima nama, zaključio je vlč. Zohil.

PORUKA VIJEĆA HBK-a ZA ŽIVOT I OBITELJ POVODOM DANA ŽIVOTA 2017.

PORUKA VIJEĆA HBK-a ZA ŽIVOT I OBITELJ POVODOM DANA ŽIVOTA 2017.

SUOČAVANJE SA STVARNOŠĆU STARENJA KAO PRILIKA ZA RAST

Sestre i braćo u Kristu, poštovani ljudi dobre volje!

Proslava Dana života, prve nedjelje u veljači, uvijek iznova prigoda je za promišljanje o ljepoti dara života, koju ove godine želimo sagledati osobito u njegovoj završnoj etapi. Nakon što smo prošle godine stavili poseban naglasak na demografsku problematiku, kao logičan nastavak za Dan života 2017. godine nametnula nam se tema suočavanja sa stvarnošću starenja, počevši od osobne preko obiteljske i crkvene pa sve do one društvene razine. Prateći demografske pokazatelje i projekcije, ali i uviđajući osobne i obiteljske drame mnogih naših bližnjih starije dobi, pitanje starenja iz godine u godinu neminovno će biti sve aktualnije. Znanstvenici na Zapadu, kojemu i Hrvatska pripada, ovo su stoljeće nazvali stoljećem starenja. Stoga ovom porukom želimo senzibilizirati ponajprije vjernike, ali i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj, na potrebu suočavanja sa starenjem, kako bismo starost prepoznali kao priliku za rast.

Osobno suočavanje – prilika za rast u mudrosti i svetosti

Starenje je neizbježnost redovitoga tijeka ljudskoga života na putu prema prijelazu u vječni život. Htjeli mi to ili ne, i ma koliko je pokušali usporiti, starost će doći. Ovozemaljski je ljudski život krhak i prolazan. Iako se na starost danas ne gleda pozitivno te se starije osobe u utilitarističkom shvaćanju svijeta sve više pokušava prikazati kao teret društva, što za posljedicu ima njihovu marginalizaciju i sve veću isključenost iz društvenih procesa, ne bi nas smjela zahvatiti malodušnost kada zakoračimo u to razdoblje života. Naprotiv! Osobno suočavanje sa starenjem i svime što ono sa sobom prirodno nosi u biološkom i psihološkom smislu nužnost je kojoj treba pristupiti uvažavajući osobito duhovnu dimenziju čovjeka. Sveti papa Ivan Pavao II. u Pismu starijim osobama starost naziva »doba mudrosti«, označavajući je i kao »konačno razdoblje ljudske zrelosti« i »izraz Božjega blagoslova«. Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić nazvao ju je »milosnim vremenom« (Veritas, br. 4, travanj 1999.). Papa Franjo ju je, slaveći nedavno svoj osamdeseti rođendan, nazvao »sjedište mudrosti«. Neki starost iz različitih razloga ne će dočekati, ali oni koji njome budu blagoslovljeni pozvani su iskoristiti to milosno vrijeme kako bi rasli u mudrosti i svetosti te mogli imati radosnu i plodnu starost, ispunjenu mirom, vjerom i molitvom.

Suočavanje u kontekstu obitelji – prilika za rast u uvažavanju i ljubavi

Biblija izrijekom poziva na poštivanje starijih. To se ponajprije odnosi na obvezu djece prema roditeljima uobličenu u četvrtoj Božjoj zapovijedi: »Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Gospodin, Bog tvoj« (Izl 20, 12). Ne samo da djeca time ispunjavanju svoju dužnost, nego, budući da je to prva zapovijed s obećanjem, njeno poštivanje, »zajedno s duhovnim plodovima, jamči ovozemne plodove mira i blagostanja« (KKC, 2200). Sv. Ivan Pavao II., papa, s pravom je zaključio da bi »najbolje rješenje bilo da starije osobe ostanu sa svojom obitelji, uz jamstvo učinkovite socijalne skrbi za sve veće potrebe koje iziskuje njihova dob ili bolest« (Pismo starijim osobama, br. 13). Uistinu, obitelj, a osobito ona kršćanska, trebala bi biti najbolje mjesto za dostojanstvenu starost njezinih starijih članova, a društvo bi tu njezinu ulogu trebalo primjereno vrjednovati i jamčiti odgovarajuću socijalnu skrb. Papa Franjo na općoj je audijenciji 4. ožujka 2015. cijelu katehezu posvetio važnosti baka i djedova, osobito istaknuvši njihovu molitvu kao dar i bogatstvo, ali i ono što ih sprječava da im »srce otvrdne u negodovanju i sebičnosti«. Suočavanje sa starenjem u obitelji dragocjena je prilika za rast u uzajamnom uvažavanju i ljubavi svih njezinih članova. Tu se priliku nipošto ne bi smjelo propustiti udaljavanjem starijih iz vlastite životne sredine ili neprimjerenim odnosom prema njima jer su izvor brojnih blagodati, osobito u smislu uloge baka i djedova u životu unučadi.

Suočavanje u kontekstu Crkve – prilika za rast u milosrđu i zajedništvu

Crkva je neumorna u poticanju na skrb o potrebitima, pa tako i o starijim osobama. To čini kroz dokumente učiteljstva te konkretnim zauzimanjem bilo kroz pastoralne strukture, bilo kroz strukture Caritasa. U Hrvatskoj tako djeluju biskupijski domovi za starije i nemoćne svećenike, domovi za starije osobe pod upravom redovničkih zajednica, hospiciji i humanitarne katoličke udruge. Međutim, na tome ne treba stati, nego predano raditi na ispunjavanju želje pape Franje koji bi želio »Crkvu koja izaziva kulturu odbacivanja preobilnom radošću zagrljaja između starijih i mladih« (Amoris laetitia, 191), ali i pristupajući osmišljavanju duhovnosti starijih osoba, na što također poziva. Nastavljajući u svom djelovanju prošlogodišnji jubilej, suočavanje sa starenjem u kontekstu Crkve postaje prilika za rast u milosrđu i zajedništvu mladih i starijih.

Suočavanje u kontekstu društva – prilika za rast u čovječnosti i solidarnosti

Statistički podatci neumoljivo pokazuju stvarnost da je naša populacija sve malobrojnija i sve starija, među ostalim i zato što više ljudi umire nego što ih se rađa. Činjenica da su, prema podatcima Ujedinjenih naroda, Hrvati jedna od pet najstarijih populacija u svijetu, oglašava zvono na uzbunu. Nastavak tih trendova vodi, kako zabrinuto tvrde neki od naših poznatih demografa, prema skorom urušavanju cijeloga sustava, počevši od zdravstva, obrazovanja, rada i, naposljetku, mirovinskoga sustava. Iz te spoznaje i činjenice proizlazi dužnost svakom čovjeku iskazivati čovječnost i solidarnost radi nas samih, ali i radi budućih naraštaja. Trebamo to činiti na samom početku ljudskoga života, od začeća, ali i u svim etapama života, uključujući i onu posljednju, starost, kojom najčešće završava ljudski život. Trebamo učiniti sve što je u našoj moći da se svaki začeti ljudski život ima priliku roditi, ali i da svaki čovjek može dostojanstveno živjeti. To drugo danas je osobito ugroženo kad je riječ o starijim osobama. Zato nam u odnosu prema starijim osobama valja učiniti odlučne korake kako bi se nadišao pristup osobi obilježen diskriminacijom na temelju dobi. Na tom tragu treba razvijati gerijatriju i gerontologiju, kao i palijativnu skrb, te sprječavati ugrožavanje dostojanstva starijih, diskriminaciju i nasilje nad njima u svim pojavnim oblicima, uključujući i eutanaziju. Starije osobe imaju pravo na dostojanstven život, imaju pravo na život bez diskriminacije i nasilja. Oni su za nas puno učinili, na nama je da im uzvratimo odgovarajućom skrbi. No to nije samo pojedinačna odgovornost, nego i društvena. Osobito ističemo odgovornost države, ali i cjelokupnoga društva, uključujući vjerske zajednice, da se ojačaju (izvan)institucionalni oblici skrbi o starijima, osobito u sredinama koje su zahvaćene jakom depopulacijom i demografskim pražnjenjem.

Braćo i sestre!

Suočavanje sa starenjem te stvaranje uvjeta za dostojanstveno i aktivno starenje, u kontekstu suodgovornosti, zadaća je svih društvenih čimbenika. Pritom treba imati na umu da se, kako je govorio papa u miru Benedikt XVI., »humanost društva mjeri u odnosu prema starijima« (iz govora Zajednici sv. Egidija 12. 11. 2012.).
Neka nas u ispunjenju te zadaće prati zagovor svetih staraca Šimuna i Ane, koji su u svojoj starosti dočekali ispunjenje svojih snova i nadanja razdragano uzevši u ruke dijete Isusa kada su ga Josip i Marija donijeli na prikazanje u jeruzalemski Hram. Takvo ispunjenje snova i nadanja u prigodi Dana života želimo svim starijim osobama, ali i svima nama koji smo na putu prema toj etapi života. Neka nam je svima blagoslovljen Dan života 2017.!

Zagreb, o blagdanu sv. Anđele Merici, djevice, 27. siječnja 2017.

U ime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj
Msgr. Mate Uzinić,
dubrovački biskup
i predsjednik Vijeća HBK-a za život i obitelj

Otvorenje Ureda za obitelj te Bračnog i obiteljskog savjetovališta u Pazinu

U subotu, 28. siječnja 2017. u Pazinu, na adresi Ulica Družbe Sv. Ćirila i Metoda 5, blagoslovljene su nove prostorije dijecezanskog Ureda za obitelj te treće Bračno i obiteljsko savjetovalište na području Porečke i Pulske biskupije. Novouređene prostore blagoslovio je generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac uz prisustvo ravnatelja dijecezanskog Caritasa vlč. Željka Zeca, predstojnika Ureda za obitelj o. Euzebija Kneževića, predstojnika Vijeća za pastoral obitelji i novu evangelizaciju vlč. Milivoja Korena te nekolicine svećenika.
Novootvoreni Ured za obitelj zamišljen je kao mjesto preko kojeg se koordinira nekoliko važnih pastoralnih aktivnosti biskupije: priprema za brak, obiteljske skupine, te bračna i obiteljska savjetovališta (BIOS). Kroz pastoralno djelovanje uvidjela se potreba za pokretanjem ovakve strukture na ovom području. Uz podršku ordinarija, mons. Dražena Kutleše, krenulo se u realizaciju projekta, a kao pogodno mjesto za sjedište Ureda i treće Bračno i obiteljsko savjetovalište, uz Pulu i Novigrad, odabran je Pazin.

„Brak i obitelj danas su posebno izloženi svekolikim negativnim pritiscima s kojima se supružnici ne mogu adekvatno nositi. Državni zavod za statistiku iznosi negativne trendove kada je u pitanju brak, prema kojima u Istri dolazi do rastave svakog drugog ili trećeg sklopljenog braka. To su mnoge razorene obitelji u kojima su svi članovi, na različite načine povrijeđeni, a posebne traume najviše pogađaju djecu“, naglasio je vlč. Koren.
U Pazinskom Uredu i BIOS-u jednom tjedno dežurati će svećenici kako bi bili dostupni ljudima za duhovnu pomoć i podršku, a na raspolaganju će biti i drugi stručnjaci koji mogu pomoći obiteljima i pojedincima u nevolji. Nastavak je to dobrog djelovanja dosadašnjih BIOS-a u našoj biskupiji, onog u Puli i Novigradu.

„Biskupijski Ured za obitelj koordinira sve obiteljske djelatnosti na biskupijskoj razini, čije su sastavnice priprava za brak, obiteljska savjetovališta i rad s obiteljskim skupinama. Savjetovalište je unutar toga ustanova koja želi biti od pomoći, pratiti i one koji se pripravljaju za brak i one u braku u njihovim pitanjima, teškoćama u komunikaciji, odgoju djece i slično“, rekao je vlč. Koren.

Ured za obitelj Porečke i Pulske biskupije osnovan je 1994. godine dekretom tadašnjeg ordinarija mons. Antuna Bogetića. Prvo Bračno i obiteljsko savjetovalište osnovano je u Puli 1998. godine, a zatim u Novigradu 2008. godine. Nakon gotovo još jednog desetljeća takvo je savjetovalište sada dobila i središnja Istra. U Bračnom i obiteljskom savjetovalištu osim svećenika ljudi će moći dobiti pomoć stručnog osoblja osposobljenog za različite oblike terapija. Vrata savjetovališta otvorena su za sve one kojima je pomoć potrebna, a savjet mogu potražiti svake srijede od 17 do 19 sati. Kontakt telefon je 099/6670-205, a e-mail adresa putem koje se osobe u potrebi također mogu javiti je obitelj@ppb.hr.

Iz dijecezanskog Ureda za obitelj najavljuju niz aktivnosti kroz naredni period sa posebnim naglaskom na radni posjet, krajem veljače, tima Bračnog i obiteljskog savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije te međunarodni stručni skup bračnih i obiteljskih savjetovališta (nad)biskupija u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koji će u Istri održati u rujnu ove godine na temu iz područja pastoralnog rada s razvedenim i razdvojenim obiteljima. /G.K./

Proslava Sv. Andrije u Gradini i Vrsaru

GRADINA: Proslava sv. Andrije i čestitke zlatomisniku

Svečano koncelebrirano misno slavlje na blagdan sv. Andrije, 30. studenog 2016., u njemu posvećenoj župnoj crkvi u Gradini, u Porečkom dekanatu, predvodio je preč. Mile Miljko, svećenik mostarske biskupije iz Zagreba, ovogodišnji zlatomisnik. Koncelebrirali su: vlč. Josip Zović iz Pule, vlč. Josip Kalčić iz Pule, bivši župnik, sada u mirovini, i župnik domaćin vlč. mr. Lino Zohil.
dscn0270
Na početku je vlč. Zohil pozdravio sve nazočne, a posebno predslavitelja koji ove godine slavi 50 godina svećeništva i pritom uz izraze dobrodošlice izrekao curricilum vitae preč. Mile Miljka.

Predslavitelj je u prigodnoj homiliji podsjetio kako je upravo Andrija bio prvopozvani među apostolima, prvi koji je pošao za Isusom, a on je bio taj koji je žurno otišao do brata Šimuna – Petra da ga pozove i učini dionikom radosti što je našao Mesiju. U današnjem ogromnom broju raznih poruka kojima nas mediji svakodnevno obasipaju potrebno je prepoznati ljepotu i važnost poruke koju nam donosi današnji blagdan, poruku sv. Andrije apostola, koju je on žurno otišao reći svome bratu, o tome da je pronašao Spasitelja. Mnogi su se kroz povijest pojavljivali kao učitelji i vođe, ali su bili nedostojni, jer su se oslanjali samo na svoju mudrost i znanje. Sv. Andrija se nije osjećao sposobnim, naglasio je predslavitelj, on ih je jednostavno doveo svome i njihovom izvoru svjetla, i zato su svi, dotaknuti snagom Duha, ostavili svoje poslove i postali navjestitelji radosti tog susreta sa Gospodinom. I dan danas, veliki narod onih koji su im povjerovali, čini Crkvu, koja ne prestaje tu radost prenositi i naviještati, istaknuo je preč. Miljko.

Neka nam sv. Andrija, apostol i mučenik, pomogne da bližnjemu u potrebi znamo navijestiti da nam je samo u zajedništvu s Isusom snaga i nada, zaključio je propovjednik.
dscn0281
Prije završnog blagoslova župnik je zahvalio svima na sudjelovanju, a napose predslavitelju kojemu je uručena košara sa plodovima prirode ovoga kraja. Zlatomisnik je nakon završnog blagoslova otišao na vrata crkve i svakom osobno poklonio spomen sličicu svog zlatnog svećeničkog jubileja.

I vlč. Josipu Kalčiću, nekadašnjem župniku Gradine, uručena je prigodna košara sa plodovima zemlje u znak zahvalnosti za sve što je tijekom godina župnikovanja učinio za Gradinu.

Nakon mise na trgu ispred crkve organizirano je druženje uz kolače i piće koje su donijeli župljani.

VRSAR: Procesija do crkve sv. Andrije
p1050448
Istoga dana, u ranim poslijepodnevnim satima, u Vrsaru je održana procesija do crkve sv. Andrije. Procesija krenula sa parkirališta pored groblja predvođena slikom sv. Andrije. Putem do crkve sv. Andrije pjevalo se prigodne pjesme te molila krunica.
p1050450
Osim predslavitelja, preč. Mile Miljka, sudjelovali su: vlč. Josip Zović iz Pule, vlč. Josip Kalčić iz Pule, vlč. Ivica Butković, župnik Funtane i Fuškulina, vlč. Ivan Princ, župnik Nove Vasi i Tara te domaćin, Župnik Vrsara i Gradine vlč. Lino Zohil.
p1050460
Prije završnog blagoslova župnik je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli organizaciji i naglasio da se ova misa organizira u ranim poslijepodnevnim satima kako bi ribari mogli doći i sudjelovati jer je to njihov dan. Ako prestanemo slaviti naše blagdane propast ćemo i postati ništa, neće nas biti, naglasio je vlč. Zohil, zato molimo blagoslov i zagovor Sv. Andrije za sve nas, a danas posebno za naše ribare. Nakon mise druženje uz hranu i piće koje je pripremila Općina Vrsar i Turistička zajednica Vrsara.

O zlatomisniku:

Don Mile Miljko rođen je u Jasenici kod Mostara, u župi sv. Petra i Pavla, 20. rujna 1942. Njegovi roditelji Ilija i Ruža r. Gagro imali su šestero djece od kojih je don Mile rođen kao peti po redu. Osnovnu četverogodišnju školu pohađao je u Jasenici (1949.-1953.) a nižu gimnaziju, kao posljednja generacija toga školskoga sustava, u Mostaru (1953.-1957.).

Prvu godinu klasične gimnazije završio je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1957.-1958.) a ostale tri godine u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu (1958.-1961.). Filozofsko teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Zagrebu (1961.-1967.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper 23. ožujka 1966. u Zagrebu a za svećenika, nakon završene pete godine studija, mostarski biskup Petar Čule 29. lipnja 1966. u Kruševu.

Istovremeno dok je pohađao šestu godinu studija bio je duhovni pomoćnik i studentski dušobrižnik u zagrebačkoj župi sv. Blaža a nakon završetka studija imenovan je župnim vikarom u Hrasnu, općina Neum, gdje je ostao kraće od godinu dana. Dana 22. travnja 1968. imenovan je župnim vikarom u Studencima gdje je ostao do 13. srpnja 1970. kad je imenovan župnim vikarom u Šipovači-Vojnićima gdje će malo kasnije postati župnik.

Na toj službi ostao je do listopada 1978. kad je poslan za dušobrižnika iseljenih hrvatskih katolika u Njemačku. Najprije je vodio Hrvatsku katoličku misiju u Göppingenu (1978.-1984.), biskupija Rottenburg-Stuttgart, a onda Hrvatsku katoličku misiju u Hamelnu, biskupija Hildesheim. U Hamelnu je bio do 30. ožujka 2008., kada je umirovljen, nakon čega se vratio iz Njemačke i nastanio u Zagrebu./G.K./

p1050475

Smotra zborova u Vrsaru

Prve nedjelje došašća, 27. studenog 2016. ,na posljednjem susretu župnih zborova Porečke i Pulske biskupije okupili su se zborovi Porečkog i Rovinjsko-kanfanarskog dekanata. Susret je održan u crkvi Marijina Uznesenja (Gospe od Mora) u Vrsaru. Na susretu je sudjelovalo deset zborova, oko 230 pjevača.
p1050441
Susret je započeo zajedničkim euharistijskim klanjanjem koje je predvodio župnik domaćin vlč. Lino Zohil. Klanjanje je popraćeno pjevanjem Zlatne krunice. Smotri su nazočili i svećenici iz ta dva dekanata: mons. Vilim Grbac, gen. Vikar biskupije i dekan rovinjsko-kanfanarski, preč. Milan Zgrablić, dekan porečki, vlč. Darko Zgrablić, župnik Juršića i Svetvinčenta, vlč. Ivan Princ, župnik Nove Vasi Porečke i Tara, vlč. Ivan Kramar, župnik Baderne i Žbandaja, vlč. Leonardo Krakan, župnik Vižinade i Briga – Sv. Vital, vlč. Ivan Butković, župnik Funtane i Fuškulina te umirovljeni svećenik Josip Kalčić.

Smotrom je moderirao vlč. Rudi Koraca, član dijecezanskog Vijeća za liturgiju i crkvenu glazbu te dugogodišnji koordinator tih susreta.

U pojedinačnim nastupima prvi su nastupili pjevači Župnog zbora sv. Eufemije iz Rovinja koji su pod ravnanjem zborovođe Irene Turković, te uz orguljsku pratnju Aleksandre Golojke, izveli pjesme „Na pričest“ i „Tebi pjevam“ .
p1050424
Drugi se predstavio zbor iz Sv. Vitala – Ritošin Brig sa pjesmama „Ohrabri se“ i „Ti svjetlo svijeta“. Zborovođa tog zbora je Irena Šimonović, a na orguljama ih prati Tina Pajdaš. Župni zbor sv. Bernarda iz Funtane, pod vodstvom dirigenta Zlatka Crnkovića te uz orguljsku pratnju Mihaele Štifanić otpjevali su „Samo je u Bogu mir“ i Ave Maria.
p1050427
Župni zbor sv. Silvestar iz Kanfanara, uz zborovođu Melitu Damjanić, predstavio se sa pjesmama „Isusu Kristu Kralju“ i „O silni, jaki Bože“. Župni zbor sv. Ivana i Pavla iz Žbandaja, pod vodstvom Anamarije Bilandžić, izveo je „O salutaris hostia“ i „Božićni triptih“

Katedralni župni zbor Marijina Uznesenja iz Poreč, sa zborovođom Markom Ritoša, ove se godine predstavio pjesmama „Molitva“ i „Ave Maria“. Župni zbor sv. Roka iz Nove Vasi, pod vodstvom Mihaela Žipovskog, izveo je „Oče, Tebi pjevamo“ i pjesmu „Sv. Roku“. Župni zbor sv. Jeronima iz Vižnade, kojeg vodi zborovođa Davide Circota, izveo je obradu Marka Ritoše „Cedo in te“ i „Evenu Shalom Alechem“. Župni zbor sv. Vinka iz Svetvinčenta predstavio se sa pjesmama „Lijepi cvijet“ i „Sav svijet pjevaj veselo“. Posljednji su nastupili domaćini, Župni zbor sv. Martina iz Vrsara, koji je pod vodstvom s. Benite Antolović, otpjevao „Velik je Gospodin“ i „Da imam danas“

Smotri su nazočili i pjevači iz župe sv. Lovreč Pazenatički, zajedno sa svojim donedavnim župnikom vlč. Josipom Kalčićem, ali nisu nastupili./G.K./
p1050444

p1050445

p1050446

Proslava Sv. Martina, zaštitnika naše župe Vrsar

img_0051a
I ove je godine Vrsar svog nebeskog zaštitnika proslavio svečanim koncelebriranim misnim slavljem na kojem se uz mnoštvo žitelja Vrsara, Gradine i drugih okolnih mjesta okupio i velik broj djece koja pohađaju vjeronauk u mjesnoj OŠ Vladimira Nazora, a koji su došli u pratnji učitelja. Misno slavlje predvodio je preč. Željko Zec, ravnatelj dijecezanskog Caritasa i župnik staropazinske Župe sv. Jurja, u koncelebraciji sa župnikom porečke prvostolne župe i porečkim dekanom preč. Milanom Zgrablićem, župnikom Funtane i Fuškulina vlč. Ivanom Butkovićem, umirovljenim svećenikom vlč. Josipom Kalčićem, porečkim župnim vikarom vlč. Josipom Mašinom te karmelićaninom p. Drago Marić.

img_0041a

„Lijepo Vas je vidjeti u ovako velikom broju, uz Vas vidim Vaše buduće muževe i žene što nam govori da ova crkva ima budućnost gledajući Vas mlade“ rekao je predvoditelj na početku homilije.

img_0043a

Martin je bio sveti čovjek činio je dobra djela i svatko od nas je pozvan činiti dobra djela, istaknuo je vlč. Zec govoreći o uzornosti sv. Martina.

Nadalje je spomenuo lik i djelo Sv. Martina kao onoga koga je krasilo slušanje Božje riječi i osobito njegov susret sa siromahom kojemu je Martin dao pola svoga plašta. Primjer i poziv svakom pojedinom od nas na altruizam i požrtvovnost za čovjeka, prijatelja, kolegu u potrebi. Vi mladi ugledajte se u Sv. Martina i njegovu gestu upravo u Vašim međusobnim odnosima u Vašim obiteljima, u školi i gdje god se nalazili. Podržavajte jedni druge i budite jedni drugima potpora a sv. Martin neka nam bude nadahnuće i zaštita kao što ova velebna crkva bdije nad ovim krasnim gradićem Vrsarom, istaknuo je propovjednik čestitajući svima nazočnima blagdan njihovog nebeskog patrona.

Školska djeca su veoma aktivno sudjelovala u misnom slavlju: učenica 5. razreda Lucija Liović pjevala je pripjevni psalam, a dječji zbor je na kraju misnog slavlja otpjevao pjesmu „Cvijeće za Mariju“ koju je s njima za tu prigodu uvježbala prof. Debora Cukola Zeneral. Na orguljama ih je pratila voditeljica Župnog zbora i vjeroučiteljica s. Benita Antolović, pod čijim je vodstvom župni zbor pjevanjem popratio misno slavlje.

Po završetku misnog slavlja ispred crkve je za djecu i sve okupljene poslužen prigodni domjenak kojeg su priredili župljani./G.K./

img_0065a

Je li dopušteno čuvati pepeo pokojnika u kući ili prosipati ga u prirodi?

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

1. Da bi se suuskrslo s Kristom, potrebno je umrijeti s Kristom, treba “se iseliti iz tijela i naseliti se kod Gospodina” (2Kor 5, 8). Naputkom Piametconstantem od 5. srpnja 1963. tadašnji je Sveti Uficij odredio “da se vjerno čuva običaj da se tijela preminulih vjernika pokapaju”, dodajući da se spaljivanje (kremiranje) “po sebi ne protivi kršćanskoj vjeri” te da se ne uskraćuju sakramenti ili sprovod onima koji su odlučili da im se tijelo nakon smrti spali, pod uvjetom da ta odluka nije “posljedica nijekanja kršćanskih dogmi, ili posljedica sektaškoga duha, ili pak mržnje protiv katoličke vjere i Crkve”. (1) Ta promjena crkvene discipline zatim je uvedena u Zakonik kanonskoga prava iz 1983. i Zakonik kanona Istočnih Crkava iz 1990.

U međuvremenu praksa kremiranja uvelike se proširila u brojnim zemljama, ali su se istodobno počele širiti nove ideje koje se kose s vjerom Crkve. Nakon što se na odgovarajući način posavjetovala s Kongregacijom za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Papinskim vijećem za zakonske tekstove i brojnim biskupskim konferencijama i biskupskim sinodama istočnih Crkava, Kongregacija za nauk vjere smatrala je korisnim objaviti novi Naputak, s ciljem da se ponovno potvrde doktrinarni i pastoralni razlozi zbog kojih se prednost daje ukapanju tijelâ i izdaju propisi vezani uz čuvanje pepela u slučaju spaljivanja tijelâ.

2. Isusovo je uskrsnuće glavna istina kršćanske vjere, koju se uvijek propovijedalo kao bitni dio vazmenoga otajstva od samih početaka kršćanstva: “predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici” (1Kor 15, 3-5). Svojom smrću i uskrsnućem, Krist nas je oslobodio od grijeha i dao nam pristup novomu životu: “da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života” (Rim 6, 4). Nadalje, uskrsli Krist je počelo i izvor našega budućeg uskrsnuća: “Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih… kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni” (1Kor 15, 20-22). Ako je istina da će nas Krist uskrisiti u Posljednji dan, također je istina da smo, u stanovitome smislu, već uskrsli s Kristom. Krštenjem smo, naime, uronjeni u Kristovu smrt i uskrsnuće i na sakramentalan način njemu pridruženi: “S njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih” (Kol 2, 12). Sjedinjeni s Kristom po krštenju, sudjelujemo već na stvaran način u životu Krista uskrsloga (usp. Ef 2, 6).

Zahvaljujući Kristu, kršćanska smrt ima pozitivno značenje. Crkva u liturgiji moli: “Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnoga boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima”. (2) Smrću duša biva odijeljena od tijela, ali o uskrsnuću Bog će dati nepropadljivi život našemu preobraženom tijelu, ponovno ga združujući s našom dušom. I u našim je danima Crkva pozvana naviještati vjeru u uskrsnuće: “Uskrsnuće mrtvih je vjera kršćanâ: vjerujući to mi smo to što jesmo.” (3)

3. Držeći se veoma drevne kršćanske predaje, Crkva snažno preporučuje da se tijela preminulih pokapa na groblju ili na drugome svetom mjestu. (4)

U spomen na Gospodinovu smrt, ukop i uskrsnuće, otajstvo u svjetlu kojega se očituje kršćanski smisao smrti, (5) pokop je povrh svega najprikladniji oblik za izražavanje vjere i nade u uskrsnuće tijela. (6) Crkva, koja je kao Majka pratila kršćanina na njegovu zemaljskome putovanju, prikazuje Ocu, u Kristu, dijete njegove milosti i predaje zemlji njegove smrtne ostatke u nadi da će uskrsnuti u slavi. (7) Pokopom tijela umrlih vjernika, Crkva potvrđuje vjeru u uskrsnuće tijela (8) i želi istaknuti uzvišeno dostojanstvo ljudskoga tijela kao sastavnog dijela osobe s kojom tijelo dijeli povijest. (9) Ne može, dakle, dopustiti stavove i obrede koji uključuju pogrješna poimanja smrti, gdje se smrt shvaća bilo kao konačno uništenje osobe, bilo kao trenutak njezina stapanja s Majkom prirodom ili sa svemirom, bilo kao etapu u procesu reinkarnacije, bilo kao izbavljenje iz “tamnice” tijela. (10)

Osim toga, pokop na grobljima ili na drugim svetim mjestima na prikladan način odgovara pobožnosti i poštivanju koje se duguje tijelima pokojnih vjernika, koji su po krštenju postali hram Duha Svetoga i kojima se, “kao oruđima i posudama, Duh Sveti sveto poslužio da učini tolika dobra djela” .

Pravednoga se Tobiju hvali zbog zasluga stečenih pred Bogom, zato jer je pokapao mrtve, (11) a Crkva smatra pokapanje mrtvih djelom tjelesnoga milosrđa.(12)

Na kraju, pokapanje tijela pokojnih vjernika na grobljima ili na drugim sve-tim mjestima potiče članove obitelji i cijelu kršćansku zajednicu na spomen i molitvu za pokojnike, kao i na čašćenje mučenikâ i svetaca. Pokapanjem tijelâ na grobljima, u crkvama ili na za to predviđenim mjesti-ma, kršćanska je predaja čuvala zajedništvo između živih i pokojnih te se protivila težnji da se prikriva ili privatizira događaj smrti i značenje koje ona ima za kršćane.

4. Postoje mjesta gdje se iz higijenskih, ekonomskih ili društvenih razloga pribjegava spaljivanju tijelâ. Ako taj izbor nije suprotan izričitoj volji pokojnoga vjernika ili postoji razumna pretpostavka o postojanju iste, Crkva ne vidi doktrinarne razloge zbog kojih bi tu praksu zabranjivala budući da spaljivanje (kremiranje) pokojnikova tijela nema veze s njegovom dušom i ne priječi božansku svemoć da uskrsne tijelo te, stoga, ne predstavlja objektivno nijekanje kršćanskoga učenja o besmrtnosti duše i uskrsnuću tijelâ. (13) Crkva i dalje daje prednost pokapanju tijelâ jer se time iskazuje veće pošto-vanje pokojnima; ipak spaljivanje nije zabranjeno, “osim ako je izabrano zbog razloga protivnih kršćanskomu nauku”. (14) Ako ne postoje razlozi protivni kršćanskomu nauku, Crkva kod takvoga sprovoda postupa u skladu s odgovarajućim liturgijskim i pastoralnim uputama, pazeći posebno na to da se izbjegne svaki oblik sablazni ili vjerske ravnodušnosti.

5. Kad se iz opravdanih razloga izabere spaljivanje, pokojnikov se pepeo mora redovito čuvati na svetome mjestu, to jest na groblju ili, ako je to slučaj, u nekoj crkvi ili na prostoru koji je mjerodavna crkvena vlast namijenila upravo toj svrsi. Već od početaka, kršćani su željeli da se kršćanska zajednica spominje svojih pokojnika i moli za njih. Njihovi su grobovi postali mjesta molitve, sjećanja i razmišljanja. Preminuli vjernici dio su Crkve, koja vjeruje u općinstvo “putnika na zemlji, pokojnika koji dovršuju svoje čišćenje i blaženika u nebu; svi oni zajedno čine jednu Crkvu”. (15)

Čuvanje pepela na svetome mjestu može pridonijeti smanjivanju opasnosti da pokojnik ostane uskraćen za molitvu i spomen rodbine i kršćanske zajednice. Na taj se način, nadalje, izbjegava mogućnost zaborava i nedostatka poštovanja, do čega može, prije svega, doći nakon što mine prvi naraštaj, jednako kao i neprilična ili praznovjerna postupanja.

6. Zbog gore navedenih razloga, čuvanje pepela kod kuće nije dopušteno. Samo u teškim i izvanrednim okolnostima, vezanim uz kulturalne uvjete mjesnoga karaktera, ordinarij, u dogovoru s biskupskom konferencijom ili sinodom biskupâ istočnih Crkava, može dati dopuštenje za čuvanje pepela u vlastitome domu. Pepeo, ipak, ne smije biti razdijeljen na više obitelji i potrebno je uvijek zajamčiti poštivanje i prikladne uvjete čuvanja.

7. Da bi se izbjeglo svaku vrstu panteističke, naturalističke ili nihilističke dvosmislenosti, nije dopušteno prosipati pepeo u zrak, na tlo ili u vodu ili na neki drugi način, odnosno čuvati kremirani pepeo kao uspomenu na pokojnika, u komadima nakita ili drugim predmetima, imajući na umu da se za takva postupanja kao razlog izbora spaljivanja ne mogu navoditi higijenski, društveni ili ekonomski razlozi.

8. U slučaju da je pokojnik dopustio spaljivanje i prosipanje vlastitoga pepela u prirodi zbog razloga protivnih kršćanskoj vjeri, sprovod se, sukladno pravu, mora uskratiti. (16)

Vrhovni prvosvećenik Franjo, na audijenciji u kojoj je, dana 18. ožujka 2016., primio nižepotpisanoga kardinala Pročelnika, odobrio je ovaj Naputak, o kojemu se odlučivalo na redovnome zasjedanju ove Kongregacije dana 2. ožujka 2016., i naredio njegovo objavljivanje. Rim, iz sjedišta Kongregacije za nauk vjere, 15. kolovoza 2016., na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Gerhard kard. Müller Pročelnik + Luis F. Ladaria, DI Naslovni nadbiskup Thibice,Tajnik —

Bilješke:

1. AAS 56 (1964.), 822-823.

2. Rimski misal, Predslovlje pokojničko, I.

3.TERTULIJAN, De resurrectionecarnis, 1, 1: CCL 2, 921.

4. Usp. ZKP, kan. 1176, § 3; kan. 1205; ZKIC, kan. 876, § 3; kan. 868.

5. Usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 1681.

6.Usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 2300.

7. Usp. 1Kor 15, 42-44; Katekizam Katoličke Crkve, br. 1683.

8. Usp. SV. AUGUSTIN, De cura pro mortuisgerenda, 3, 5: CSEL 41, 628.

9. Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Pastoralna konstitucija Gaudiumetspes, br. 14.

10. Usp. SV. AUGUSTIN, De cura pro mortuisgerenda, 3, 5: CSEL 41, 628.

11. Usp. Tob 2, 9; 12, 12.

12. Usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 2300.

13. Usp. VRHOVNA SVETA KONGREGACIJA SVETOGA UFICIJA, Naputak Piametconstantem, 5. srpnja 1963.; AAS 56 (1964.), 822.

14. ZKP, kan. 1176, § 3; usp. ZKIC, kan. 876, § 3.

15. Katekizam Katoličke Crkve, br. 962. 16. ZKP, kan. 1184; ZKIC, kan. 876, § 3.

Priopćenje sa 53. zasjedanja Sabora Hrvatske biskupske konferencije

Priopćenje donosimo u cijelosti:
Plenarno zasjedanje Sabora Hrvatske biskupske konferencije, 53. u nizu, održano je pod predsjedanjem predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića u Zagrebu od 11. do 13. listopada 2016. Na zasjedanju su uz članove HBK sudjelovali apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D’Errico, izaslanik Biskupske konferencija Bosne i Hercegovine vojni ordinarij mons. Tomo Vukšić i kao gost član Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda subotički biskup Ivan Penzeš.
Pozdravljajući na početku nazočne nadbiskup Puljić posebno je pozdravio dvojicu novozaređenih biskupa gospićko senjskog mons. Zdenka Križića i šibenskoga mons. Tomislava Rogića kao i njihove umirovljene predšasnike mons. Milu Bogovića i mons. Antu Ivasa. Zahvalio je umirovljenim biskupima za sve dobro što su učinili u svom biskupskom služenju, a njihovim nasljednicima uz srdačnu dobrodošlicu u zajedništvo HBK zaželio je da djelovanje konferencije obogate svojim primjedbama i prijedlozima.
U radnom dijelu zasjedanja biskupi su upoznati s početkom rada Mješovitog povjerenstva hrvatskih i srpskih stručnjaka koje ima zadaću zajednički razmotriti ulogu blaženog Alojzija Stepinca prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Na prvom dvodnevnom susretu u Rimu od 12. do 13. srpnja 2016. godine utvrđen je način rada prema metodologiji povijesnih znanosti, utemeljenoj na raspoloživoj dokumentaciji i njezinoj kontekstualizaciji. Rad Povjerenstva neće imati nikakvog utjecaja na postupak kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca, koji je isključivo u nadležnosti Svete Stolice. Mješovito povjerenstvo će se sastati šest puta u roku od 12 mjeseci. Vremensko ograničenje rada pokazuje kako Sveta Stolica, koja predsjeda radu Povjerenstva, očekuje da njegov rad bude učinkovit. Nakon prvog susreta u Rimu, Mješovito povjerenstvo će se sastati u Zagrebu 17. i 18. listopada ove godine.
Osobitu pozornost biskupi su posvetili unaprjeđenju projekta priprave za brak. Prihvaćeni su prijedlozi Vijeća HBK za život i obitelj da se pristupi revitalizaciji toga projekta na sustavan način zahvaćajući daljnju, bližu i neposrednu pripravu te osiguravajući nastavak praćenja bračnih parova i poslije sklapanja ženidbe. Odlučeno je i da se osnuje radna skupina u kojoj bi se osim predstavnika Vijeća HBK za život i obitelj te stručnjaka i praktičara zauzetih u pastoralu priprave za brak, uključili i članovi koje će predložiti Odbor HBK za mlade te Vijeće HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju. Očekuje se izrada pastoralnih smjernica na temelju postsinodalne pobudnice pape Franje “Amoris laetitiae”, s nadopunama za konkretna stanja u pojedinim biskupijama.
U svezi sa stanjem u hrvatskome društvu biskupi su se osvrnuli i razmotrili između ostaloga probleme odnosa prema otajstvu života, problem demografije i iseljavanja cijelih obitelji iz Hrvatske, kao i gospodarsko stanje i pravosudna pitanja. Posebice su se osvrnuli na neprimjeren odnos prema prošlosti koji se onda odražava u našoj sadašnjosti. Ta se neprimjerenost tiče poglavito triju tema koje su vidljive u odnosu prema žrtvama u jasenovačkim logorima, prema žrtvama komunističke diktature, kao i prema žrtvama u Domovinskome ratu.
Naime, u zadnje je vrijeme sve očitije da se nastoji ne samo nastaviti s manipuliranjem okolnostima i s brojem žrtava u Drugome svjetskom ratu, osobito u iznošenju neistina i neutemeljenih tvrdnja gledom na logor u Jasenovcu. S druge strane, biskupi smatraju neprihvatljivim i štetnim sadašnji odnos mjerodavnih hrvatskih ustanova i hrvatske države općenito prema žrtvama komunističkoga režima, posebice kada se radi o masovnim grobištima i zemnim ostacima stradalnika, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama, osobito u Republici Sloveniji. Primijećeno je da se s nadograđivanjem poznatih velikosrpskih mitova zanemaruju stradanja hrvatskoga stanovništva u Domovinskom ratu, uništavanje imovine, među kojom je osobito bolno razaranje kulturnih i duhovnih dobara, te nedovoljno uvažavanje uloge hrvatskih branitelja u ostvarenju slobode i nezavisnosti.
Biskupi stoga pozivaju mjerodavna tijela hrvatske države da ulože potreban napor, kako bi se – na transparentan način, a to znači u skladu s najboljim suvremenim znanstvenim metodama i kulturološkim pristupima – rasvijetlila istina o Jasenovačkim logorima, kao i događaji i stradanja nakon Drugoga svjetskoga rata. Time će se žrtvama pokazati dužno poštovanje, a istinom unijeti više mira u živote obitelji čiji su članovi nastradali. Važno je to isticati jer smo u zadnjim desetljećima iskusili koliko zla mogu donijeti ideologije, podupirane političkim mitovima jer nisu utemeljene na činjenicama i povijesnim istinama pa često predstavljaju hrvatski narod i državu kao genocidne i zločinačke.
Biskupi zato pozivaju narod i društvo na zajedništvo i zrelost kako bi imali snage nositi se s novim pokušajima stvaranja mitova i širenja neistina. To nije poziv “vraćanja u prošlost”, nego poticaj i želja osloboditi se tereta i utega koji iz prošlosti opterećuju sadašnjost i zamagljuju pogled prema budućnosti.
Biskupi su se sa zahvalnošću osvrnuli na 25. obljetnicu vraćanja vjeronauka u hrvatski školski odgojno – obrazovni sustav što je bilo moguće učiniti tek poslije pada totalitarnog komunističkog sustava te demokratskih promjena početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. Tim povodom upriličena je svečana akademija u Hrvatskome narodnom kazalištu na kojoj su nazočili članovi HBK, predsjednik Hrvatskoga sabora dr. Željko Reiner te brojni drugi visoki uzvanici. Na akademiji je istaknuta važnost i 20. obljetnice potpisivanja Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (19. prosinca 1996.). Taj je Ugovor, naime, dao pravni okvir za djelovanje Katoličke Crkve, a utemeljen je na trima načelima: načelu vjerske slobode, načelu različitosti područja djelovanja Crkve i države, te načelu potrebe suradnje tih dviju ustanova koje se susreću u čovjeku, građaninu i vjerniku.
Na zasjedanju su predstavljena i dvojica budućih blaženika Hrvata, Serafin Glasnović Kodić iz Janjeva i don Anton Muzić iz Vrnavokola-Letnice, koji se nalaze među 38 mučenika ubijenih u Albaniji iz mržnje prema vjeri od 1945. do 1974. Fra Serafin i don Anton bit će proglašeni blaženima 5. studenoga 2016. u Skadru. Biskupi pozivaju sve koji su u mogućnosti sudjelovati na svečanosti proglašenja i potiču na upoznavanje života ove dvojice novih hrvatskih blaženika.
Na osobit način biskupi su se spomenuli 40. obljetnice početka velike proslave Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Naime, nakon gušenja „hrvatskoga proljeća” Crkva je pokrenula duhovne snage i započela s vjerničkim hodočašćima i okupljanjima. Najprije u Solinu 1976. na tisućitu obljetnicu smrti kraljice Jelene, pa dvije godine kasnije u Biskupiji kraj Knina (1978.) gdje je nađen lik Gospe velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta. Slijedeće 1979. krenulo se prema Ninu gdje se komemoriralo povijesne veze sa Svetom Stolicom i papom Ivanom VIII. koji je 879. „blagoslovio hrvatskoga kneza Branimira, sav narod i zemlju njegovu”. Vrhunac proslave dogodio se na Mariji Bistrici 1984. gdje se na Nacionalnome euharistijskom kongresu okupilo pola milijuna ljudi iz svih krajeva gdje žive Hrvati. Svjesni značenja i dalekosežnosti tih događaja kao i važnosti njihove poruke i za ovo naše vrijeme, biskupi će uskoro uputiti poticaj vjerničkim zajednicama na molitvu i zahvalu za silna djela koja nam učini Gospodin.
Nakon isteka mandata i umirovljenja dosadašnjih predsjednika i članova u pojedinim tijelima HBK neki mandati su produljeni te su dogovorena nova imenovanja. Predsjedniku Vijeća za ekumenizam i dijalog sisačkom biskupu Vladi Košiću produljen je mandat. Za novog predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života imenovan je gospićko senjski biskup Zdenko Križić, novim predsjednikom Odbora HBK za pastoral Roma imenovan je varaždinski biskup Josip Mrzljak. Biskupi mons. Zdenko Križić i mons. Tomislav Rogić imenovani su za nove članove Biskupske komisije za liturgiju. U mješovitu Komisiju HBK i HKVRP umjesto umirovljenih članova imenovani su vojni ordinarij Jure Bogdan i mons. Zdenko Križić.
Dosadašnjem delegatu HBK pri Vijeću biskupskih konferencija zemalja Europske Unije kardinalu Josipu Bozaniću i zamjeniku bjelovarsko križevačkom biskupu Vjekoslavu Huzjaku produljen je mandat.
Na zasjedanju su predsjednici Komisija, Vijeća i Odbora HBK podnijeli izvješća o njihovom radu.
Na poziv mjesnog biskupa mons. Đure Hranića, uz 25. obljetnicu žrtve Vukovara, biskupi HBK će se okupiti u tome gradu 18. studenoga, a euharistijsko slavlje predvodit će kardinal Josip Bozanić. Istoga dana na 25. obljetnicu stradanja u Škabrnji ondje će euharistijsko slavlje predvoditi predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Dogovoren je kalendar događanja za iduću godinu. Zajedničko zasjedanje HBK i BK Bosne i Hercegovine održat će se 23. siječnja 2017. u Zagrebu, a izvanredno zasjedanje Sabora HBK dva dana kasnije 25. siječnja 2017. Pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike održat će se 7. i 8. ožujka 2017. Proljetno 54. zasjedanje Sabora HBK bit će od 26. do 28. travnja 2017. Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži održat će se u Vukovaru 29. i 30. travnja 2017. Susret članova HBK s redovničkim provincijalima bit će upriličen 19. lipnja 2017. Jesensko, 55. zasjedanje Sabora HBK održat će se od 10. do 12. listopada 2017. u Zagrebu./IKA/

Vjernici Porečkog dekanata hodočastili u Padovu

Vjernici Porečkog dekanata hodočastili sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću i sv. Antunu Padovanskom

U subotu, 8. listopada 2016., u Padovi, u svetištima sv. Leopolda Bogdana Mandića i sv. Antuna Padovanskog bilo je izuzetno mnogo hodočasnika iz Hrvatske. Osam autobusa s 430 hodočasnika pristiglo je iz Porečkog dekanata, tri autobusa došla su iz Pulske župe sv. Pavla ap., a ondje su se susreli s hodočasnicima iz zagrebačke Dubrave koji su u Padovu došli na zahvalno hodočašće sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću u povodu Godine milosrđa i boravka Svečeva neraspadnutoga tijela u Zagrebu. Obzirom da je iz Zagreba pristiglo sedam autobusa hodočasnika bio je to doista “hrvatski hodočasnički dan”.
img_0482

img_0473
Hodočasnici iz Porečkog dekanata su na misnom slavlju sudjelovali u svetištu sv. Leopolda odmah po dolasku. Misu je predvodio vlč. Marijan Kancijanić, župnik iz Kaštelira, a prigodnu propovijed izrekao je preč. Milan Zgrablić, župnik porečke prvostolne katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije.
img_0496

img_0498
Potom su posjetili svetište sv. Antuna Padovanskog gdje ih je dočekao p. Nikola Rožanković, redovnik Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, koji je ondje na službi. Nakon pobožnosti krunice hodočasnici su imali slobodno vrijeme koje su iskoristili za osobne pobožnosti ili razgledanje znamenitosti.

Dijamantni jubilej i pobjeda pravde

U Vižinadi je, u nedjelju, 18. rujna, vlč. Alojzije Baf proslavio svoj dijamantni jubilej, 60. obljetnicu svećeništva, ali je to ujedno bio i opraštaj od župe, te, kako je rekao, zahvala Bogu što je pravda pobijedila, što je dobro nadvladalo zlo. Vlč. Baf je u lipnju 2014. nepravedno optužen za nečasne čine prema maloljetnim osobama, ali je i od hrvatskog i od vatikanskog pravosuđa proglašen nedužnim.

Svečanim koncelebriranim misnim slavljem, te veličanstvenom svečanošću župljani Župe sv. Jeronim oprostili su se od svog voljenog dugogodišnjeg župnika, koji je tom župom upravljao 35 godina. Posve ispunjena župna crkva koja može primiti četiristotinjak ljudi, brojni darovi te nadahnuta obraćanja puna emocija na kraju mise najbolji su pokazatelj ljubavi, poštovanja i privrženosti žitelja Vižinade prema svom dugogodišnjem župniku. A dvadesetak kolega svećenika koliko ih se okupilo iz raznih krajeva Porečke i Pulske biskupije konkretan su izraz poštovanja ali i podrške kolegi koji je prošao kalvariju kao žrtva klevete.

Galerija: http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/galerija/category/211-2016-9-18-baf.html

Misno slavlje predvodio slavljenik, a prigodnu homiliju izrekao je biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Uvodni pozdrav i riječi dobrodošlice koncelebrantima, župljanima Vižinade ali i brojnim prijateljima te rodbini vlč. Bafa izrekao je sadašnji župnik vlč. Leonardo Krakan.

Slavljenik je u uvodnom obraćanju napomenuo kako je to trostruko slavlje: istina je došla na vidjelo i pravda je pobijedila, trenutak je to opraštanja od župljana Vižinade i Briga te zahvala za 60 godina svećeničkog djelovanja. Vlč. Baf je izrazio zahvalnost i medicinskom osoblju na odjelu kardiologije gdje je nedavno boravio uslijed zdravstvenih poteškoća, te je uputio i pozdrav na talijanskom jeziku.

Evanđelje je pjevajući izrekao vlč. Rudi Koraca, ‘slavuj istarske Crkve’, veliki zaljubljenik u glazbu, koji već više od 50 godina kroz svoj pastoralni rad okuplja uspješne župne zborove. Biskup Milovan je u je u prigodnoj homiliji naglasio kako su zlatna i dijamantna misa prigode kada treba nadasve zahvaliti Bogu za sve plodove tog dugogodišnjeg pastoralnog rada. Svećenički red, kojeg je slavljenik primio pred 6 desetljeća po rukama biskupa Nežića, je dar i otajstvo, naglasio je biskup citirajući sv. papu Ivana Pavla II. U tom je svećeničkom životu bilo mnogo lijepih trenutaka, ali bilo je i križeva, kao primjerice u posljednje dvije godine kada je vlč. Baf podnio križ nepravedne osude, no bilo je to po uzoru na Krista koji nam je svojim životom pokazao kako je život rad, meditacija i trpljenje. Biskup se nadalje osvrnuo na riječi poznatog talijanskog psihijatra Andreolija, koji je prigodom održavanja Svećeničke godine ustvrdio da su svećenici najpotrebnije zanimanje, jer, dok psihijatar može čovjeka utješiti svojom pomoći i blizinom, svećenik može to učiniti donoseći čovjeku patniku Božju blizinu. Biskup je podsjetio na trostruku ulogu svećeničke službe: navješćivanje, posvećivanje i upravljanje povjerenim mu vjernicima. I u novije vrijeme imamo krasne uzore svećeništva u bl. Miroslavu Bulešiću, bl. Francescu Bonifaciu, bl. Alojziju Stepincu, oni su zaista doslovno živjeli Isusove riječi, „dobar pastir daje život svoj za svoje ovce.“

Ovim slavljem zahvaljujemo za 60 godina služenja vlč. Bafa, a zajedno s njim zahvaljujemo Bogu za sve dobro kojim je u životu pratio našega svečara. Biskup je nadalje naglasio važnost molitve za nova duhovna zvanja, ali i važnost odgajanja djece i mladih za vjeru, riječima i primjerom.

Na kraju misnog slavlja župnik je najavio različite govornike koji su htjeli uputiti riječi zahvale i čestitanja slavljeniku. U ime Porečke i Pulske biskupije svečaru je čestitao biskup Milovan i predao mu na dar jednu misnicu koju su svećenici nosili u pulskoj Areni prigodom beatifikacije bl. Miroslava Bulešića. Biskup je izrazio zahvalnost za sve što je kroz 6 desetljeća činio za ljude koji su mu bili povjereni. Vlč. Baf je kroz nedaće koje su ga snašle u posljednjim godinama podnio, kako je to bl. Miroslav znao reći, ‘bijelo mučeništvo’, pa neka ga ova misnica podsjeća na to da unatoč poteškoćama ustraje do kraja života.

Marko Ferenac, načelnik Općine Vižinada istaknuo je da su svi okupljeni, svojim odazivom na to slavlje pokazali koliko im vlč. Baf doista znači. On je u svojih 60 godina pokazao što znači rad, trud i upornost, pamtit ćemo ga kao vedrog dobrog čovjeka, koji je uvijek bio prisutan na svim skupovima žitelja Općine Vižinada, kao čovjeka od kojega se moglo puno naučiti, naglasio je Ferenac. Načelnik je naglasio kako je vlč. Baf obnovio sve crkve na području župa Vižinada. Jedina koju, zbog spleta okolnosti, nije uspio dovršiti je ona u Brigu ali vjerujem da je u molitvi bio s nama kada smo i na toj crkvi, suradnjom općine, biskupije, župe i župljana dovršili obnovu, zaključio je načelnik, te istaknuo kako je zaista neizrecivo sve ono dobro čime je vlč. Baf doprinio životu te lokalne zajednice.

U ime Zajednice Talijana Vižinade slavljeniku se prigodnim riječima Neda Pilato, napose mu zahvalivši na podršci koju je pružio prigodom osnivanjem zajednice, napose u formiranju i opremanju limene glazbe.

U ime Osnovne škole „Jože Šurana“ Višnjan i područne škole Vižinada slavljeniku se zahvalama obratio ravnatelj Predrag Brkić koji se prisjetio pomoći koju mu je župnik, ne poznavajući ga, odmah po dolasku pružio u pronalaženju mjesta za stanovanje. Ne poznavajući me, uzeli ste me u auto i odvezli do Kaštelira, saznao sam tada o Vama da volite graditi, obnavljati ali nadasve da volite čovjeka. Upravo po brizi o malom čovjeku prepoznavali su Vas učitelji i učenici, ta Vaša osobina je nešto po čemu će Vas se sjećati sve generacije učitelja i učenika s kojima ste kao vjeroučitelj radili. Na dar mu je uručio djela nastala u školskim radionicama.

U ime Župnog pastoralnog vijeća svečaru se nadahnutim riječima obratio Marino Baldini, donedavni zastupnik u Europskom parlamentu. On je naglasio kako je boravak obitelji Baf u Vižinadi bio neprocjenjivi dar toj sredini, te kako je mogućnost suradnje s vlč. Alojzijem bio izuzetan privilegij.

U ime Župe Sveti Vital, u Ritošinom Brigu, kojom je vlč. Baf također upravljao, svečaru i okupljenima se obratio Adriano Ritoša. On je iznio davna sjećanja na prisutnost vlč. Bafa u njihovoj sredini odmah po dolasku 1979. godine, kada je sa starim zelenim Gofom dolazio u Sveti Vital, a zahvalio mu je za svaku inicijativu, suradnju i pomoć, a napose za njegovo veselje, srdačnost i marljivost koje je unosio u sve što je činio. Odmah po dolasku u našu sredinu pristupili ste popravku svih crkvenih objekata. Manje građevinske, bravarske, stolarske električarske i druge zahvate izvodili ste sami, a za veće ste tražili pomoć župljana, ali ključna je bila Vaša inicijativa, naglasio je Ritoša. Naglasio je također kako je vlč. Baf započeo obnovu župne crkve u Brigu, stjecajem okolnosti obnovu je dovršio vlč. Krakan, no, rekao je Ritoša, puna crkva na svakoj nedjeljnoj misi najbolji je pokazatelj da Vaš trud nije bio uzaludan.

Podjelu cvijeća i zahvale od strane najmlađih koordinirala je članica župnog zbora Nevija Laković. Prigodni dar zahvale biskupu Milovanu uručile su Margareta i Patrizia Ritoša. U znak zahvalnosti za 38 godišnju tihu u samozatajnu prisutnost u Vižinadi kao domaćica uz brata svećenika prigodni dar Marti Baf u ime župe uručili su Veronika Baldini i Stefano Fatorić.

Prigodni dar u znak zahvale za prisutnost u Vižinadi potom je uručen i sadašnjem župniku Leonardu Krakanu koji je, došavši u nemilim okolnostima znao s razumijevanjem prići toj sredini i izvrsno se u nju uklopiti. Simboličan dar predali su mu Lara Perković i Gabrijel Cvitko.

Dar vlč. Bafu, u znak zahvalnosti za marljivost, svesrdnost, brigu, susretljivost, pažnju i razumijevanje, za posjete u bolesti, ohrabrenje u nemoći i samoći, radovanje u sreći i radosti, za pruženu ruku i srce, kroz 38 godina, za građenje, restauriranje, ukrašavanje obnavljanje, podizanje iz zaborava svih sakralnih objekata na području Vižinade uručile su prošlogodišnje krizmanice sestre Ilenija i Melanija Milanović. Zahvala je ovo što ste kroz 35 godina vodili to ponekad i razbarušeno stado, opraštali nespretnost a uzdizali ono dobro u svima, ukazivali ste na osobne vrijednosti i važnost srca, hrabrili i posredovali Božje milosrđe, naglasila je Laković.

Na kraju se okupljenima riječima zahvale obratio slavljenik koji je vidno ganut izrazio zahvalu svima koji su doprinijeli održavanju slavlja njegove dijamantne svećeničke proslave. Zahvalio je biskupu Milovanu na izrečenoj homiliji, svećenicima koji su mu bili podrška kroz 60 godina, a napose u posljednjim, posebno teškim godinama. Zahvalio je župniku Krakanu na uloženom trudu u organizaciji proslave. Zahvalio je svima na svemu što su dijelili kroz gotovo 4 desetljeća. Na kraju je podsjetio na važnost molitve koja daje snagu za sakramentalni život, za življenje Božjih zapovijedi, a sve to kako bismo bili što bliže Bogu./G.K./