Poput cjelokupne Istre, tako je i područje današnje općine Vrsar nastanjeno u prapovijesnom razdoblju otkada – iz razdoblja brončanog doba (II. i I. tisućljeće pr. Kr.) – datiraju brojni i pouzdani tragovi čovjekova nastanjivanja, ali i materijalni tragovi onovremene kulture. Blaga valovitost krajolika nije činila ozbiljniju zapreku za komunikaciju, osobito za pristup obali, Limskom zaljevu, a i otoci vrsarskog arhipelaga povoljno su smješteni uz obalu ili u njezinoj blizini čineći svojevrstan branik kopnu. Otoci najbliži kopnu, poput Svetog Jurja pred vrsarskim pristaništem ili Školjić pred Funtanom, u prapovijesti su zasigurno, uslijed niže razine mora, bilo permanentno bilo periodički, bili spojeni s kopnom čineći poluotočnu formaciju i kontekstualno potpuno drugačiji okvir za promišljanje i istraživanje. Na današnjem najvećem otoku vrsarskog arhipelaga – Svetom Jurju – koji je u prapovijesti zasigurno bio spojen s kopnom, postojao je stalni izvor pitke vode koji se još živo spominje u predaji starih Vrsarana. Nije li možda upravo taj izvor (ili neki drugi s područja prema Funtani) onaj ilirski ur zbog kojega Vrsar baštini latinski naziv Ursaria te zbog kojega je kasniji rimski kompilator ucrtao neki neznatni otok pred Vrsarom u Peutingerov zemljovid? Izvorišta vode u povijesti ljudske civilizacije pokazuju se kao nenadoknadiva gravitacijska sila nastanjivanja i nastanjenosti. Obližnji izvori kod Funtane, kao i izvorišta u zaleđu Vrsara, presudno su utjecali na razvoj gradina.
Na otoku Sveti Juraj nesporno postojala je gradina čiji se tragovi i danas jasno razabiru neposredno uz zapadni rub puta koji se od crkvice svetog Jurja penje na vrh otoka. Na lokalitetu (ispod zone eksploatacije kamena) koji i sam ima obilježja vrha s platoom, razabire se velika gustoća kamenih hrpa, a i same padine ovoga vrha ukazuju na ljudsku intervenciji i njegovu humanizaciju. Prapovijesna pristaništa gotovo sigurno treba tražiti u Limskom zaljevu. Ovo se područje nalazilo ispod velike gradine Sveti Martin na istoimenom brdu (230 m n. v.), kod sela Šošići, koje dominira Limskim zaljevom i zasigurno je, poput Nezakcija u zaljevu Budava, imala pripadno pristanište u svojem podnožju. Na sjevernoj strani brda Sveti Martin nalazi se jedna tzv. Romualdova pećina gdje je 1961. i 1962. godine M. Malez proveo sustavno arheološko istraživanje (istražio je slojeve srednjeg paleolitika). Iskopao je velik broj kostiju koje su pripadale 40-orim životinjskim vrstama te mikrolitičke kremene artefakte gravetienske gornjopaleolitičke kulture. Riječ je bila o skrovištu i zaklonu lovaca iz mlađeg paleolitika čija je prisutnost potvrđena nalazom zuba djeteta iz skupine homo sapiensa fossilis u tzv. sloju „c“. Naznaku prapovijesnih gradina treba tražiti i u mjesnom nazivlju Vrsarštine. Ponajbolji je dokaz tome naziv naselja Gradina u zaleđu Vrsara. Riječ je o starom hrvatskom mjesnom nazivu koji dokumentira činjenicu postojanja markantnog prapovijesnog naselja na istoimenom vrhu u doba kada je oblikovano hrvatsko mjesno nazivlje. Početkom XX. stoljeća C. Marchesetti na području Vrsara dokumentirao je gradinske ostatke na Gavanovu vrhu (brdo Monte ricco), odnosno na brdu Sveti Martin, pripisavši mu megalitičke zidove. Nekoliko gradina zabilježio je i duž Limskoga zaljeva, za čije je obale ustvrdio da čine gotovo idealno mjesto za smještaj gradina. Prva je od njih gradina Mukaba, smještena na sjevernim obroncima Limskog zaljeva, te obližnja gradina Martukol. Druga je gradina na lokalitetu Jugovac Nalazila se nasuprot gradinama Monter i Monmajor. Prapovijesno naselje bila je Gradina iznad Limskog zaljeva i gradina Krug na Bumberić vrhu. U zaleđu naselja Vrsar, na cesti prema nekadašnjoj ranosrednjovjekovnoj benediktinskoj opatiji svetog Mihovila nad Limom prapovijesni ostaci zabilježeni su u naselju Gradina. Do danas je Gradina svojim smještajem na istaknutom brdu i nekom sasvim osobitom kultiviranošću i humaniziranošću krajolika očuvala prapovijesne značajke i raster protourbanog razvoja. Najveće gradinsko naselje na ovom cjelokupnom prostoru bila je impozantna gradina Sveti Martin (castelliere grandioso) kod sela Šošići (nalazi se s rovinjske – južne – strane Limskog zaljeva, a na njezinu vrhu i danas postoji crkva posvećena svetom Martinu). Na današnjemu vrsarskome brijegu također se nalazilo prapovijesno naselje.
Među ostacima prapovijesti na istarskom poluotoku osobito se ističu tumuli – grobni humci od lomljena kamena. Najveći broj poznatih tumula nalazi se na prostoru koji se od Limskoga zaljeva proteže prema krajnjem jugu poluotoka. Sjevernije od Limskog zaljeva znatno je manji broj otkrivenih tumula pa se glede područja Vrsarštine u stručnoj literaturi tek spominju tumuli na Mukabi te dvije gromače kod sela Marasi. U novije vrijeme kod Marasa pronađeno je nekoliko značajnih prapovijesnih tumula.
