Vrsarska župa ima bogatu zbirku sakralnih predmeta koji potječu većinom iz Vrsara, u manjoj mjeri iz Funtane, ali i ostalih naselja u Istri te izvan nje. Riječ je o zbirci koju je prikupio, održavao, dokumentirao i dijelom opisao nekadašnji vrsarski župnik vlč. Ivan Jelovac. Premda predmeti iz zbirke potječu najviše iz Vrsara, a manjim dijelom iz Funtane i ostalih dijelova Istre, ona se nalazi u vlasništvu Župe Vrsar. U ovome tekstu bit će obrađeni samo oni predmeti koji potječu iz Vrsara. Zbirka obuhvaća slike, skulpture, liturgijske predmete, predmete umjetničkog obrta većinom sakralne provenijencije koji su prvi put objavljeni u djelu „Sakralna zbirka Funtane i Vrsara“ 1993. godine. Pritom je u crkvi svete Foške u Vrsaru otvoren izložbeni postav koji je uredio Marino Baldini. Osim u spomenutome djelu, ovaj fundus nije bio objavljen, predstavljen javnosti ili na primjeren način obrađen. Dijelovi zbirke restaurirani su i očuvani, dijelovi su izloženi u Zavičajnom muzeju u Poreču, dok se dio građe nalazi u Župi Vrsar, kako u sklopu stalnog postava izložbe sakralne baštine u crkvi svete Foške tako i u ostalim sakralnim zdanjima te župnim kućama u Vrsaru.
U Vrsaru, osim iz župne crkve svetog Martina, umjetnine potječu iz crkava svete Foške, svetog Antuna (obje se nalaze izvan gradskih zidina) i bazilike pokraj koje se do kasnog srednjeg vijeka nalazio samostan. Dio građe otkupljen je te potječe izvan Vrsara, dok dio potječe iz vrsarskoga kaštela, povijesne palače porečkih biskupa, smještene na najvišem platou naselja, te je ona bila dijelom njezina inventara. Iz vrsarskoga kaštela potječe i dio predmeta koji pripadaju funtanjanskom fundusu, a jedan dio njih pronađen je u ruševinama kaštela. Posljednju skupinu predmeta čini etnografska građa i predmeti umjetničkog obrta zajedno sa spisima iz župnog arhiva Župe Vrsar. Nekadašnji vrsarski župnik vlč. Ivan Jelovac zaslužan je za spašavanje velikog broja umjetnina koje je otkupljivao, skupljao i čuvao, a mnoge je predmete dao na restauraciju. Nakon što je vlč. Ivan Jelovac prestao biti vrsarskim župnikom zbog umirovljenja i bolesti, dio umjetnina je nestao (ukraden je).
Budući da se u ovoj knjizi obrađuje Vrsar – njegova povijest i zbilja, u ovome će se tekstu, prema djelu „Sakralna zbirka Funtane i Vrsara“, obraditi oni predmeti koji su dio vrsarske sakralne zbirke te potječu ili stoje u svezi s Vrsarom. Dio umjetnina koji se navodi i opisuje u nastavku ovoga teksta izložen je u crkvi svete Foške u Vrsaru (stalni postav slika, kipova, liturgijskih predmeta i predmeta umjetničkog obrta).
1. Madona s Djetetom, alabaster, dimenzije 36×15,5 cm, VR-1/’93. Bogorodica u blagoj torziji s Djetetom u desnoj ruci. Skulptura je u nadolazeću bazu bila učvršćena recentnim metalnim vijkom. S druge strane, okrhnut je dio draperije i noga koja je bila vidljiva izvan tunike, za razliku od druge, pokrivene u kontrapostu.
Glava Bogorodice s arhaičnim smiješkom nalijepljena je voštanim materijalom na ramena, dok Isus bez glave, pridržan rukom, sjedi nad lijevim Marijinim bokom. Marijina je glava nagnuta udesno. Na unatrag začešljanoj, dugoj, blago kovrčavoj kosi ima veo koji s ramena polukružno ruši u sredinu leđa. Stražnja je strana inače zaravnana te svjedoči o tome kako je skulptura izvorno bila naslonjena na zid, podlogu oltara ili je kao dio većeg sklopa činila cjelinu s arhitekturom, kako je to običaj u kasnosrednjovjekovnoj plastici. Izbočena ruka pod kojom dva obla nabora prate njezin prelomljen oblik, opet potvrđuje kako kip nije bio namijenjen za frontalno gledanje već za povišen kućni ili crkveni prostor. Tako se mogu pratiti fino obrađeni detalji draperije plašta koji u krajnjem donjem dijelu od romanički izvedena prijeloma u obliku broja „8“ blago pada ulijevo, a desna je strana u dubokom reljefu različito strmo izrezana. Na lijevoj strani pod haljama nazire se koljeno koje zateže čitavu prednju polovicu plašta. Bogorodičina desna i lijeva ruka fino su obrađene, kao i noga Djeteta, dok obradi njegovih ruku, koje su zaklonjene od pogleda očištem ispod kipa, kao kod izvedbe okovratnika Bogorodice, iz identičnih razloga nije posvećena odgovarajuća pozornost. Takvom bi zamišljenom opisu odgovarala i blago naprijed pognuta Marijina glava s neobrađenom točkicom koja, opet, nije bila vidljiva pogledu.
Elegancija torzije, mekoća dodira ženine i dječakove ruke, zatim izgled lica Bogorodice, upućuju na dataciju kipa u kasnije razdoblje od jasnog ranijeg predloška izrade draperije. Izvedba bi u razdobljima prije renesanse tražila vrlo oštre rezove, osobito draperije, tako da gipko izvedeni prijelazi opet potvrđuju raniji uzor.
Kip je pronađen u vrsarskome kaštelu čije se podizanje u značajnom dijelu, prema nekim najnovijim istraživanjima, može datirati u vrijeme porečkoga biskupa Otona.
Izrada alabastrenih Madona, koje najčešće slijede romaničke predloške, prisutna je osobito na Siciliji, a u zapadnome Sredozemlju takvi su primjerci prije svega na više mjesta dospjeli u pomorske obitelji i drugdje posredovanjem hodočasnika, najčešće pomoraca. U značajnom broju dalmatinskih primjeraka utvrđena je veza s uzorima sa Sicilije, i to predloška iz Trapanija. Takvom bi se uzoru mogla pripisati i ova izvedba, iako znatno kvalitetnija od poznatih, dosad objavljenih skulptura ovakve tipologije.
Od dvadesetih godina XIX. stoljeća članovi obitelji Vergottini preuređuju urušeni kaštel. Tada ova skulptura još nije bila poznata već je nakon Drugog svjetskog rata otkupljena od strane vrsarskoga župnika vlč. Ivana Jelovca nakon što je otkopana u ruševinama kaštela.
2. Keramička vaza 46×20 cm, VR-2a/’93. Polikromno slikana vaza na zvonolikoj nozi s trbuhom strma pada i širokim ramenom. Od uskog vrata zvonoliko se rastvara obod u latičastom rubu. Dva blijeda sintetizirana grifona čine simetrične ručke pod kojima su reljefno, na vanjskim završecima ramena, nalijepljene dvije karike. Figurativnost središnjega prikaza rube florealni motivi grla i dvije smeđe trake pijedestala, a na začelnoj strani tri velika cvijeta. Središnji prikaz unutar ambijenta okruženog morem prikazuje i čitava kompozicija izvedena estetski vrlo zahtjevno, a pod tamnim trakama dna naziru se tragovi tremolirane zlatne linije. Plafon unutrašnje prazne noge nosi potpis umjetnika (ili radionice) u obliku dvaju gotovo zapetljanih slova „J“. Vjerojatno potječe iz XIX. stoljeća s područja Japana.
3. Ulomak keramičke posude 16×19 cm, Vr-2b/’93. Sačuvani su obod, vrat i ramena, osobito na onome dijelu koji pridržava ručke u obliku grifona. U svemu, ulomak ove posude čini par posudi opisanoj pod prethodnim brojem.
4. Sveta Marija Magdalena i svetica mučenica, ulje na platnu, dimenzija 70,5×65,5 cm, VR-3/’93. Dio je veće cjeline oltarnoga retabla od kojega je očuvana čitava lijeva strana ili većina nje. U prvome je planu, zdesna, crvenim plaštem oslikana sveta Marija Magdalena kako u rukama drži posudu za pomast. Minuciozno izvedeni detalji obrade posude otkrivaju tehniku izrade tiještenjem i cizeliranjem. Pramenovi kose zlatna sjaja fine linearne izvedbe padaju niz ramena, a specifična sivkasto-žuta boja je inkarnata. Niža je svetica (sveta Katarina) s lijeve strane okrunjena bisernom krunom, a preko desnog ramena ima prebačen plašt tamnozelene boje. Lijevom rukom, pridržavajući palij, nosi palminu granu. Pored ovoga znaka mučeništva, prstima desnice pokazuje rane na tijelu kroz poderani dio tunike. Aureole obiju svetica izvedene su linearno u obliku pravilne kružnice. Iza njih otvara se prozor s idealiziranim krajolikom. Čitav niz elemenata ovog, očito mletačkoga, rada upućuje na prvu polovicu ili čak prvu četvrtinu XV. stoljeća. Mnogi motivi kao i linearizam, kompozicija, boje, upućuju na razdoblje s jasnim tragovima quattrocenta. Podrijetlo slike nije poznato, a restaurirana je u Restauratorskome zavodu Akademije u Zagrebu.
5. Poklonstvo triju kraljeva, ulje na platnu, dimenzija 24,3×16 cm, VR-4/’93. Kvalitetan cinquecento mletačkih karakteristika. Sveta tri kralja okružuju Bogorodicu s golim Djetetom. U pozadini se sa svake strane nazire po jedan promatrač, a u donjem je lijevom uglu poluokrenuta figura svetoga Josipa. Pozadinu zapremaju vedute podijeljene dvama stupovima na soklu. S lijeve strane nalazi se more, a sa suprotne gustoća tamnozelenih stablašica pokrenutih vjetrom zaklanja ruševinu, dok je u daljini vidljiva kružna arhitektura na vrhu brijega te nebo u pozadini.
Slika je dana 15. veljače 1957. godine, nakon provedenih restauratorskih radnji u Zagreb, dospjela u posjed mons. D. Nežića, koji je dopisao kako potječe iz vrsarske župne crkve. Sve je navedeno na stražnjoj strani slike, a gospođa Slavka Dekleva izvršila je popravke uz ovjeru ravnatelja Dijecezanskoga muzeja u Zagrebu dr. Kamila Dočkala. Tekst spominje kako je uz sliku na restauraciju poslan i stari okvir kojemu se izgubio trag, a tada ga je već trebalo popraviti.
Temeljem reversa od 25. svibnja 1987. godine, sliku je iz biskupijskog arhiva, gdje se čuvala među vrijednim predmetima, mons. Antun Bogetić predao vrsarskome župniku vlč. Ivanu Jelovcu.
Kompozicija, kao i karakterističan način mrljastih nanosa boja, odaju tipično manirističko djelo te se s popriličnom sigurnošću može govoriti o dataciji nakon polovice XVI. stoljeća. Najbliži su uzori i dobar putokaz za prepoznavanje radionica iz koje potječe prikaz našeg Poklonstva kraljeva, oni prikazi s kompozicijskim i ikonografskim inovacijama Jacopa Bassana nastali sredinom XVI. stoljeća.
6. Liturgijski molitvenik tiskan bosančicom, uveza od kartona i kože, dimenzija 16,5×12, VR-5/’93. Nedostaju naslovne strane, a ne vide se ni tragovi koji bi nagovijestili pripadanje nekoj knjižnici. Čini se da pripada razdoblju XVII. stoljeća. Teško je reći gdje je tiskan jer nedostaje list ili listovi iza korica na kojima je to pisalo. Otkupio ju je u Poreču vlč. Ivan Jelovac. Prva strana teksta ima naslov „Sužba obća prazdnikom i predprazdnikom i poprazdnitkom Gospodina našega Isusa Hrista“.
7. Pacifikal, puncirani i rovašeni srebrni lim, dimenzija 17×13 cm, VR-6/’93. Ranobarokni prikaz Kristova polaganja u grob (četvrtasti sarkofag) od strane Bogorodice i svetog Ivana apostola. Prikaz flankiraju stupovi, a preostali dio volute biljnih motiva. Čini se da se, pored renesansnih elemenata u kompoziciji i stilu, rad može datirati u rano XVII. stoljeće.
8. Kalež, dimenzija 23,7×11, VR-7/’93. Datirani mletački rad s grbom na unutrašnjoj strani dna. Kalež im plitku nogu volutama podijeljenu u tri cjeline s po jednim kerubinom i ahajskim polukapitelom pri vrhu. Nad njima je spljoštena i razdijeljena kugla nodusa nadvišena trima ukrašenim poljima. U jednome se nalazi prikaz Navještenja. Anđeo u haljinici s lijeve strane iskorakom visoko dižući ruku donosi Blagovijest. U drugoj ruci drži ljiljan. Marija sjedi za klupom uspravna pogleda, ruke svinute u laktu. Kažiprstom druge ruke obilježava redak stranice u knjizi. Drugi se prikaz odnosi na franjevački grb (dvije ruke s latinskim križem), dok je na trećem u dva reda ispisana 1626. godina. Tri kerubina u dubokom reljefu nalaze se iznad grbova, a kupa polukružnog dna s blago prema van izdignutim obodom nalazi se u perforiranom i tiješnjenom limu ukrašenom užljebljenjem. U plitkoj izvedbi poluloptaste čaške prikazana su tri kerubina raširenih krila, odijeljenih palmetama i volutama.
Sva vanjština kaleža ima tragove pozlate, uključujući i unutrašnjost kupe gdje je taj sloj dobro uščuvan. Unutrašnjost šupljega dna svjedoči da je kalež izveden lijevanjem uz kasniju doradu, a jedina nije imala pozlatu. U malom zaglađenom polju unutrašnjeg dijela dna grafitirano je izveden biskupski grb (veličina 0,8 cm). Amblem je pokriven biskupskom kapom i uobičajenim čvorastim užetom s obiju strana dvodijelnoga štita. Lijevo polje podcrtano je trima trakama, a na desnome se nalazi zmaj. Nema drugih tragova pečata ili inicijala.
Dno kaleža nema četiri već tri anđela, a franjevački grb svjedoči o pripadnosti kaleža samostanu koji je nekoć postojao uz crkvu svete Marije od Mora. To potvrđuje i prikaz Navještenja jer je crkva posvećena Navještenju Blažene Djevice Marije. Santangelo ga nalazi u crkvi svete Foške, gdje se morao čuvati dok još nisu bili dovršeni radovi na župnoj crkvi svetoga Martina. Donesen je u Muzej iz župnog ureda u Vrsaru.
Određen problem čini identifikacija grba s unutarnje strane noge. Sličan je onome biskupa Negrija, pisca prve povijesti Poreča, osim što Negrijev grb ima slična podijeljena polja na gornju i donju, a ne na lijevu i desnu stranu. Godina upisana na kaležu ne odgovara vremenu Negrijeva biskupovanja u Novigradu (1732.-1742.) i Poreču (1742.-1778.). Grb je mogao biti izveden nakon godine izrade kaleža (1626.), ali Radossijevom analizom svih objavljenih istarskih grbova nije pronađen odgovarajući par. Ostaje tako da grb pripada Leonardu Tritoniju iz Udina (1609.-1631.), u to vrijeme porečkome biskupu i gospodaru Vrsara.
9. Raspelo, dimenzija 18,3×10,4 cm, VR-8/’93. Krist na križu, srebrni lim s lijevanim aplikama. Križ potječe iz Cerovlja gdje ga je vlč. Ivan Jelovac dobio na dar 1947. ili 1948. godine od nekadašnjeg austrougarskoga žandara Tomišića. Križ potječe s kraja XIX. ili s početka XX. stoljeća.
10. Krist, dimenzija 6,5×6,5, VR-10a/’93. Tiješteni brončani lim, dio raspela. Nedostaju noge i križ. Perizoma visi na užetu, zrakasta aureola iza glave Isusa ima valovit rub. Vjerojatno datira u XIX. stoljeće.
11. Kožne korice, dimenzija 30×24 cm, VR-10/’93. Izrađene su kao torbica za spise s pojasom koji ih obujmljuje, a njegove su strane spojene kopčom. Čine vrijedan rad koji se pouzdano može datirati u drugu polovicu XVI. stoljeća. Spisi iz ovih omotnica prikupljeni su u novom kožnom uvezu koji se opisuje pod brojem 12.
12. Svežanj spisa, dimenzija 32×23 cm, VR-10b/’93. Uvez imitira onaj pod rednim brojem 11. Svi su spisi laminirani i dobro konzervirani. Prva unutarnja strana oštećena je, a obavještava o sadržaju ove notarske knjige u kojoj „će biti upisani svi javni dokumenti kaštela Vrsar“, kako je to vlastitom rukom zabilježio porečki biskup Petar Gritti. Na sljedećem listu nalazi se kazalo, a odmah nakon njega prvi dokument. Sveukupno je uvezano 170 stranica s raznim dokumentima koji pripadaju samo XVI. stoljeću.
13. Svezak pravnih spisa, dimenzija 31×21,5, VR-11/’93. Platneni noviji uvez dokumenata s kvalitetnom laminacijom svakog lista od ukupno 64 stranice. Riječ je o pravnim spisima biskupa Antonia Uarije (1713.-1717.). Na naslovnoj stranici stoji:
Ciuile orden(ari)o d’Orsara
dell’Ill(ustratissi)mo et Rev(erendissi)mo Mons(igno)r
Antonio Uaria
Per la Dio grazia e della S. Sede Apostolica
Vesc(ov)o moderno di Parenzo, Co(n)te, e Sig(no)re d’Orsara etc.
1713 -14 -15 -16 -17
14. Pravila Bratovštine Presvetog Sakramenta, dimenzija 28,5×20,5 cm, VR-12/’93. Uvez prijepisa pravila od 9. svibnja 1771. godine. Prijepis je izvršen 1820. godine i nosi naslov Regole e capitoli Confraternita della veneranda del Santissimo Sacramento. Bez korica ima dvadeset krasopisom upisanih stranica po poglavljima.
15. Uvezani rukopis, dimenzija 36×32, VR-13b/’93. Kartonski uvez s dopisima od 1848. do 1868. godine (114 ispisanih stranica bez korica). Po sredini sveska nalazi se jedan broj lista Il popolano dell’Istria.
16. Il popolano dell’Istria, tiskan u Trstu 1. veljače 1851. (anno secondo, n. 36), VR-13a/’93. U ovome su broju na četiri lista objavljene preporuke porečko-pulskoga biskupa Antonija Peteanija za ponašanje klera u liturgiji te u svakodnevnom životu. Datira na dan 27. studenoga 1850. godine. List Il popolano dell’Istria tiskao se u tršćanskoj tiskari Weis, a uređivao ga je Michele Fachinetti, znameniti svećenik, pjesnik i publicist iz Vižinade, između ostaloga, i autor vrijednoga rada o istarskim Hrvatima.
17. Bogorodica s Djetetom, svetim Augustinom i svetim Petrom, dimenzija 218×118,5 cm, VR-14/’93. Ulje na platnu. Oltarna pala vrlo zanimljive ikonografije koja se može podijeliti u dvije zone. U gornjoj, na nebesima, Marija kao kraljica neba gazi sotonu okružena anđelima i nebeskom arhitekturom. U donjoj je zoni, između svetih Augustina i Petra, prikazan grad Jeruzalem. Svi prikazani predmeti izvorno se spominju u molitvi (primjerice, ogledalo mudrosti, vrata nebeska, zlatna kuća, otajstvena ruža itd.). Slika je kompozicijom i detaljima vrlo kvalitetan rad. Oslikana je u slogu mletačkoga baroka u prvoj polovici XVII. stoljeća s najbližim stilskim uzorima u dvadesetim i tridesetim godinama. Slika je restaurirana.
18. Mučeništvo svete Foške, dimenzija 240×174 cm, VR-15/’93. Ulje na platnu. Slika potječe iz crkve svete Foške. Restaurirala ju je Ilonka Hajnal u Piranu. Na slici je potpis slikara i godina koji su ukomponirani u tri reda:
PETRVS FERERRIVS
MANVS PINXIT
1664
Prije restauracije na stražnjem dijelu platna nalazio se sljedeći tekst:
PETRVS FERRERIVS
ROMANVS PINXIT ANNO
1643
R. Tomić sliku pripisuje P. Ferrariju, rimskom umjetniku koji je za splitsku katedralu osamdesetih godina XVII. stoljeća oslikao šest velikih ulja na platnu sa scenama iz života svetoga Dujma.
19. Madona s Djetetom i svecima, dimenzija 203×132 cm, VR-16/’93. Ulje na platnu. Slika prikazuje Bogorodicu s malim Isusom, svetog Antuna, svetog Roka i svetog Sebastijana. Sliku je restaurirala Ilonka Hajnal u Piranu.
20. Pravilnik, format A4, VR-17a/’93. Riječ je o tiskanim uputama za vođenje crkvene administracije, zaklada i drugih crkvenih dobara u Tršćansko-koparskoj i Porečko-pulskoj biskupiji. Izdanje je tršćanskog austrijskog Lloyda iz 1860. godine. Usporedo teče tekst na talijanskom i njemačkom jeziku, pisan latinicom i gotičkim slovima (gotica).
21. Svezak uputa, format A8, VR-17b/’93. Pravilnik o vođenju administracije crkava Porečko-pulske biskupije. Tiskan u Tipografia Gaetano Coana 1880. godine u Poreču.
22. Staroslavenski rimski misal, format A4, VR-18/’93 s proširenim platneno-kožnim crnim uvezom. Tiskan je u vatikanskoj tiskari 1927. godine, posebnim dopuštenjem pape Pija XI. Misal je bio u vlasništvu vlč. Ivana Jelovca koji ga je primio na dar od mons. Bože Milanovića.
23. Kalež, dimenzija 25,5×14,5 cm, VR-19/’93. Neostilski kalež velike baze razvedene trima poprsjima, nodusom i čaškom s po tri kerubina. Relativno mala kupa u odnosu na ostali dio kaleža ima puncu, a izrađena je od pozlaćenog srebra. Preostali je dio pozlaćeni lim.
24. Procesijsko raspelo, dimenzija 56×30,5 cm, VR-20/’93. Raspelo u tiještenom srebrnom limu s trima lijevanim kerubinima u donjoj zoni nodusa te pozlaćenom čaškom s biljnim motivima. U produženim krakovima latinskoga križa prikazani su u limu s jedne strane Bog Otac na vrhu s dvama evanđelistima i svecem, a s druge Bogorodica s preostalim dvama evanđelistima i svetom Marijom Magdalenom. Među tim prikazima nalaze se plitko izvedene biljne arabeske. Čitljive su tri vrste punce. Najprepoznatljivija je lav svetoga Marka raširenih krila s glavom u sredini, tzv. prikaz in moleca. Sljedeći je otisak čitljiv u inicijalima „Z“ i „P“, među kojima se nalazi ptica. Treća vrsta punce sadrži slova u dva reda: IL TRIO, što čini ime radionice, mletački rad iz XVIII. stoljeća.
25. Procesijsko raspelo, dimenzija 76,5×36,5 cm, VR-21/’93. Srebrni lim na drvetu s dvostrukim nodusom i namjernom uništenim puncama. Ostaje dojam kako je raspelo presloženo te je u nekom neodređenom (davnom) vremenu s njega skinuto srebro, i to na onim dijelovima krakova koji nemaju figurativne prikaze. S jedne strane u sredini raspela nalazi se prikaz raspetog Krista, a na suprotnoj Bogorodica s Djetetom. Datira u XVIII. stoljeće.
26. Pokaznica, dimenzija 54×29 cm, VR-22/’93. Pozlaćeni i posrebreni lim s puncama na zlatnome križu na vrhu pokaznice. Radi se o inicijalima „A“ i „S“. Predmet je proizveden između dva svjetska rata.
27. Relikvijar, dimenzija 33×15,5 cm, VR-23/’93. Relikvijar s barokizirajućim razvedenim lišćem posrebrenim ili u pozlati. Bez punce ili drugih elemenata za dataciju prije XIX. stoljeća.
28. Svijećnjak, dimenzija 37×14,5 cm, VR-24/’93. Svijećnjak od mesinga klasičnog je tipa te oblikom ukazuje na antičke uzore. Najvjerojatnije potječe iz prve polovice XIX. stoljeća, a nalazio se u staroj župnoj crkvi svetoga Martina.
29. Pektoralni privjesak, dimenzija 5,8×4,7 cm. Srebrni privjesak u obliku plitkog cilindra debljine 1,1 cm. Služio je za prenošenje hostija. S vanjske strane bogato je ukrašen, a iznutra pozlaćen. Na poklopcu se nalazi prikaz triju svetica s malim Isusom, a s druge strane nalazi se prikaz polaganja Krista u grob. Grobnica ima izgled sarkofaga, a s prednje strane razabiru se slova „VG“, nad kojima se nalazi ligatura. Riječ je o vrlo kvalitetnom radu iz XVII. stoljeća.
30. Kip sveca, dimenzija 86×28 cm, VR-26/’93. Drvo, kvalitetna izvedba draperije i kose, a i detalja. Nedostaju ruke ispod lakata, a pod tamnom bojom nabora nazire se nekoliko prethodnih slojeva crvenkastih boja. Lice poput mladića i nedostatak atributa otežava identifikaciju svetačkoga lika. Možda se radi o svetom Bartolomeju. Rad datira u XVII. stoljeće.
31. Keramički pitos, dimenzija 68×43 cm, VR-27/’93. Posuda smeđe glazure različitih tonova s tamnocrvenim premazom na obodu. Ovaj je veliki keramički recipijent vlč. Ivan Jelovac otkupio od gospođe Marije Gržević iz Vrsara. Proizveden je krajem XIX. ili početkom XX. stoljeća.
32. Sveta Obitelj, dimenzija 91×105 cm, VR-28/’93. Ulje na platnu. Kvalitetna kompozicija koju je nepoznati slikar platna preuzeo od jednog ili više kasnorenesansnih umjetnika. Prikazuje Bogorodicu s malim Isusom Kristom koji miluje jaganjca po glavi. S lijeve strane nalazi se sveti Ivan Krstitelj, a s desne sveti Josip. Nad svetim Josipom izdiže se arhitektura, a na suprotnoj je strani slike nebo. S obiju strana Marijine glave nalaze se po dva anđela. Kompozicija i impostacija likova govori o uzoru u djelima renesansnih majstora, pa se može pretpostaviti da se radi o djelu domaćeg umjetnika iz XVI. stoljeća ili kasnijega razdoblja. Slika je restaurirana u Zagrebu zalaganjem vlč. Ivana Jelovca.
33. Sveta Klara, dimenzija 40×15 cm (bez okvira), VR-29/’93. Restaurirano ulje na platnu dio je većeg djela barokne provenijencije iz XVII. stoljeća. Slika je restaurirana u Zagrebu zalaganjem vlč. Ivana Jelovca. Prikazuje sveticu kako lijevom rukom pridržava križ koji ju nadvisuje, dok se tijelom i pogledom naginje prikazanom kaležu s hostijom.
34. Večera u Emausu, dimenzija 40×15 cm (bez okvira), VR-30/’93. Ulje na platnu s osobitim tragovima restauratorske intervencije, naročito u donjoj zoni. Prikazuje Krista koji dijeli kruh učenicima u Emausu. Pokraj njihovih nogu nalaze se psi, kao oznaka vjernosti Kristu. Slika u mnogočemu podsjeća na onu pod brojem 33., ali se, osim jednakih dimenzija, ne može reći da pripada istoj cjelini. Čini se kako je oba djela naslikala ista ruka. Slika je restaurirana u Zagrebu zalaganjem vlč. Ivana Jelovca.
35. Kartaglorija, dimenzija 45,5×52 cm, VR-31a/’93. Pripada produkciji prve polovice XX. stoljeća, posrebrenog je lima. Pod staklom nalazi se strojno pisani tekst plave i crvene boje. Slična je drugim dvjema kanonskim tablicama koje su opisane pod brojem 36. i 37.
36. Kartaglorija, dimenzija 31,5×30 cm, VR-31b/’93. Po svemu odgovara kartagloriji pod rednim brojem 37. osim što u tekstu donosi početak Evanđelja po Ivanu.
37. Kartaglorija, dimenzija 31,5×30 cm, VR-31c/’93. Sve kao i kod navedenog i opisanog rednog broja 36., osim što sadrži tekst o blagoslivljanju vode i pranju ruku.
38. Carska kruna, visine 22 cm i promjera 19 cm, VR-32/’93. Tiještena bronca s volutiranim biljnim motivom i uzdignutim središnjim dijelom koji je proširen. Nasred toga dijela nalazi se imitacija dijadema, a nad palmetama križ i kugla.
39. Okvir, dimenzija 75×59 cm, VR-33/’93. Bogato ukrašen okvir, djelomično oštećen na početku gornjeg i na dnu donjeg lijevog dijela. Datira najvjerojatnije u drugu polovicu XIX. stoljeća.
40. Okvir, dimenzija 40×33 cm, VR-34/’93. Drveni okvir jednostavne profilacije s pozlatom.
41. Kip redovnika, dimenzija 85×24 cm, VR-35/’93. Drveni kip franjevca u smeđem habitu s bijelim pojasom s kojega visi bijelo uže s tri čvora. U desnoj ruci, prelomljenoj u laktu, nosi grčki križ bez antene, ali je on moguće na to mjesto kasnije umetnut. Možda se radi o Franji Asiškome, osnivaču reda. Skulptura je poprilično oštećena crvotočinom. Fumigirana je i potječe iz vrsarske crkve svetog Antuna. Kipu pripada prelomljena i ranije lijepljena aureola, blago konusno oblikovana s ostacima pozlate na donjoj strani. Potječe iz druge polovice XVII. stoljeća.
42. Kip svetice [ili, vjerojatnije, Bogorodice], dimenzija 85×24 cm, VR-36/’93. Drveni kip svetice sigurno je oltarni simetrični par skulpturi pod rednim brojem 41. iz crkve svetog Antuna. Lik ima obojenu kosu novijega premaza, a obučen je u kvalitetno pozlaćenu zelenkastu tuniku s prepletenim pojasom. Kip je oštećen crvotočinom. Svetica u lijevoj ruci nosi palminu grančicu, dok je u desnoj ruci sigurno bio mač. Ispod tunike razabire se trudnoća, u vidu povećanog trbuha. Nogama gazi sotonu u obliku umirućeg zmaja. Zbog trudnoće i zmaja smatramo da se radi o kipu Bogorodice. Kip datira u drugu polovicu XVII. stoljeća.
43. Raspelo, dimenzija 38×22 cm, VR-37’93. Krist na križu relativno većih dimenzija od njegova tijela. Masivno srebro s puncama „FM“. Patibulum je ponešto izduženiji u odnosu na antenu. Datira u početak XX. stoljeća.
44. Navikula, dimenzija 14×15 cm, VR-38a/’93. Srebrni lim. Podnožje je okruglo, profilirano blagim četverokružnim oblinama, a nodus izduženo izrasta u osmokrako razvedenu čašku. Sedlasto izvinut recipijent oslanja se na podnožje u najdebljem dijelu gdje, po prilici, s gornje strane stoji poklopac ukrašen grafitiranim secesijskim arabeskama biljnih motiva. Na dnu i poklopcu utisnute su punce oblika peterolatična cvijeta. Proizvedena je početkom XX. stoljeća. Unutar recipijenta nalazi se žličica.
45. Žličica, dimenzija 11,3×2,6 cm, VR-38b/’93. Posrebrena žličica za tamjan iz navikule pod prethodnim rednim brojem. Ima završetak razveden u obliku palmina lista. Datira u početak XX. stoljeća.
46. Kadionica, dimenzija 96×15 cm, VR-39/’93. Posrebreni tiješteni lim. Podnožje je razvedeno poput prvokršćanskih kantara, a vremenski i stilski pripada početku XX. stoljeća. Na površini nisu primjetni tragovi punci ili inicijala.
47. Kućna škropionica, dimenzija 18,5×7,5, VR-40/’93. Posrebreni metal. Nad polukrižnim recipijentom s kojega visi kerubin, nalazi se Bogorodica s Djetetom i dvama anđelima s obiju strana. Jedan od njih nad njezinom glavom pridržava carsku krunu. Datira u početak XX. stoljeća.
48. Simpul, dimenzija 30,5×9cm, VR-41/’93. Srebrna kutlača za krštenje, izdužene perforirane drške, s biljnom ornamentikom i poluloptastim recipijentom. Po sredini drške nalazi se križ, a između njega i savinuta završetka drške za vješanje po sredini utisnute su tri punce. Jedan ima oblik peteročlanog cvijeta, druga inicijale „IV“, a treća je nečitka. Recipijent simpula s lijeve je strane blago rastvoren u izljevni kljun za otjecanje blagoslovljene vode.
49. Pokaznica, dimenzija 32×17,5, VR-42/’93. Bakrena pokaznica pozlaćena postolja i posrebrena kružnog pokaznog dijela za izlaganje svetih moći. Riječ je o dobrom domaćem baroknom radu iz XVII. stoljeća. Ima odlomljen (nedostajući) gornji dio patibuluma na križu. Vidljive su tri punce od kojih dvije čine vrlo loše izvedenog lava svetoga Marka in moleca te inicijal – slovo „M“ s točkom.
50. Krizmarij, dimenzija 7,2×4,8, VR-43a/’93. Posudica oblika kvadra s poklopcem za navijanje (XVII. stoljeće?). U kapitali ima istaknuto slovo „O“. Na drugoj je faseti kapitalom ispisano „CAT“, odnosno pod slovom „O“ kasnije je pisanim slovima dopisano Cattecu, radi razjašnjenja da se posudica ne zamijeni s onom za krizmu. Tekst označava O(leum) CAT(hecumenorum), odnosno ulje za pomaz krštenika (katekumena). Na svojemu dnu posudica ima perforaciju pravilnog oblika jednog kvadratnog centimetra, a po svemu ostalome (osim po natpisu) odgovara drugim dvjema posudama pod rednim brojevima 51. i 52.
51. Krizmarij, dimenzija 7,2×4,8 cm, VR-43b/’93. Sve kao pod rednim brojem 50. i 52. izuzev slova i dublje utisnutih te u kapitali pliće urezanih slova „INFI“, što se odnosi na O(leum) INFI(rmorum), odnosno ulje za bolesničko pomazanje.
52. Krizmarij, dimenzije 7,2×4,8 cm, VR-43c/’93. Sve kao pod rednim brojevima 50. i 51. osim natpisa. Ispod slova „C“ stoji urezano kapitalom „CHRI“, što označava (Sancta) CHRI(sma), odnosno ulje za krizmu (potvrdu).
53. Piksida, promjera 4,8 cm i visine 1,3 cm, VR-44/’93. Srebrna posudica za nošenje pričesti bolesniku. Ima oblik plitkoga cilindra s upisanim koncentričnim kružnicama. Iznutra se nalazi poseban poklopac s drškom u sredini koji je pozlaćen u donjem dijelu, upravo kao i nasuprotna površina koja je prihvaćala hostiju. S obje unutarnje strane poklopca i dna nalaze se po dvije identične punce. Sadrži prikaz lava svetoga Marka in moleca i inicijale „AG“. Datira u prvu polovicu XVII. stoljeća ili ranije.
54. Pektoralni privjesak, dimenzija 7,9×4,4 cm, VR-45/’93. Posrebrena ovalna kutija sa širim poklopcem girlandastih tremoliranih ukrasa na rubu. Po sredini su upisani inicijali „IHS“ s križem na slovu „H“, što čini Kristov monogram svetoga Bernardina. Plamteće srce upućuje na vrstu i usmjerenost pobožnosti u slučaju krajnje nevolje, a koja je ovdje povezana s morem i pomorstvom. U tom je smislu unutar privjeska na crvenoj podlozi među zlatnim rozeticama, a unutar okvira s ljiljanom, postavljena relikvija svetoga Nikole, zaštitnika pomoraca i male djece. Nema tragova punca. Predmet datira u XVII. st. ili prvu polovicu XVIII. stoljeća.
55. Patena, promjera 17 cm i veličine dna 6 cm, VR-46/’93. Pozlaćeno srebro s trostrukom puncom s vidljivim lavom in moleca i inicijalima „ZP“, između kojih se nalazi ptica, što čini identičan otisak onome procesijskoga raspela iz Vrsara koje je u ovome tekstu opisano pod rednim brojem 25. Treća punca na kojoj bi trebao biti naziv radionice, nema čitkoga znaka. Potječe iz župne crkve u Vrsaru, a datira u XVII. stoljeće.
56. Patena, dimenzija 15×8,4 cm, VR-47/’93. Vrlo tanak, mjestimice očuvan sloj pozlate. Ugraviran je križ jednakih krakova i proširenih završetaka, oblika ljiljana. Uz puncu petolatična cvijeta, na donjoj strani nalazi se manji i nečitak pravokutni utisak. Potječe iz župne crkve u Vrsaru, a datira u XIX. stoljeće.
57. Patena, promjera 16,8 cm i dna 9,3 cm, VR-48/’93. Kvalitetno pozlaćen tanjurić s vidljivim tragovima toreutske obrade. Osjetno je veće mase od ostalih patena, ali i novije proizvodnje u odnosu na redni broj 55. i 56. Potječe iz župne crkve u Vrsaru, a datira u prvu polovicu XX. stoljeća.
58. Bedž, dimenzija 3,9×3 cm, VR-49a/’93. Srebrni lim oblika ovalna i blago ispupčena štita s prepletima žitnoga klasja te kantarom s viticama vinove loze i grozdovima nad kojima se izdiže pokaznica. Posred pokaznice nalaze se slova „IHS“, znak svetog Bernardina Sijenskog. U aversu nalazi se igla pričvršćena uz lim, pečaćena kružnom pločicom iz prve polovice XX. stoljeća.
59. Bedž, VR-49b. Sve je isto kao i kod prethodnog rednog broja, osim što je lim ovog identičnog predmeta od bronce jače korodirao u predjelu ukliještenih vitica vinove loze.
60. Privjesak, dimenzija 4,1×3,2 cm, VR-50/’93. Mesingani pektoralni privjesak s prikazom Marije u aversu i svetoga Maura biskupa u reversu. Izrađena je prema želji Maura Cucola, Francescova sina.
61. Privjesak, dimenzija 3,7×2,3, VR-51/’93. Avers prikazuje križ s hostijom (simbol euharistije), a revers papinski blagoslov. Tekst na marginama korumpiran je i nečitak.
62. Dio oltara, dimenzija 80×22 cm, VR-52a/’93. Drveni antependij s pilastrom stipesa oltara crkve svete Foške u Vrsaru. Na nekoliko mjesta očuvana je pozlata, a ostalo je sve skinuto do drveta. Podijeljen je u dvije zone, sa svecem u izduženoj niši polukružna luka i biljnim motivima među volutama s donje strane. Riječ je o vrlo zanimljivom radu iz XVI. stoljeća.
63. Dio oltara, VR-52b/’93. Sve kao i pod rednim brojem 62., osim novijega premaza svijetlosmeđe boje kojim se mogla očuvati pozlata.
64-65. Dva kerubina, dimenzija 11,5×18 cm, VR53a i 53b/’93. Identični drveni kerubini za apliciranje na oltar s ostacima izvornoga premaza boje i pozlate. Potječu iz crkve svete Foške, a mogu se datirati u XVII. stoljeće.
66. Štukatura, dimenzija 5,2×4,5 cm, VR-54/’93. Ulomak štukature s motivom mrtve prirode u reljefu. Riječ je o dobrom umjetničkom radu koji možda potječe s okvira slike.
67-68. Krila, dimenzija 21×11 cm i 17×9 cm, VR-55a i 55b/’93. Dva krila istog, ali nepoznatog anđela, izvorno istih dimenzija, no sada je jedno oštećeno te više nisu identična.
69. Krštenje, dimenzija 48×24.cm, VR-56/’93. Polikromirana drvena skulptura krštenja u rijeci Jordan. Krist u perizomi do članka u rijeci Jordan prekriženim rukama na prsima dočekuje sâm čin prolijevanja vode iz školjke koju desnicom pridržava sveti Ivan Krstitelj. Sveti Ivan Krstitelj prikazan je kao veći čovjek ogrnut crvenim plaštem koji pokriva tuniku kratkih rukava od devine kostrijeti. Podjednake aureole (Isusova nema križ) napuknute su i oštećene od korozije. Rad je tirolske radionice kakve često susrećemo po crkvama u Istri. Potječe iz mjesta San Ulorico (Gardena), a nastao je u razdoblju između dva svjetska rata.
70. Kutija, visine 1,1 cm i promjera 8 cm, VR-57/’93. Plitka okrugla kutija od aluminijskoga lima za držanje hostija. Na poklopcu ima ugraviran križ zadebljanih završetaka.
71. Bogorodica s Djetetom, dimenzija 128×100 cm, VR-58/’93. Litografija rafaelitskog izgleda može se datirati u XIX. stoljeće. Okvir je bogato ukrašen i ima širinu 15 cm. Litografiju je župniku vlč. Ivanu Jelovcu darovala obitelj Kovačić iz Zagreba, gdje se prije izvorno nalazila u privatnom vlasništvu.
72. Škropilo (aspergil), dimenzija 4,5×4,5 cm, VR-59/’93. Potječe iz stare župne crkve posvećene svetom Martinu.
73. Zvonce, dimenzija 7,5×6 cm, VR-60/’93. Malo mesingano zvonce iz župnog ureda.
74. Zvono, dimenzija 10×9 cm, VR-61/’93. Zvono ima na sebi broj 8 i oznaku „CCo“.
75. Zvona, dimenzija 20×10,5 cm, VR-62/’93. Trokraka zvonca s trima zvonima i drškom.
76. Zvonca, dimenzija 20×12 cm, VR-63/’93. Četiri zvonca na krakovima ukrašena kerubinima i drškom na sredini. S vanjske strane vide se tragovi pozlate.
77. Zvono, dimenzija 23×19 cm, VR-64/’93. Zvono koje vjerojatno potječe iz unutrašnjosti crkve, a služilo je za oglašavanje početka euharistije i drugih vjerskih obreda.
78. Zvono, dimenzija 53×52 cm, VR-65/’93. Zvono potječe iz crkve svete Foške. Odneseno je tijekom Drugog svjetskog rata, a vraćeno je iz Pazina u Vrsar 1993. godine. Na njemu se nalazi natpis u jednome retku koji prekidaju tri reljefa s prikazima Raspeća, Bogorodice s Djetetom i svete Foške. Natpis glasi:
SANCTA FVSCA VRSARIAE MDCLXXX
Pod šestokrakom krunom zvona istaknut je broj 637 koji ne treba dovoditi u svezu sa spominjanim skidanjem zvona.
79. Klatno, dimenzija 49×6 cm, VR-66/’93. Željezno klatno nepoznatog vrsarskoga zvona. Nalazilo se u župnom uredu vjerojatno još od razdoblja kada su se zvona rekvirirala u vojne svrhe.
80. Svijećnjak, dimenzija 77×22 cm, VR-67a/’93. Posrebreni svijećnjak od brončanog lima. Potječe iz župne crkve svetoga Martina. Vidi i redni broj 81.
81. Svijećnjak, dimenzija 74×21 cm, VR-67b/’93. Sličan kao i prethodni primjerak, pripada istom oltaru, ali ima kvalitetniji srebrni sloj.
82. Testament, dimenzija 30×21 cm, VR-68a/’93. Običan uvez tamnijega papira s naslovom „Copia del Testam(en)to del Matio Budicin“. Na istome je listu zapisana i godina 1717., kao i br. 1, jer postoji još jedan uvez dokumenata koji je pripadao istoj obitelji (obrađen je pod rednim brojem 83.).
83. Svezak dokumenata, dimenzija 30×21 cm, VR-68b/’93. Korice nose br. 2 i naslov „Atti Budicin“. Na sljedećoj je stranici tekst: inventario delli mobili e stabili… M. Budicin. Datira u 1717. godinu.
84. Uvez dokumenata, dimenzija 30×21, VR-69/’93. Spisi o podjeli vlasništva Antonija Izolana. Na drugome dokumentu nalazi se obiteljsko stablo s rodočelnikom F. Izolanom iz 1644. godine.
85. Uvez dokumenata, VR-70/’93. Uglavnom se dokumenti odnose na Vrsar. Uvez sadrži 89 numeriranih stranica.
86. Svezak pravnih spisa, VR-71a/’93. Mansionaria Gallignana Vrsariae erecta anno 1735. Tome vremenu pripada 48 stranica, a druge dvije pridodane su na kraju, nisu uvezane i potječu iz XIX. stoljeća.
87. Popis vlasništva, VR-71b/’93. Catastico dei Beni della Mansionaria Gallignana fatto l’Anno 1736. Na koricama je označen i broj 7.
88. Knjiga o bratovštinama, VR-72/’93. Giacomo Zambelli, Delle Scuole e luoghi Pii nel castello di Orsera, Mleci, 1787.
89. Knjiga o Vrsaru, VR-73/’93. Bartolomeo Vergottin, Dal piu’ vero primo titolo giustizionale de Vescovi di Parenzo nel distretto d’Orsera, Mleci, 1810.
90.-97 Nacrti vezani uz izgradnju župne crkve svetog Martina u Vrsaru, VR-74a-h/’93.
90. Nacrt bočnih vrata glavnog oltara crkve svetog Martina u Vrsaru, VR74a/’93. Nacrt je izrađen u mjerilu 1:20.
91. Nacrt prozora, VR-74b/’93.
92. Nacrt balaustra oltarne pregrade crkve svetog Martina u Vrsaru, VR-74c/’93. Izrađen je u mjerilu 1:10. Nacrt je izrađen 27. rujna 1945. u Trstu (potpisano „A. R.“).
93. Nacrt stubišta za ulaz u sakristiju, VR-74d/’93.
94. Nacrt izlaznih vratnica crkve svetog Martina u Vrsaru, VR-74e/’93.
95. Nacrt u svezi s vrsarskom župnom crkvom, VR-74f/’93.
96. Nacrt jedne grobnice, VR-74g/’93. Izrađen je u mjerilu 2:1.
97. Projekt za novu apsidu župne crkve svetog Martina u Vrsaru, VR-74h/’93. Izradio ga je arhitekt A. R. 14. lipnja 1944. godine.
98. Keramički vrč, dimenzija 25×11,3 cm, VR-75/’93. Posuda potječe iz Slovenije. Ukrašena je polikromnim florealnim motivima. Obod joj je djelomično oštećen.
99. Bukaleta, dimenzija 13,6×17,3 cm, VR-76a/’93. Drvena bukaleta domaće proizvodnje rustično obrađenih unutarnjih i vanjskih stjenki.
100. Bukaleta, dimenzija 11×14,6 cm, VR-76b/’93. Drvena bukaleta, istog oblika i istih značajki kao bukaleta pod rednim brojem 99. Potječe iz sela Lucijani (Žminjština).
101. Manipul (naručnik), dimenzija 244×22 cm, VR-77/’93. Tkanina, ukrašena biljnim motivima. Manipul se nosi povrh albe na lijevoj ruci za vrijeme mise.
102-103. Lijeva i desna zavjesa svetohraništa (tabernakula), dimenzija 16×42 cm, VR-78/’93. Obje zavjese izrađene su od svile crvene boje. Ukrašene su biljnim motivima.