Prvi idejni projekt o gradnji novoga zvonika u Vrsaru potječe iz 1944. godine. Njime je bila predviđena gradnja zvonika na mjestu na kojemu je on kasnije izgrađen i gdje se danas nalazi. Izvedbeni projekt tada nije sastavljen jer su Drugi svjetski rat i poratna sudbina Vrsara to spriječili. Nakon Drugog svjetskog rata na problematiku nepostojanja vrsarskoga zvonika prvi se osvrnuo A. Mohorovičić koji je 1952. godine predvodio skupinu arhitekata s ciljem da u Vrsaru izvrši arhitektonsko snimanje povijesno i umjetnički značajnih urbanističkih i arhitektonskih objekata na području zapadne Istre. Tom je prilikom, osvrnuvši se na Vrsar, A. Mohorovičić zapisao sljedeće: Sam gradić Vrsar smjestio se na vrhu brežuljka i prema tome pripada tipu uobičajenom na istarskom području. Zanimljivo je, međutim, spomenuti prema općem dojmu njegove siluete i općem reljefu njegove mase promatrane iz zaljeva ili s prilaznih točaka prema gradu, da nedostajanje zvonika kao kompozicijskog akcenta ovakve historijske urbanističke aglomeracije… čini njegovu opću plastiku amorfnom, neorijentiranom i lišenom zaključne kreativne dominante. To je naročito uočljivo ako se ovaj primjer usporedi s Motovunom, Pićnom, Sv. Lovrečom Pazenatičkim, Rovinjom, Piranom, Buzetom, Bujama, Plominom… i mnogim drugim gradićima Istre kod kojih je potpuno definirana naglašena vertikala u općoj silueti naselja. Prvu (bezuspješnu) potragu za primjerenom lokacijom pokrenuo je vrsarski župnik Anđelko Grubišić.
Godine 1982. donesena je odluka da se katastarska čestica dodijeli župi u Vrsaru s ciljem da se na njoj podigne zvonik, što je provedeno tek 1984. godine. Te iste godine tadašnji zaslužni vrsarski župnik Ivan Jelovac naručio je projekt vrsarskoga zvonika, dok je krajem 1985. godine izvršeno geotehničko ispitivanje tla. Izvedbeni projekt zvonika izrađen je i odobren 1987., dok je koncem studenoga 1988. godine izdana i pravomoćna građevinska dozvola. Radovi na zvoniku otpočeli su 27. siječnja 1989. godine.
Izgradnja zvonika odvijala se u tri faze, ovisno o vrlo ograničenim financijskim sredstvima kojima je raspolagala tadašnja župa i njezin župnik Ivan Jelovac. Projekt zvonika izradio je arhitekt Eligio Legović. Prva faza gradnje okončana je 10. listopada 1989., dok je sam zvonik u potpunosti dovršen 1991. godine.
Zvonik je viši od izvorno srednjovjekovnih okolnih gradnji – jer građen je od betona, a ne kamena (djelomice je tek obložen kamenom na rubovima i u podnožju). Vrsarski zvonik projektiran je prema uzoru na mletački tip zvonika svojstven istarskim obalnim naseljima koji se sastoji od triju dijelova: (1) podnožja koje je naglašeno volumenom i materijalom; (2) vitka i visoka tijela zvonika; (3) vrha prošupljena otvorima za zvona i piramidalna završetka. Podnožje vrsarskoga zvonika masivno je i kameno, a njegova se kamena obloga penje kutovima zvonika do vrha koji je opet prekriven kamenom. Veliki otvori za zvona odvojeni su vijencem, prenaglašenih zuba, od vrha zvonika koji ima visok piramidalni završetak. Na samome vrhu aksijalno simetričnoga zvonika nalazi se križ. Ova se konstrukcija svojim izgledom i općim značajkama dobro uklopila u siluetu i vizuru vrsarskoga staroga grada.
Danas se u župnom zvoniku nalazi izložba vrsarskih zvona koja više nisu u uporabi, a koristi se i kao vidikovac.
