Mjesto na kojemu je smještena današnja crkva svetoga Jurja slojevit je povijesni lokalitet. Rečeno je već u ovome radu da je na ovome mjestu u rimsko doba postojala rustična vila, koja je opet nasljednica naseobinskog elementa s otočne prapovijesne gradine. Premda pisanih tragova nema, a materijalni se ostaci ne mogu razabrati s odmakom od sedamnaest stoljeća, može se pretpostaviti postojanje starije crkve u IV. stoljeću. Ona je bila podignuta kao posljedica donošenja Milanskog edikta 313. godine i izlaska kršćanstva iz prikrivenosti djelovanja. Prema studiji sastavljenoj prilikom početka rekonstrukcije ove crkve, koju je 1992. godine napisao M. Baldini, najstariji očuvani tragovi crkvenoga zdanja potječu iz IX. stoljeća, što ukazuje na to da je crkvu posvećenu svetome Jurju iz IV. stoljeća tijekom avarsko-slavenskih provala vjerojatno snašla ista sudbina kao i prvokršćanski sakralni kompleks u vrsarskome pristaništu. Ova kasnoantička građevina bila je podignuta na ruševinama laičkog rustičnoga zdanja i u njezinoj gradnji zasigurno je bio korišten materijal s antičkih razvalina. Kasnije crkveno zdanje baštinit će titulara – svetoga Jurja – i u njegovu liku svetačku baštinu prvokršćanskoga doba.
Druga crkva podignuta na ovome mjestu pripada osobitoj skupini jednobrodnih ranoromaničkih zdanja s upisanom polukružnom apsidom, a pokazuje stilske sličnosti s podgrupom crkava bizantsko-predromaničkih značajki, poput crkve svete Sofije u Dvigradu. Bizantske značajke crkvenoga graditeljstva uklapaju se u poznate povijesne okolnosti u Vrsaru. Tada je uz ovdašnje obale te u blizini Svetoga Jurja prolazio plovidbeni pravac čija je naznaka u ovome radu opisan brodolom s teretom amfora. Područje je tada bilo nastanjeno i uključeno u gospodarski i pomorski promet. Prema M. Baldiniju, crkva se svojim slogom i prepoznatljivim obilježjima (dvostruka upisana apsida, proporcije, tlocrt prozora, luk polukružna prozora) može pouzdano opisati kao romaničko zdanje. No primijetivši i druge značajke, osobito dimenzije te prozor na južnom pročelju, M. Baldini navodi da je stilski riječ o detaljima koji se pojavljuju na crkvama u Sredozemlju u kasnoantičko i ranobizantsko doba, ali i u predromaničko doba, odnosno doba franačke vlasti (od VIII. stoljeća) pa sve do otonskoga razdoblja (kraj X. stoljeća). Ova kasnija crkva, prema našem mišljenju, nije mogla biti podignuta prije uspostave franačke vlasti u Istri, ali je, s druge strane, mogla baštiniti građevinske i stilske elemente starije (porušene) kasnoantičke crkve i detalje pripadne bizantskom arhitektonskom izričaju. M. Baldini navodi da je Polesini 1849. godine zapisao podatak o natpisu na krstionici ove crkve s datacijom u 1249. godini, no taj se podatak nigdje drugdje ne spominje pa ga treba uzeti sa zadrškom. K tome, upitno je može li se datacija na krstionici dovoditi u svezu s datacijom gradnje crkve (prema našem mišljenju, zasigurno ne).
Današnja crkva utemeljena je na živoj stijeni koja čini pod zdanja. Riječ je o pačetvorinastoj građevini s dvjema upisanim plitkim polukružnim apsidama izvedenim u začelnoj zidnoj masi. M. Baldini smatra da je crkva u izvornoj pojavnosti, izuzev dva postojeća prozora na južnome pročelju i pravokutnih vrata, još imala i okulus na pročelju, no njegovo postojanje nije se uspjelo potvrditi. U crkvi se spominje postojanje pleterne ornamentike koja njezinu gradnju pouzdano datira u razdoblje IX. stoljeća. Crkvom je nekoć upravljala istoimena bratovština koja je u vlasništvu imala čitav otok. U XIX. stoljeću crkva je bila zarušena (izvori spominju da je bila zarušena 50-ih godina XX. stoljeća), dok su se u drugoj polovici XX. stoljeća vidjeli tek zidovi do visine otprilike 1 do 3 m. Obnova crkve uslijedila je 1996. godine te je to bio prvi realiziran kulturni projekt tada mlade Općine Vrsar. F. Matukina, tadašnji načelnik općine, priopćio nam je da je od 1994. do 1996. godine na obnovu crkve utrošeno 20.000 njemačkih maraka (DEM).
Prema kazivanju R. Zagolina, u doba prije Drugog svjetskog rata jednom godišnje – o Svetome Jurju – Vrsarani su odlazili na otok Sveti Juraj, a svake godine na otoku je prigodan glazbeni program održavala tada postojeća vrsarska limena glazba.