Primjereno vrednovanje arhipelaške jedinstvenosti Vrsara ogleda se u vrsarskim vidikovcima. Budući da je Vrsar od srednjega vijeka smješten na istaknutom brežuljku neposredno uz obalu, takva zadanost uvjetuje i postojanje izvrsnih položaja s kojih su dobro vidljivi ovdašnji otoci, otočići, uvale i dražice te neprocjenjivi sredozemni pejsaži. Vrijednosti vrsarskih vidikovaca pridonose i vizure na otok Sveti Juraj, vrsarsko pristanište i pripadnu mu marinu, na crkvu Sveta Marija od Mora i napušteni kamenolom Montraker. Posebnu vrijednost imaju vizure vrsarskoga staroga grada, stare kamene kuće podignute u tradicijskom graditeljskom slogu, primjetljiva jedinstvenost izgradnje dimnjaka koji dominiraju krovovima kuća u starogradskoj jezgri.
Najveći od svih vidikovaca smješten je ispod crkve svetog Antuna Padovanskog, ispod vrsarskih Malih vrata te se s njega pruža širok pogled u smjeru jugozapada. Riječ je o jednom od najstarijih i površinom najvećih vrsarskih vidikovaca. Vidikovac je smješten u sjeni stabala, a pripadaju mu kameni stol, klupe i tradicijska istarska vodosprema (šterna), dok se u njegovu zaleđu krije intiman ambijent maloga trga ispred Malih gradskih vrata te crkve svetog Antuna Padovanskog.
Drugi vidikovac nalazi se iza župne crkve svetog Martina te se s njega pogled proteže u smjeru sjevera, na Valkanelu i funtanjanski arhipelag. Riječ je o vidikovcu na više razina, dakle, realiziran je u više stuba, što otvara prostor za sjedenje i boravljenje većem broju osoba.
Tek nekoliko desetaka metara ispod njega nalazi se vidikovac prozvan „Bepo i Tonina“. Riječ je o omanjem vidikovcu odakle se pogled proteže na sjeverozapad, a dojmljiv je zbog stilizirane skulpture muškarca i žene, prozvanih Bepo i Tonina, koja čini naslon ovdašnje klupe.
U Vrsaru postoji i vidikovac „Casanova“ odakle puca lijep pogled na vrsarsko pristanište, marinu te otok Sveti Juraj. I na ovome je vidikovcu klupa za sjedenje izvedena kao umjetničko djelo u Istarskome kamenu. Uz vidikovac nalazi se stari zid koji dopunjava ambijent protkan Istarskim kamenom, dok je u samome središtu vidikovca zasađeno stablo da u ljetnim mjesecima baca sjenu i čini ugodu prolaznicima.
Najljepši vrsarski vidik puca s najviše građevine u Vrsaru – s vrsarskoga zvonika. Riječ je o najposjećenijem vidikovcu odakle se pruža pogled na rovinjsku Svetu Eufemiju, vrsarske otoke, Funtanu, porečkog svetog Nikolu te okolicu Poreča, ali i na zaleđe Vrsara i brojne tamošnje brežuljke.
Pomalo zaboravljen vidikovac nalazi se i uz staru (danas nepostojeću) crkvu svetoga Martina na istočnome prilazu Vrsaru. Premda je ovdašnja crkva napuštena, nalazila se na mjestu lijepe vizure na vrsarski brijeg, u cjelini možda i najljepši pogled na starogradsku vrsarsku jezgru.
Na obalama Limskoga zaljeva postoje brojne lokacije i primjerena mjesta odakle se lijepo vidi ovaj prirodni fenomen, ali i njegova druga (južna) obala. To nisu umjetnim zahvatima izgrađeni vidikovci nego, naprosto, skrovita mjesta koja nerijetko plijene pozornost turista, izletnika, znatiželjnika i pustolova koji ovuda šeću, trče ili voze bicikl.
Ambijent i romantičarski ugođaj vrsarskih vidikovaca vrednuje se, između ostalog, i upriličenjem tzv. Vrsarskih serenada. To su događaji kada se i na vrsarskim vidikovcima tijekom ljeta održavaju prigodne glazbene večeri sa starinskim glazbenim izričajem ljubavi. Svojim decentnim i ugodnim glazbenim ambijentom ova se manifestacija iznimno dobro uklapa u ugođaj staroga grada, kamenom popločenih ulica i širokih vizura.