Kako tijekom povijesti tako i danas život Vrsara ima težište na dvjema lokacijama: jedna je stari vrsarski grad na brijegu, dok je druga vrsarsko pristanište ispod njega. Vrsarsko pristanište zaklonjeno je Svetim Jurjem koji u starijim povijesnim razdobljima nije bio otok nego izdužena poluotočna formacija paralelna s obalom. Ambijent zaštićene uvale na plovnome putu duž zapadne obale Istre, postojanje izvorišta pitke vode koji nikada ne presušuju, ali i blizina uzvisina s tragovima prapovijesne nastanjenosti, oduvijek su privlačili stanovništvo bilo u svrhe permanentna življenja ili pomorce na proputovanju. Od svih vrsarskih znamenitosti čini se da je upravo opisani ambijent bio najranije prepoznat te dokumentiran znamenitim i za Vrsar sudbinskim Ins. Ursaria. Vrsarsko pristanište često se spominje u historiografskim, publicističkim, memoarskim i različitim drugim književnim osvrtima na Vrsar i Vrsarštinu. I vjerski život imao je dva težišta u Vrsaru: župni i upravni na brijegu, u župnoj crkvi svetog Martina i vrsarskome kaštelu, ali i u pristaništu gdje je izgrađena jedna od najstarijih vrsarskih crkava koju su baštinili benediktinci, franjevci trećoreci i sjemenište Porečke biskupije. Ova stara crkva naziva se Gospa od Mora te plijeni pozornost svih prolaznika svojom impozantnošću, monumentalnošću i lijepim položajem, ali i unutrašnjošću. Budući da su oko nje u posljednjih 80-ak godina pronađene znatne površine iznimno vrijednih višebojnih mozaika kasnoantičke provenijencije (koji su naišli na odjek i u svjetskoj arheološkoj zajednici), zasigurno je riječ o lokaciji koja ima osobit potencijal za primjereno kulturno-umjetničko vrednovanje i prezentaciju. Spomenuta je crkva u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske registrirana pod oznakom Z-5468, kao zaštićeno nepokretno kulturno dobro pripadno sakralnoj graditeljskoj baštini. Opisana je na sljedeći način: Crkva svete Marije od Mora podignuta je u podnožju povijesne jezgre Vrsara. Posjed uz crkvu predstavlja nekadašnji benediktinski priorat te se uz stariju, više puta obnavljanu crkvu, veže i postojanje benediktinskog samostana jugozapadno od crkve. Crkva je romanička trobrodna građevina bazilikalnog tipa iz XII. st., s trima polukružnim apsidama upisanim u ravno začelje. Glavna apsida je izbočena na liniji začelnog zida. Današnja crkva sagrađena je na mjestu starije crkve iz VIII. st., a ona na ostacima gospodarskog dijela kompleksa antičke villae rusticae. Unutrašnjost crkve je u XVI. st. ukrašena zidnim oslikom očuvanim u sjevernoj i središnjoj apsidi. Crkva se danas koristi za održavanje koncerata. Arheološko nalazište oko crkve svete Marije od Mora također je registrirano u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske pod oznakom RRI-216, kao nepokretno zaštićeno kulturno dobro pripadno arheološkoj baštini. Opisano je na sljedeći način: Na području nekadašnje tvornice „Neon“, smještene u sjevernom dijelu vrsarske luke uz crkvu svete Marije od Mora, sačuvani su ostaci antičke stambeno-gospodarske građevine iz I. st. i temelji ranokršćanske crkve iz IV. st., pravokutnog tlocrta i poligonalne apside pridodane u V. st., s aneksima i mozaičkim podom. U VII. st. se prostor sakralnog objekta prilagođava u postrojenje za preradu maslina, te se u jednom njegovom dijelu postavlja tijesak za ulje. U okolici su pronađeni kasnoantički i ranosrednjovjekovni grobovi, a južno od crkve sačuvani su ostaci benediktinskog samostana, pregrađenog u XV./XVI. st.
Do danas je upravno središte (današnje Općine Vrsar) ostalo na brijegu, dok je gospodarsko i turističko središte našlo svoje mjesto u podgrađu, upravo na obalama vrsarskoga pristaništa gdje, osobito u ljetnim mjesecima, naselje najintenzivnije živi. U zadnjih pola stoljeća vrsarsko je pristanište doživjelo bitnu preobrazbu koja se ogleda u potpunoj tercijarizaciji kako njega samoga tako i njegove neposredne okolice: riječ je o preobrazbi iz isključivo ribarskog i kamenjarskog ambijenta, koji je tijekom povijesti baštinio također tradiciju solarstva, u primjereno uređenu i ugodnu ladanjsku turističku sredinu. Prirodni ambijent vrsarskoga pristaništa upotpunjen je uređenjem rive, postavljanjem vezova od kojih je svaki malo umjetničko djelo per se, ali u najvećoj mjeri izgradnjom marine.
Vrsarsko je pristanište od najstarijih razdoblja vrsarske povijesti bilo središte ribarstva. Povijesni tragovi ribarstva i ribolovišta rasprostranjeni su duž obala Limskoga zaljeva, uz vrsarsku obalu i u vrsarskome pristaništu. Tijekom povijesti ribarstvo nije bila prvorazredna gospodarska grana poput proizvodnje vina, maslinova ulja ili eksploatacije kamena, ali je oduvijek bila egzistencijalno važna kao izvor dodatnih prihoda i hrane. Djelatnost ribarstva spominje se u najstarijim srednjovjekovnim ispravama, spominju je i detaljno pravno uređuju Statuti, et ordini da osseruarsi nel castello di Orsera et suo contado iz 1609. godine. Crkva svetog Andrije na starome putu za Fuškulin svojim titularom ukazuje na povezanost s mjesnim ribarima, a pouzdano je poznato da njezini najstariji diplomatički tragovi poniru u prvu polovicu XIII. stoljeća. Ribari su vjerojatno podigli ovu crkvu kao mjesto molitve za ulov, sigurnu plovidbu i izostanak pogibelji te istovremeno utemeljili i pridruženu joj istoimenu bratovštinu. Sveti Andrija u prvome je redu zaštitnik ribara, a iz povijesti je poznato da su ribari bili iznimno pobožni i Bogu odani ljudi. Ribarska se tradicija u Vrsaru održala do danas, o čemu svjedoči južni dio vrsarskoga pristaništa (upravo nasuprot suvremenoj marini) gdje se nalazi ribarsko sidrište (pristanište) i ribarski gat gdje pristaju ribarske brodice nakon ribolova. K tome, ponekad se, isključivo u ljetnim mjesecima, na vrsarskome gatu organiziraju i ribarske fešte koje imaju znatnu turističku i promocijsku vrijednost.
Vrsarsko pristanište stoga na osobit način objedinjuje izvorni prirodni ambijent, povijesne reminiscencije (osobito napušteni kamenolom koji dominira sjevernom obalom), biljeg prožimanja tradicionalnog i suvremenog u vidu ribarskoga sidrišta te suvremene i modernom čovjeku prepoznatljive objekte poput vrhunske marine, brojnih ugostiteljskih objekata i drugih zabavnih sadržaja. Oni svi zajedno, promatrani kao dijelovi koherentne cjeline, čine sva lica pristaništa u svim njegovim dimenzijama.
Prirodni ambijent vrsarskoga pristaništa danas je upotpunjen uređenjem rive, postavljanjem vezova od kojih je svaki malo umjetničko djelo per se, ali u najvećoj mjeri izgradnjom marine. Marina Vrsar izgrađena je na lokaciji prirodnog pristaništa čime je očuvan postojeći prirodni sklad. Građena je od 1998. (kada počinju prvi radovi na lukobranu), a dovršena je 1999. godine kada je u njoj privezano prvo plovilo. Riječ je o objektu koji bitno pridonosi ljepoti vizure vrsarskoga pristaništa, očuvanju prirodnog ambijenta pristaništa poštovanjem najviših ekoloških standarda, kvaliteti turističke ponude Vrsara, ali i Istre u cjelini. Vrsarska marina radi tijekom cijele godine, ima dvije stotine vezova, a posjećuju je kako nautičari čija su plovila stalno smještena u marini tako i nautičari u tranzitu čiji je broj znatno veći. S obzirom na to da dubina plovnog puta iznosi od 7 do 14 m, omogućen je prihvat jahti dužine i do 50 m. Prema kriterijima čistoće i zaštite prirode, ambijenta i postrojenja, ljubaznosti osoblja i cijena u marini te restorana marine, riječ je o najkvalitetnijoj marini na istočnoj obali Jadrana. Baš kao što su stari moreplovci rado dolazili u ambijent vrsarskoga pristaništa na svojim pomorskim rutama duž zapadne obale Istre, tako i suvremeni nautičari ukazuju povjerenje vrsarskome pristaništu i marini.