Najmarkantnije je prirodno obilježje Vrsarštine otok Sveti Juraj. Riječ je o otoku tik uz obalu koji se primjereno odražava i uređuje, što ga čini idealnim jednodnevnim izletničkim odredištem. Otok netaknutošću, ranosrednjovjekovnom kamenom crkvicom, starim kamenolomom, sakrivenim suhozidima, drevnim izvorom vode, plažama i vegetacijom s dominantnim hrastom crnikom te ponešto borova čini opuštajući i u prirodu uklopljen ambijent za dokolicu i opuštanje. Otok se primjereno odražava, na njemu postoji nekoliko pješačkih staza koje premrežavaju otok i omogućuju dokonu posjetitelju posjećivanje svih njegovih dijelova. Na otoku je dopušteno boraviti danju, a s njegove istočne strane, ispod crkve svetog Jurja, nalazi se prigodno sidrište odakle se može stupiti na otok. Mnogi posjetitelji rado će preplivati kratku razdaljinu između kopna i otoka te si priuštiti jedinstvenu – pomalo drugačiju – vizuru vrsarskoga staroga grada, pristaništa i marine.
Sve do Drugog svjetskog rata na njemu se proslavljao Sveti Juraj, uz dolazak mještana Vrsara barkama te sudjelovanje tada postojeće vrsarske limene glazbe. Organizirani odlazak na otok o zaštitništvu svetoga Jurja ponovno je oživio vrsarski župnik vlč. Lino Zohil, a istovremeno se u Vrsaru primjerenom svečanošću obilježava i početak turističke sezone. Uređenim stazama (osobito stazom koja se proteže oko cijeloga otoka), privlačnošću sredozemne vegetacije, napuštenim kamenolomom, obnovljenom romaničkom crkvom, vizurama koje se s njega pružaju na vrsarsku marinu i stari grad, Sveti Juraj zasigurno čini jedan od prepoznatljivijih biljega Vrsara i Vrsarštine.