Na mjestu današnjega vrsarskoga groblja nalazile su se tijekom povijesti dvije crkve. Stariju crkvu A. Šonje pribraja skupini romaničkih crkava u Istri, a njezin najstariji diplomatički trag nalazi u vrijeme porečkog biskupa Otona (1256.-1282.) koji ju je dao u posjed Petru iz Vrsara. Ova crkva spominje se 1293. godine kao S. Pietro in Lozio, pri čemu naznaku Lozio treba povezati s obližnjom lokvom koja se spominje u najstarijim očuvanim diplomatičkim svjedočanstvima o Vrsaru i Vrsarštini (lat. lacus, rom. lozio→hrv. lokva). Crkva svetog Petra od Flabana spominje se na Katastiku svih dobara Porečke biskupije (Catasto di tutti beni dell’episcopato di Parenzo) u obliku in Fiabam. Cijeli obalni pojas na kojemu se crkva nalazila tijekom XVI. stoljeća nazivao se Fiabam, a ovaj je naziv protegnut na obližnju prastaru lokvu. Crkva je zasigurno bila poznata po blizini ove velike lokve koja je gotovo tisuću godina imala veliko značenje. U kasnijim stoljećima crkva je bila napuštena i u cijelosti uništena tako da joj u Franciskanskom katastru iz 1820. godine nema spomena, premda se obližnja lokva Flaban uredno bilježi.
Današnja crkva svetog Petra podignuta je 1900. godine na mjestu starije, tada nepostojeće crkve istoga titulara. U isto je vrijeme izgrađeno i vrsarsko groblje, nastalo nasipavanjem zemlje iz depresije s njegove sjeverne strane, a koja je nastala upravo uslijed sustavnog odvoženja zemlje. Uz naziv titulara crkve spominje se i od Flabana, što je spomen obližnje lokve koja ima naziv Flaban te je jedno od markantnijih prirodnih obilježja Vrsara. Riječ je o maloj pačetvorinastoj i jednooltarnoj crkvi s malom kamenom preslicom na pročelju i jednim postavljenim zvonom. Na putu od ulaza na groblje prema crkvi postavljen je veliki kameni križ.