Obala pred Vrsarom, zajedno s Brijunskim otočjem, smatra se najrazvijenijim dijelom istarske obale. Razvijenosti obale pridonosi osamnaest ovdašnjih otoka i otočića, vrsarsko pristanište, brojne uvale i dražice, ali i Limski zaljev kao krajnji južni dio općinskoga područja. Najznačajniji su vrsarski otoci i otočići: Figarolica, Lakal, Salamon 1 i 2, Zavata, Galiner, Sveti Juraj, Gusti školj, Koversada, Longa i Orlandin. Najveći otok Sveti Juraj ima površinu 112.408 m2, a obalna crta duga je 1733 m; slijede Koversada s 67.477 m2 i 990 m, Otoci Salamun 2 s 39.881 m2 i 773 m, Longa s 29.923m2 i 826 m te Otoci Salamun 1 s 24.587 m2 i 590 m.
Pouzdani tragovi stalne nastanjenosti zabilježeni su na Svetome Jurju, dok je s toga gledišta zanimljiv i otok Koversada. U povijesnim i kartografskim izvorima Koversada se spominje pod nazivom Conversada, vjerojatno njezin naziv vuče korijene od latinskoga glagola convertere što bi, prema nekim shvaćanjima, moglo ukazivati na to da je riječ o otoku na kojemu su bili nastanjeni, ili barem privremeno smješteni, preobraćenici (konvertiti). Na vrsarskoj obali nalaze se i dva značajna rta: Petalon (na pomorskim kartama Petalun) te Šjole koji čini prirodna vrata kojima se ulazi u Limski zaljev. Prirodnu znamenitost vrsarskog akvatorija čini i nekoliko pličina: Velika, Mramori, Koversada (na kartama Kuvrsada), Lim i Fujaga.
Ambijent otoka i uvala, brojnih zaklonjenih dražica, obližnji (smješteni sjeverno od naselja Vrsar) te od davnina prepoznatljivi nepresušni izvori pitke vode, sudbinsko značenje kamena i ovdašnjih kamenoloma te brežuljci (uključujući i ovaj vrsarski) od prapovijesti su činili povoljan okvir čovjekova nastanjivanja. Danas je opisani prirodni ambijent jedna od najznačajnijih usporednih prednosti Vrsara kao turističke destinacije, ali i obilježje njegove nadaleko čuvene krajobrazne prepoznatljivosti koja svoju punu afirmaciju nalazi u turističkoj djelatnosti
Zaseban i jedinstven prirodni te ambijentalni fenomen Vrsarštine čini Limski zaljev. Ova morem potopljena dolina nekadašnjeg riječnog krškog kanjona, na koju se nadovezuje suho korito riječne doline (Draga), u sebi objedinjuje niz geoloških, reljefnih, klimatskih, vegetacijskih i povijesnih pojavnosti te zanimljivosti. Limski je zaljev u današnjoj pojavnosti oblikovan u jurskim vapnencima s obalama koje u odnosu na razinu mora dosežu i 150 m visine.
Obale Limskog zaljeva obrasle su makijom crnikom (Quercus ilex L.), zelenikom (Phillyrea latifolia L.), planikom (Arbutus unedo L.), lemprikom (Viburnum tinus L.), tetivikom (Smilax aspera L.), tršljom (Pistacia lentiscus L.) bjelograbom (Carpinus orientalis Mill.) i crnim jasenom (Fraxinus ornus L.), a mikroklimatski uvjeti razlog su pojave submediteranske zajednice hrasta medunca (Quercus pubescens Willd.) i cera (Quercus cerris L.). Takva raznolikost vegetacije na uskome području čini jedinstvenu i posebnu ekološku rijetkost. Sredozemni biljeg na osobit način nosi njegova sjeverna obala, koja najvećim dijelom pripada vrsarskoj općini, a koja je u većoj mjeri izloženija suncu negoli južna (rovinjska). Od 1964. godine Limski je zaljev značajan krajobraz te je kao takav odgovarajuće zaštićen. U Limskom su zaljevu, uz suglasnost Zavoda za zaštitu prirode, dopušteni samo oni radovi i zahvati koji neće bitno narušavati postojeće prirodno stanje. Limski je zaljev zbog svojih osobitosti do danas bio i ostao osobit ambijent dugovjeke neprekidnosti nastanjivanja. Na njegovu području zabilježena je nastanjenost još od prapovijesnih vremena, tisućljetna djelatnost eksploatacije kamena, ribarenja i ribogojstva, prisutnost kršćanskih zajednica i crkava još od ranog srednjega vijeka, redovnički život u opatiji sveti Mihovil nad Limom i sl. Limski zaljev, kao i sam koncept Lima, u sebi baštini dugovjeku i do danas aktualnu tradiciju razgraničenja, granice, odnosno međe (od latinske riječi limes). Tu je bila granica između agera rimskih kolonija u Poreču i Puli, između kasnoantičke Porečke i Pulske biskupije, a do danas je ostao razdjelnicom između kraja koji gravitira Poreču (na sjeveru) i Puli (na jugu). Danas je Limski zaljev granica između teritorija Općine Vrsar i Grada Rovinja. U staroj limskoj benediktinskoj opatiji zabilježeni su vrlo stari tragovi turizma jer su u srednjem vijeku hodočasnici posjećivali mjesto gdje je tijekom života boravio Romuald, utemeljitelj kamaldoleškog reda. Do danas turistima su zanimljiva mjesta za koja se govori da je Romuald u njima boravio ili trajno obitavao.
Obale i podmorje Limskog zaljeva razmjerno su slabo istraženi te se ondje spominje nekoliko lokaliteta za koje se sumnja da čuvaju ostatke različitih povijesnih razdoblja. Riječ je o području koje će u nadolazećim vremenima zasigurno privući veću pozornost znanstvenika jer Limski zaljev u svekolikom je pogledu znanstveno i kulturološki zanimljiv predmet proučavanja.