Najave

„Crkve i crkvice Sutlovreštine i okolice“ svećenika Josipa Kalčića

U Porečkoj i Pulskoj biskupiji postoji više od 550 crkava koje su u funkciji. Sve zajedno, postoji preko 700 građevina koje se koriste za potrebe ovdašnje partikularne Crkve. Povrh toga u pisanim povijesnim izvorima, u mjesnim predajama ili temeljem ostataka može se ući u trag još 800-tinjak crkava i crkvica koje su zarušene, porušene ili nepostojeće, i čija su povijest, lokacije, titulari i dr. razmjerno nepoznati. Stoga nas je jako obradovalo kada smo u ruke dobili lijepo ukoričenu knjigu „Crkve i crkvice Sutlovreštine i okolice“ koju je napisao Josip Kalčić, svećenik, dugogodišnji župnik Svetog Lovreča (Pazenatičkoga) i Gradine. (više…)

Poruka pape Franje za korizmu 2020.

Papa Francesco in partenza dall’Aeroporto FVG – Ronchi dei Legionari 13/09/2014

Draga braćo i sestre,

Gospodin nam i ove godine daje ovo milosno vrijeme priprave da bismo obnovljena srca proslavili veliko otajstvo Isusove smrti i uskrsnuća, stožer našeg osobnog i zajedničkog kršćanskog života. Tome se otajstvu moramo neprestano vraćati duhom i srcem. Naime, ono nastavlja rasti u nama u mjeri u kojoj dopustimo da nas zahvati njegova duhovna snaga i slobodno i velikodušno prionemo uza nj. (više…)

Poruka Svetoga Oca Franje za svjetski dan bolesnika

Poruka Svetoga Oca Franje za XXVIII. svjetski dan bolesnika 11.veljače 2020.

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28)

Draga braćo i sestre,

1.Riječi koje izgovara Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28) pokazuju tajanstveni put milosti koja se objavljuje jednostavnima i daje snagu onima koji su izmoreni i opterećeni. Te riječi izražavaju solidarnost Sina Čovječjega, Isusa Krista sa svima onima koji su nevoljni i trpe. Koliki samo pate u tijelu i duši! On poziva sve da dođu k Njemu: »Dođite k meni«, i obećava im odmor i okrjepu. »Kada Isus to kaže on ima pred očima ljude koje susreće svakoga dana na putovima Galileje: tolike jednostavne osobe, siromašne, bolesne, grešnike i marginalizirane bremenom zakona i tlačiteljskim društvenim sustavom… Ti su ljudi uvijek hrlili za njim da slušaju njegovu riječ – riječ koja je davala nadu!« (Angelus, 6. srpnja 2014.).

Na ovaj XXVIII. svjetski dan bolesnika Isus upućuje taj poziv bolesnima, potlačenima i siromašnima koji su svjesni toga da u potpunosti ovise o Bogu i da, stenjući pod teretom životnih jada, trebaju njegovo ozdravljenje. Onima koji žive u tjeskobi zbog svojega stanja krhkosti, boli i slabosti, Isus Krist ne nameće zakone nego pruža svoje milosrđe, odnosno samoga sebe kao onoga koji ima moć ozdraviti i pridići. Isusov se pogled spušta na ranjenog čovjeka. Njegove oči vide, opažaju jer mu pogled prodire duboko u čovjekovo srce. Taj pogled nije ravnodušan, nego se zaustavlja i prihvaća čitavog čovjeka, svakog čovjeka u njegovu zdravstvenom stanju, ne odbacujući nikoga, pozivajući svakog pojedinca poziva da uđe u njegov život kako bi iskusio nježnost.

2.Zašto Isus gaji te osjećaje? Zato što je on sâm postao krhak, iskusio je ljudsku patnju te je i sam primio utjehu od Oca. Naime, samo onaj tko osobno doživi to iskustvo moći će tješiti druge. Postoje razni oblici teških patnji: neizlječive i kronične bolesti, psihičke bolesti, bolesti koje zahtijevaju rehabilitaciju ili palijativnu skrb, razni oblici invaliditeta, bolesti koje pogađaju djecu ili starije osobe… U takvim situacijama kadikad nedostaje čovjekoljublja i zato, da bi njihovo ozdravljenje bilo cjelovito, ukazuje se potreba za personaliziranim pristupom bolesnicima povezujući medicinsku skrb s brigom o osobi. U bolesti osoba osjeća da joj je ugrožen ne samo tjelesni integritet, nego i relacijska, intelektualna, afektivna i duhovna dimenzija njezina života te, stoga, osim terapije i podrške, očekuje njegu i pažnju, riječju – ljubav. K tome, uz svaku bolesnu osobu je i njezina obitelj koja i sama pati i kojoj je potrebna podrška i utjeha.
3.Draga braćo i sestre koji ste bolesni, vaša vas bolest na poseban način svrstava među one koji, “izmoreni i opterećeni”, privlače Isusov pogled i srce. Odatle dopire svjetlo koje će rasvijetliti trenutke tame, odatle dolazi nada koja će ublažiti nevolju koja vas je snašla. On vas poziva da dođete k Njemu: »Dođite«. U Njemu ćete naći snagu da se nosite s brigama i pitanjima koji vas salijeću u toj “mračnoj noći” tijela i duše. Krist nam nije dao recepte, nego nas svojom patnjom, smrću i uskrsnućem oslobađa od jarma zla.

U tome stanju sigurno vam je potrebno mjesto gdje ćete naći počinka duši svojoj. Crkva želi sve više postajati “gostinjac” dobrog Samarijanca koji je Krist (usp. Lk 10, 34), to jest kuća gdje ćete moći pronaći njegovu milost koja nalazi svoj izraz u prisnosti, prihvaćanju i utjesi. U toj ćete kući moći susresti osobe izliječene Božjim milosrđem koje će znati pomoći vam nositi križ i promatrati vlastito trpljenje i patnju kroz novu prizmu. Znat ćete tako izdići svoj pogled onkraj bolesti i primiti novo svjetlo i snagu za svoje živote.

Važnu ulogu u ovom nastojanju da se pruži odmor i okrjepu našoj bolesnoj braći i sestrama imaju zdravstveni djelatnici: liječnici, medicinske sestre, medicinsko i administrativno osoblje, pomoćno osoblje te volonteri koji svojim znanjem i stručnošću daju drugima osjetiti prisutnost Krista koji pruža utjehu i preuzima na sebe brigu za bolesnu osobu vidajući njezine rane. Ali i oni su muškarci i žene s vlastitim slabostima, pa i bolestima. Za njih na osobit način vrijedi da »nakon što primimo od Krista okrjepu i utjehu, i mi smo pozvani postati okrjepa i utjeha za braću, u stavu krotkosti i poniznosti, po uzoru na Učitelja« (Angelus, 6. srpnja 2014.).

4.Dragi zdravstveni djelatnici, svaki dijagnostički, preventivni, terapijski, istraživački zahvat, sva njega i rehabilitacija uvijek su u službi bolesne osobe pri čemu imenica “osoba” ima prednost pred pridjevom “bolesna”. U svome radu, stoga, uvijek promičite dostojanstvo i život svake osobe i odbacujte svaki oblik eutanazije, potpomognutog samoubojstva ili zatiranja života, pa i kada je posrijedi terminalna bolest.

Kad se suočite s ograničenjima, pa čak i neuspjehom same medicinske znanosti u slučaju sve problematičnijih kliničkih slučajeva i nepovoljnih dijagnoza pozvani ste biti otvoreni transcendentalnoj dimenziji koja vam može pružiti puni smisao vašega zanimanja. Sjetimo se da je život svet i pripada Bogu; stoga je nepovrediv i čovjek nema pravo njime raspolagati (usp. Donum vitae, 5; Evangelium vitae, 29-53). Život treba prihvaćati, štititi, poštivati i služiti mu od njegova početka do njegova svršetka. To zahtijevaju i razum i vjera u Boga tvorca života. U nekim je slučajevima prigovor savjesti za vas nužna odluka kako biste ostali dosljedni tome “da” životu i osobi. U svakom slučaju, vaša profesionalnost, nadahnuta kršćanskom milosrdnošću, bit će najvrsnije služenje istinskom ljudskom pravu – pravu na život. Kad više ne budete mogli ponuditi lijek i dalje ćete moći pružati njegu i ozdravljenje gestama i postupcima koji bolesnicima pružaju utjehu i olakšanje.

Nažalost, u nekim ratnim okolnostima i konfliktima meta napada su zdravstveno osoblje i ustanove koje primaju i pomažu bolesnima. U nekim područjima političke vlasti pokušavaju manipulirati medicinskom skrbi u svoju korist, ograničavajući na taj način legitimnu autonomiju medicinske struke. No, zapravo, napadi na one koji se posvećuju služenju članovima društva koji pate i trpe nikome ne koristi.

5.Na ovaj XXVIII. svjetski dan bolesnika u mislima sam s našom brojnom braćom i sestrama diljem svijeta koji nemaju mogućnost pristupa medicinskoj skrbi jer grcaju u siromaštvu. Zato se obraćam zdravstvenim ustanovama i vladama svih zemalja svijeta da iz ekonomskih razloga ne zapostavljaju socijalnu pravdu. Nadam se da će se združivanjem načelâ solidarnosti i supsidijarnosti surađivati oko toga da se svima osigura pristup odgovarajućim lijekovima za čuvanje i vraćanje zdravlja. Od srca zahvaljujem volonterima koji se stavljaju u službu bolesnima, nadoknađujući nerijetko strukturne nedostatke te odražavajući – svojim djelima nježne ljubavi i bliskosti – sliku Krista Dobrog Samarijanca.

Blaženoj Djevici Mariji, Zdravlju bolesnih, povjeravam sve one koji nose teret bolesti, zajedno s njihovim obiteljima, kao i sve zdravstvene djelatnike. Svima od srca jamčim svoju blizinu u molitvi i od srca upućujem apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 3. siječnja 2020. godine

Spomen Presvetoga Imena Isusova

Franjo

Dan života 2020.

Poruka predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj dubrovačkog biskupa Mate Uzinića za Dan života 2020.

»Nije dobro da čovjek bude sam« Božje su riječi koje čitamo na početku Biblije (Post 2,18). Te riječi predstavljaju podlogu za nastanak prve ljudske zajednice osoba, one između muškarca i žene stvorenih na sliku i priliku Božju. Bog, dakle, ne želi da čovjek bude sam već da, zrcaleći ljubav savršene zajednice božanskih osoba Oca, Sina i Duha Svetoga, izgrađuje međuljudske odnose ponajprije u braku i obitelji, a zatim i šire. Čovjek nije samačko biće nego je po svojoj naravi upućen na odnos i zajedništvo s drugima. On u sebi nosi duboko usađenu i trajnu potrebu za primanjem i davanjem ljubavi. Zato, u okviru ciklusa obiteljskog pastorala posvećenog starijim osobama, međugeneracijskoj solidarnosti te poslanju djedova i baka, a u prigodi Dana života 2020. koji obilježavamo u nedjelju 2. veljače, želimo promišljati o usamljenosti, njezinim uzrocima i posljedicama te o tome kako je prevladavati.

Usamljenost – bolest suvremenoga društva

Neki znanstvenici tvrde da je usamljenost bolna, zarazna i ubojita bolest. Bolna, jer se u istom području čovjekova mozga obrađuje tjelesna bol, kao i duševna bol zbog usamljenosti i izoliranosti. Zarazna, jer se poput epidemije širi ne samo među starijim osobama, već i među mladima. Ubojita, jer usamljene osobe češće od ostalih obolijevaju od raka, srčanog i moždanog udara, depresije i demencije. Usamljenost djeluje na zdravlje i tijela i duše te je jedan od najčešćih uzroka smrti na Zapadu (usp. Spitzer, Manfred, Usamljenost. Nepoznata bolest, 2019.).

Katolička Crkva prepoznala je taj problem i u više je navrata na njega upozoravala. U svom govoru pred Europskim parlamentom u Strassbourgu u studenom 2014. godine i papa Franjo je usamljenost nazvao bolešću, prepoznajući je kao jednu od najraširenijih u Europi. Tu tvrdnju potvrđuju rezultati Europskog socijalnog istraživanja (www.europeansocialsurvey.org) iz kojih se iščitava da se oko 30 milijuna odraslih Europljana često osjeća usamljeno, da usamljenost zahvaća sve dobne skupine te da su loše zdravlje, nepovoljne ekonomske okolnosti i življenje u samačkom kućanstvu povezani s višim stopama usamljenosti. U pokušaju suočavanja s tim problemom u Velikoj Britaniji je primjerice, početkom 2018. osnovano Ministarstvo usamljenih. Na drugom kraju svijeta, u Japanu, nudi se usluga kojom se usamljenima omogućava »iznajmljivanje obitelji« tako da plaćaju glumce koji glume članove obitelji i prijatelje dnevno ili tjedno ili za neke prigode kada je usamljenost osobito bolna.

Među uzrocima usamljenosti ističemo rast egoizma i sebičnosti praćenih padom suosjećanja i solidarnosti čemu, u novije vrijeme, osobito doprinose mediji i društvene mreže. Podaci iz Europskog istraživanja vrednota (https://europeanvaluesstudy.eu/) utvrdili su postojanje krize solidarnosti i u hrvatskom društvu. Ipak, ohrabrujuće je što su rezultati posljednjeg vala istraživanja pokazali da je u Hrvatskoj došlo do porasta zabrinutosti za životne uvjete starijih te bolesnih i nemoćnih ljudi (usp. Bogoslovska smotra 2/2019). Dodatni bitni uzrok usamljenosti naglasio je još papa Benedikt XVI. kada je za geslo svoga posjeta Bavarskoj 2006. godine uzeo riječi: »Tko vjeruje nikad nije sam«. Na tome tragu, uočavajući da se slabljenje vjere i vjerske prakse u nekim društvima odražava na obitelji, ostavljajući ih još usamljenijima usred njihovih teškoća, sinodski su oci na izvanrednoj biskupskoj sinodi o obitelji 2014. primijetili da je samoća posljedica odsutnosti Boga u životu osoba i nepostojanosti odnosâ (usp. papa Franjo, Amoris laetitia, 2016., 43).

Prevladavanje usamljenosti

Nije dovoljno samo utvrditi postojanje problema usamljenosti, nego i zajednički nastojati oko iznalaženja načina za njegovo prevladavanje. Prvi korak u prevladavanju toga rastućeg društvenog problema je prosvjećivanje. Pritom, nakon što spoznamo ozbiljnost situacije trebamo se preispitati znamo li uopće tko se od naših bližnjih osjeća usamljeno, počevši od članova vlastitih obitelji. Nadalje, kao moguća rješenja za prevladavanje usamljenosti, stručnjaci predlažu velikodušnost i pomaganje drugima te zajedničko sudjelovanje u glazbi, pjesmi i plesu, tim čovjeku svojstvenim aktivnostima. Svi ti postupci koji zbližavaju ljude djeluju protiv usamljenosti. Iz zarobljeništva usamljenosti moguće se maknuti tako da se posvetimo različitim aktivnostima i hobijima, umjesto da se pasiviziramo uz različite ekrane koji dodatno otupljuju, umanjuju empatiju, potiču depresivnost i općenito vode pogoršanju zdravlja. Osobito se preporučuje redoviti boravak u prirodi u kojoj i samoća dobiva drugu dimenziju. Kontakt s prirodom dokazano je blagotvoran. Povezanost s prirodom, koja nas nadilazi i stvara osjećaj strahopoštovanja, pomaže da se lakše uživimo u potrebe drugih te tako budemo suosjećajni i solidarni. Time se također sprečava usamljenost, kako naša vlastita, tako i ona naših bližnjih (usp Spitzer, Manfred, Usamljenost. Nepoznata bolest, 2019.)

Sve navedeno može se staviti pod zajednički nazivnik ljudske blizine i dostupno je svakom čovjeku, bez obzira je li vjernik ili nije, a ponajprije se ostvaruje unutar obitelji i kruga prijatelja. Vjera i duhovnost su, međutim, dokazano važni čimbenici koji štite od usamljenosti. Krist je svojim učenicima, pa time i svima nama, obećao da nas neće ostaviti kao siročad (usp. Iv 14, 18) snažno poručujući »Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta« (Mt 28,20). Zato zajedno s papom Franjom možemo reći: »Radost evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne praznine i samoće.« (papa Franjo, Evangelii gaudium, 2013., 1).

Kao vjernici pozvani smo ne samo znati za ozbiljnost problematike usamljenosti naših bližnjih, nego i ući u njihovu usamljenost i širiti radost evanđelja. Polazeći od autentične kršćanske vjere i ljubavi, molimo za usamljene i pružimo im konkretnu ljudsku blizinu prožetu suosjećanjem i solidarnošću. Darujmo im vrijeme, osmijeh, toplu riječ i potrebnu pomoć, a kad ustreba i rame za plakanje. Tako ćemo i drugima postati poticaj da se, uvažavajući dostojanstvo svakoga čovjeka, zauzmu oko prevladavanja usamljenosti kako bismo zajedno činili ovaj svijet čovječnijim. U tome nam neće toliko pomoći znanje koliko prava ljubav, jer »ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena« (1 Iv 4,12).

U Zagrebu 24. siječnja 2020. na spomendan sv. Franje Saleškog, crkvenog naučitelja, koji poučava da je kap prave ljubavi dragocjenija od mora znanja.

Nakon prva 2, uspješno provedena programa uprizorenja živih jaslica, ovog ponedjeljka, 6.siječnja, na blagdan Bogojavljanja ili Sveta tri kralja, dočekat će vas preko 150 kostimiranih sudionika u jedinstvenom ambijentu drevne starogradske jezgre Svetog Lovreča.
Sveta obitelj proći će uskom ulicom do svoje štalice, dojahati će 3 kralja i darivati djetešce, a anđeo čuvar će budno paziti na malog Isusa, lebdeći iznad štalice.
Program počinje u 17 sati i traje do 20 sati a u površinom najvećim živim jaslicama u Hrvatskoj. Doživjet ćete duh davnih vremena, podsjećajući se već zaboravljenih starih zanata, obrta i vještina. Iz neposredne ćete blizine moći pogledati domaće životinje. Rimski vojnici i stražari šetati će istarskim Betlehemom, a pastiri čuvati svoja stada i ognjišta.
Za sve će se posjetitelje ponuditi besplatan topli čaj , kuhano vino, prirodni sok ili domaće kobasice, te fritule. Moći će se kušati tek ispečeni kruh iz drevne krušne peći, te poslušati živu glazbu ispred župne crkve, zabaviti se pored žive vatre na otvorenom a volonteri su pripremili i nekoliko novih objekata, poput izvora, funkcionalnog mlina – vodenice, a moći će se vidjeti novi postav kreativnih jaslica izrađenih od prirodnih materijala u blizini kule Funtanela, na kojoj će se odvijati radionica izrade božićnih ukrasa i čuti priče iz davnine o izradi i načinu ukrašavanja u stara vremena. Priče su namijenjene i mlađoj i starijoj populaciji.
Nekoliko entuzijasta također je izradilo i raskošne jaslice u samoj župnoj crkvi Svetog Martina su pripremili i tradicionalne jaslice u župnoj crkvi i kući obitelji Herak.
Pored svega upotpunit će se doživljaj posjetom božićnom sajmu s autohtonim proizvodima i ručno izrađenih blagdanskim suvenirima, te pogledati u Galeriji ‘Placa’ najnoviji postav 59 fotografija autorica i autora, skupljenih u foto-udrugu KAF Sv.Lovreč .
I ne manje važno, posjet lovrečkim živim jaslicama je slobodan, odnosno besplatan! Ovo je idealna prilika za obiteljski posjet u vrijeme blagdana!

Organizaciju potpisuju volonteri Svetog Lovreča, u suradnji s komunalnim poduzećem ‘Pazenatik’, lovrečkom općinom te brojnim donatorima.

Više informacija na:
https://www.facebook.com/Žive-jaslice-u-SvLovreču-938287229581264/
www.zive-jaslice.com

Božićni koncert u Vrsaru

U nedjelju, 22. prosinca, u vrsarskoj crkvi sv. Martina biskupa održan je božićni koncert na kojem su sudjelovali Ženski pjevački zbor “Mendule” iz Vrsara, Župni zbor iz Funtane, Mješoviti zbor “La Contrada” Zajednice Talijana Vrsar te domaći Župni zbor sv. Martina.

Koncert je otvorio Ženski pjevački zbor “Mendule” pod ravnanjem dirigenta Tome Njegovana, a predstavili su se pjesmama “The first Nowel”, “Bijeli Božić” i “Jingle Bell Rock”. Nakon njihovog nastupa okupljenima se prigodnim pozdravima obratio vrsarski župnik vlč. Mr. Lino Zohil koji je najavio ostale izvođače. Župni zbor iz Funtane pod ravnanjem Zlatka Crnkovića izveo je pjesme “Adeste fideles”, “O ljubavi božanska” i Beethovenovu “Na nebu moje duše”.

Mješoviti zbor “La Contrada” Zajednice Talijana Vrsar, pod ravnanjem maestre Mire Pašić, te uz pratnju na mandolini Verice Radovčić i na gitari Duška Radovčića, otpjevao je pjesme “Nome dolcissimo”, “Santa Lucia”, “Bianco Natale” i “Decolores”, a njihov je nastup završen solističkom izvedbom molitve “Ave Maria”.

Domaći Župni zbor sv. Martina biskupa iz Vrsara, pod ravnanjem s. Benite Antolović, publici je podario izvedbu pjesama “Kao zvijezda sjajna čista”, “O Pastiri vjerni čuvari” i “Klanjam Ti se Kraljiću”.

Proslava blagdana Sv. Andrije apostola u Gradini i Vrsaru

Blagdan sv. Andrije apostola, u Gradini i Vrsaru, župama Porečkog dekanata, proslavljen je u subotu, 30. studenog u skladnome slijedu.

Obzirom da tim dvjema župama upravlja isti svećenik, vlč. mr. Lino Zohil, dva su misna slavlje raspoređena u slijedu tako da su, koji su to htjeli, mogli sudjelovati na obje mise. Ove je godine za predvođenje slavlja bio pozvan preč. Milan Mužina, pulski dekan i župnik Župe sv. Pavla u Puli.

Predslavitelj je svečanu misu poldanicu u župnoj crkvi sv. Andrije apostola u Gradini predvodio u suslavlju s vlč. Josipom Zovićem i vlč. Josipom Kalčićem, koji je bio prethodni župnik te župe, te župnikom domaćinom, vlč. Zohilom koji je na početku uputio prigodne pozdrave.

Preč. Mužina se je na početku homilije kratko osvrnuo na lik sv. Andrije apostola te se je zapitao ‘da Isus danas pozove ljude kao nekada Šimuna i Andriju bi li ga oni slijedili?’ Podsjetio je da je s. Andrija apostol skončao svoj život mučeničkom smrću nakon što je posljednji dio svoga života proveo naviještajući Radosnu vijest Skitima u današnjoj Rusiji. Po predaji znamo da je podnio mučeništvo u Ahaji, u gradu Patrasu, i to na križu u obliku slova X, zato se to i zove Andrijin križ. Glava mu je bila prenesena u Rim 1462. godine, a papa Pavao VI. Darovao ju je pravoslavnim vjernicima. Njegovo štovanje započelo je već u prvoj polovici 4. stoljeća.

Kao poruku lika apostola Andrije preč. Mužina je istaknuo da je on, koji je prethodno bio učenik Ivana Krstitelja, prepoznao Isusa, uzeo je sa sobom brata Šimuna i krenuli su, ostavivši svaku sigurnost, u nepoznato, ali s povjerenjem u Isusa. ‘Hajdete sa mnom, učinit ću vas ribarima ljudi’, citirao je predslavitelj, pošli su i nikada nisu ustuknuli, odlučili su se i naviještali cijeloga života. Eto nam obveze, nastavio je preč. Mužina, ako ne možemo propovijedati možemo uvijek svjedočiti svojim životom. ‘Ite, Missa est’, govorilo se po pretkoncilskom obredu na kraju mise, podsjetio je propovjednik, to je misija, poslanje, naše biti kršćani ne završava sa sudjelovanjem na misnome slavlju, ono time počinje, na drugačiji način, pozvani smo svjedočiti životom u svojoj svakodnevici. Živjeti u miru, ljubavi i prijateljstvu najbolje je svjedočanstvo. ‘Po svoj zemlji razliježe se jeka njihova’, citirao je nadalje propovjednik, ta jeka ne mora biti riječima, ta jeka može biti krepostan život onih koji žive kršćanske vrednote. Svjedočiti u svome vremenu, u svome okruženju, koliko god to teško ili lako bilo, najbolje je svjedočanstvo, ići kroz život s čvrstom vjerom kao apostoli, to je naša propovijed, naglasio je preč. Mužina te zaključio jednom poezijom o sv. Andriji od Milana Pavelića. Nakon mise na trgu ispred crkve organizirano je druženje uz kolače i piće koje su donijeli župljani.

Vrsar: Procesija do crkve sv. Andrije

Istoga dana, u ranim poslijepodnevnim satima, u Vrsaru je održana procesija predvođena sa slikom sv. Andrije do njemu posvećene crkve na obližnjem brdu. Procesija je krenula sa parkirališta pored groblja. Putem do crkve sv. Andrije pjevalo se prigodne pjesme te molila krunica. Sudjelovalo je šezdesetak vjernika. Osim predslavitelja, preč. Milana Mužine, sudjelovali su: vlč. Josip Kalčić iz Pule, vlč. Ivica Butković, župnik Funtane i Fuškulina te domaćin, župnik Vrsara i Gradine vlč. Lino Zohil. Prije završnog blagoslova župnik je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli organizaciji i naglasio „molimo blagoslov i zagovor Sv. Andrije za sve nas, a danas posebno za naše ribare“. Nakon mise upriličeno je druženje uz hranu i piće koje je pripremila Općina i TZ Vrsara. (G. Krizman)

Susret pjevačkih zborova

U nedjelju 17. studenoga 2019. u župnoj crkvi Sv. Martina u Vrsaru održat će se godišnji susret crkvenih pjevačkih zborova Porečkog i Rovinjsko-kanfanarskog dekanata.
Susret započinje u 17,00h kratkim nagovorom Vlč. Ivice Butkovića, župnika Funtane i Fuškulina, potom slijedi nastup svakog pojedinog Zbora sa po dvije pjesme a završava se zajedničkim pjesmom Sv. Ceciliji.
Susret vodi i koordinira Preč. Rudi Koraca, biskupijski povjerenik za sakralnu grazbu, župnik Karojbe i Rakotula.
Po završetku programa susret se nastavlja uz zajedničko druženje u restoranu Goran u Vrsaru.