Imenovan novi Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj

Vatikan/Zagreb – Papa Franjo imenovao je za apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Giuseppea Pinta, dosadašnjeg apostolskog nuncija na Filipinima. Vijest o imenovanju objavljena je u subotu 1. srpnja u Vatikanu i Hrvatskoj, priopćila je Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj.

Mons. Giuseppe Pinto rođen je 26. svibnja 1952. u Noci (Bari). Za svećenika je zaređen 1. travnja 1978. Inkardiniran je u biskupiju Conversano. Postigao je doktorat iz kanonskog prava. U diplomatsku službu Svete Stolice ušao je 1. svibnja 1984., a diplomatsku službu je obavljao u sljedećim Apostolskim nuncijaturama: Papua Nova Gvineja, Argentina i u Državnom tajništvu Svete Stolice – u Odjelu za odnose s državama. Apostolskim nuncijem u Senegalu, Maliju, Gvineji Bisau i u Capo Verde te apostolskim delegatom u Mauritaniji imenovan je 4. prosinca 2001. godine. Apostolskim nuncijem u Čileu imenovan je 6. prosinca 2007. godine. Za apostolskog nuncija na Filipinima imenovan je 10. svibnja 2011. godine.

Osim materinskog talijanskog jezika govori francuski, engleski i španjolski jezik, prenosi IKA.

Plovno hodočašće sv. Jurju

Na Mali Uskrs, u nedjelju, 23. travnja 2017. u Vrsaru je, hodočašćem brodicama na otok sv. Jurja u vrsarskom akvatoriju, proslavljen blagdan Sv. Jurja, čime se ondje ujedno obilježava i početak turističke sezone.

Nakon okupljanja u poslijepodnevnim satima, vrsarski ribari su sa svojim brodicama sa starog mola na otok sv. Jurja prevezli oko 250 hodočasnika koji su pristigli iz raznih krajeva Istre, odazvavši se na poziv župnika vlč. mr. Lina Zohila.

Po dolasku na otok uslijedila je procesija oko otoka, po uređenoj šetnici, moleći krunicu i pjevajući prigodne pjesme. Uslijedilo je misno slavlje ispred drevne crkve sv. Jurja, koje je predvodio p. Drago Marić, u zajedništvu s vlč. Ivanom Princom, župnikom Nove vasi Porečke i Tara, te domaćinom, vlč. Linom Zohilom, župnikom Vrsara i Gradine.

Propovjednik je u prigodnoj homiliji, govoreći o sv. Jurju, naglasio njegovu postojanost u vjeri koju je i u nadasve teškim trenutcima sv. Juraj sačuvao te je za nju žrtvovao i svoj vlastiti život. Njegovu je vjernost Kristu i čvrstoću vjere usporedio s postojanošću proroka Danijela, koji bi bačen u jamu s lavovima, no Jahve ga je čudom sačuvao. Ranokršćanski svetac mučenik sv. Juraj jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika kojega jednako intenzivno časte Istočna i Zapadna Crkva.

Na kraju je vlč. Zohil zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli da to slavlje protekne u lijepom i skladnom ozračju: ribarima koji su prevezli hodočasnike na otok, Komunalnoj tvrtki Montraker čiji su djelatnici uredili otok i šetnicu po kojoj je prošla procesija, te Turističkoj zajednici i Općini Vrsar koji su se pobrinuli za prigodno čašćenje svih sudionika po povratku na Stari mol.

Nakon zajedničke fotografije hodočasnici su prevezeni natrag do starog mola gdje je nastavljeno druženje uz okrepu.

Crkvica sv. Jurja iz 9. stoljeća, na istoimenom otoku, izgrađena na prirodnoj stijeni, temeljito je obnovljena i ponovno posvećena 1996. godine. Iznutra je krase, tipično ranokršćanske, dvije unutarnje apside, koje predstavljaju njezinu specifičnost, a tragovi hrvatskog pletera pokazatelj su nacionalnog sastava stanovništva u vrijeme kada je crkvica građena. Vrsar se u povijesnim zapisima prvi put spominje kao „Orsera sull’insula“ u 3. stoljeću, a ostaci kamenoloma na vrhu otoka te druge arhitektonske modifikacije terena pokazatelji su rane naseljenosti otoka. /G.K./


Proslava Sv. Jurja

Plakat Sv. Juraj 2017

Blagdan Sv. Jurja u Vrsaru, 23. travnja 2017.

U nedjelju, 23. travnja u Vrsaru će se proslaviti blagdan Sv. Jurja, čime se ujedno obilježava i početak turističke sezone. U 15:30 predviđen je polazak ribarskim brodicama sa starog mola prema otoku sv. Jurja u vrsarskom akvatoriju, slijedi procesija uz molitvu krunice po uređenoj šetnici po otoku. Svečano misno slavlje pred drevnom crkvicom Sv. Jurja (9. st.) započeti će u 16,30 sati.

Povratak prema Vrsaru predviđen je u 18:00, a nakon toga uslijediti će druženje na starom molu uz glazbu i prigodnu gastro ponudu pod pokroviteljsvom Općine Vrsar i Turističke Zajednice općine Vrsar.

Radujemo se Vašem dolasku.

Sprovod mons. Antuna Bogetića


U petak, 21. travnja 2017., sprovodnu misu mons. Antuna Bogetića, porečkog i pulskog biskupa u miru, u nazočnosti više nadbiskupa i biskupa te preko 120 svećenika, u pulskoj je prvostolnici predvodio riječki nadbiskup i metropolita mons. Ivan Devčić, a prigodnu homiliju izrekao je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša. Osim spomenutih nazočili su: apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup mons. Alessandro D’Errico, apostolski nuncij, naslovni nadbiskup ninski mons. Martin Vidović, nadbiskup i metropolita splitsko-makarski mons. Marin Barišić, umirovljeni nadbiskup đakovačko-osječki mons. Marin Srakić, umirovljeni ljubljanski nadbiskup i metropolita mons. Alojz Uran, biskup bjelovarsko-križevački mons. Vjekoslav Huzjak, biskup dubrovački Mate Uzinić, biskup gospićko-senjski mons. Zdenko Križić, biskup šibenski mons. Tomislav Rogić, umirovljeni porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan, umirovljeni gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović, umirovljeni šibenski biskup mons. Ante Ivas, umirovljeni krčki biskup mons. Valter Župan, umirovljeni koparski biskup mons. Metod Pirih i pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. Uz mnoge pročitane brzojave suosjećanja, izraze sućuti Njegove Svetosti pape Franje prenio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup mons. Alessandro D’Errico. Izraz sućuti uputio je i kardinal Josip Bozanić te premijer Vlade RH Andrej Plenković.

Biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo riječi iz Poslanice Rimljanima „Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire“, istaknuvši kako se nijedno ljudsko biće ne može odjeliti ni od neba ni od zemlje, ni od drugih ljudi ni od Boga. Čovjek se također ne može odvojiti ni od svoje prošlosti, jer svaki je čovjek, Božjom voljom i mudrošću, genetski zbir pradjedovskih klica koje ga spletoše u neponovljivu pojavu. Tako je i mons. Bogetić baštinio duhovnu česticu svetoga predanja u svome kršćanskome korijenu i kodu, možda najviše od sv. Pavla Apostola naroda, koji mu je bio uzor u misionarskim putovanjima. Vjerske čestice naslijedio je u obiteljskome domu, potom kao ministrant te kasnije kao student u Gorici i Rimu. Biskup se osvrnuo na pokojnikovo nesebično davanje u svim službama koje je vršio.

Čovjek se ne može odvojiti ni od svoje sadašnjosti, jer iz svakoga od nas izlazi neka sila koja na neki način djeluje na druge. Mons. Bogetić je 95 godina kao vjernik, 71 kao svećenik te 33 godine kao biskup utkao sebe u suvremenu povijest ove drevne biskupije, utjecao na rješenja crkvenih pitanja po istini i pravdi, uloživši svoje duševne talente, vjeru, nadu i ljubav u Božju građevinu Crkvu i za nju trpio, istaknuo je mons. Kutleša. Dokaz tomu jesu i njegova velebna djela i zasluge napose iz vremena kada je vršio biskupsku službu. U tim povijesnim, prijelomnim trenutcima epohalnih promjena, pada bivšeg režima i nastanka samostalne Hrvatske države, znao je s potrebnom hrabrošću i mudrošću poduzeti odvažne korake za ostvarenje velikih projekata, njegovom su zaslugom ustanovljene neke od danas ključnih ustanova u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, istaknuo je mons. Kutleša te podsjetio na važnost Pazinskog kolegija – klasične gimnazije i Biskupijskog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater.

Na drevnoj stolici porečkih biskupa sjedili su mnogi, od kojih su neki bili bogati i moćni, drugi učeni, treći veliki političari i tome slično. Biskupa se Bogetića neće ni po čemu od toga posebno pamtiti ali će ostati u trajnom sjećanju po kreposti budnosti i jednostavnosti. Po tome se razlikuje od mnogih svojih prethodnika i po tome je on utjelovljenje Crkve II. Vatikanskog sabora, rekao je mons. Kutleša.

Osim spomenutih velikih djela još je veći njegov cijeli časni i pošteni život, kako svećeničko, tako i biskupsko svjedočanstvo. Kao svećenik i biskup, kao učitelj i odgojitelj budio je u srcima svećenika, bogoslova, sjemeništaraca i ostalih vjernika čudesno utješnu istinu Božje ljubavi. Pokrenuli ste jedan veliki lanac ljubavi „od Anda do Tihog oceana“ u tolikim dobrim dušama koje je susretao u svome životnome vlaku. Pokušavao je u svome životu biti s svima u miru . Pokušavao je u svakome vidjeti ono najbolje i ako bi netko iskliznuo iz tračnica uvijek je naišao na njegovo razumijevanje i simpatiju, naglasio je mons. Kutleša.

Kao što se čovjek ne može izdvojiti iz sredine, od ljudi koji ga okružuju, ni iz svoje prošlosti, a ni budućnosti, još se manje može odvojiti od Isusa Krista. Uskrsli je Gospodin nazočan u životu čovjeka, ni smrt ne utječe na njegovu nazočnost.

I na kraju, svi ćemo pred sudište Božje doći sami, ne sa posjedima, već samo donoseći svoja dobra djela i vjeru koju smo tijekom života izgradili, a pok. mons. Bogetić tih djela, znanih a još mnogo više neznanih, nosi jako puno

Molimo Gospodina koji je svoga slugu Antuna „obdario biskupskim dostojanstvom u zboru apostolskih nasljednika, da ga njihovom zboru u nebu zauvijek pridruži“, i „da s mnogostrukim plodom svoga rada uđe u vječnu radost Gospodara svoga“, zaključio je mons. Kutleša svoju nadahnutu homiliju.

Na kraju misnoga slavlja katedralni župnik, vlč. Rikard Lekaj, pročitao je brzojave sućuti kardinala Josipa Bozanića, predsjednika HBK mons. Želimira Puljića, te predsjednika vlade g. Andreja Plenkovića. Okupljenima se zatim obratio apostolski nuncija Alessandro D’Errico prenijevši izraze sućuti pape Franje. Nuncij je izrekao nekoliko osobnih uspomena na mons. Bogetića, kojeg je upoznao po dolasku na službu u našu zemlju, kada je došao posjetiti Sjemenište Redemptoris Mater. Napose je istaknuo njegovu srdačnost prema svima i iznimnu jednostavnost velike duhovne dubine. Jako je dojmljivo vidjeti natpis „Santo subito“(Odmah svet) na sprovodu vašeg voljenog biskupa, istaknuo je nuncij komentirajući transparent koji su vjernici držali preko izlaza iz katedrale, pozvavši i na strpljivo poštivanje crkvenih procedura, te na molitvu „da svetost mons. Antuna Bogetića bude priznata, na dobrobit ovog kraj ali i cijele univerzalne Crkve.

U ime nekadašnjih učenika Pazinskog sjemeništa, a ujedno i u ime Slovenske biskupske konferencije izraz sućuti izrekao je koparski biskup u miru mons. Metoda Pirih. Izraze sućuti kardinala Vinka Pulića pročitao je njegov izaslanik., rektor sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu preč. Michele Capasso. Generalni vikar Porečke i Pulske biskupije mons. Vilim Grbac pročitao je životopis pokojnika te se je u ime svećenika, redovnika i redovnica ove mjesne Crkve oprostio od mons. Bogetića, po čijim je rukama on, kao i mnogi drugi, primio red prezbiterata. Naposljetku, u ime vjernika Porečke i Pulske biskupije od dragog pokojnika oprostio se je dr. Stipan Trogrlić, jedna od ključnih osoba uprave Neokatekumenskog puta u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.

Nakon preporuke i oproštaja sprovodni obred predvodio je mons. Ivan Milovan a nakon responzorija „Pomozite sveci Božji“ i pjesme u „Raj poveli te anđeli“ , svećenici su iznijeli lijes iz crkve te kroz špalir sačinjen od biskupa i svećenika donijeli ga do vozila kojim je lijes prevezen u Premanturu.

Ondje je uslijedila 4. bogoslužna postaja oproštaja od mons. Bogetića u njegovoj rodnoj Premanturi. Brojni mještani okupili su se na ulazu u mjesto kod križa te su zajedno s biskupom Ivanom Milovanom, u sprovodnoj povorci otpratili svog najpoznatijeg sumještanina do posljednjeg počivališta. Tih nekoliko stotina metara od križa do župne crkve sv. Lovre šest je svećenika nosilo lijes na ramenima, upravo kao što se činilo u neka davna vremena, kada je mons. Bogetić u tom malom, pitoresknom, nekada ribarskom mjestašcu proživljavao dane svoga djetinjstva. Pogrebnu povorku glazbeno su pratili kantori iz sjemeništa Redemptoris Mater.

U crkvi je načelnik Općine Medulin Goran Buić pročitao životopis pokojnika sa naglaskom na njegova velika ostvarenja te na poseban odnos koji je gajio prema svome rodnome mjestu, za što je 2010. godine postao počasni građanin Općine Medulin, kojoj Premantura pripada. Upravo je zato njegova želja bila da bude pokopan u premanturskoj župnoj crkvi, što je i ostvareno. Od sada će čekati uskrsnuće na počasnom mjestu, ispred glavnog oltara, i zasigurno će s Neba sudjelovati u svakoj misnoj žrtvi u toj crkvi zajedno sa svojim dragim sumještanima.(G. Krizman)

Preminuo mons. Antun Bogetić, porečki i pulski biskup u miru

Mons. Antun Bogetić, porečki i pulski biskup u miru, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je u srijedu, 19. travnja 2017., u 1.30 sati, u 95. godini života, 71. svećeništva i 33. godini biskupstva, u Svećeničkom domu Betanija u Puli.


Mons. Antun Bogetić rođen je 24. travnja 1922. godine od oca Luke i majke Agate Premate, u Premanturi, mjestu na krajnjem jugu istarskog poluotoka. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, gimnaziju u sjemeništu u Kopru, filozofiju na Papinskom Lateranskom sveučilištu u Rimu, a teologiju u Gorici.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1946. u Poreču, reditelj je bio mons. Raffaele Radossi. Mladu misu proslavio je u rodnoj Premanturi 14. srpnja iste godine, uzevši kao mladomisničko geslo riječi „Dođi kraljevstvo tvoje.“ Nakon župnikovanja na Labinštini, u sv. Luciji Labinskoj od 1946. do 1947. i od 1947. do 1950. u Labinu, imenovan je tajnikom biskupa Dragutina Nežića. Tu je službu vršio od 1950. do 1952. godine, kada je započeo je desetogodišnju službu duhovnika u Pazinskom sjemeništu. Godine 1962. imenovan je župnikom u Pazinu, gdje ostaje do 1967. kada postaje generalni vikar biskupije. Godine 1980. započinje svoje misionarsko djelovanje u Argentini gdje ostaje do 1984. godine. Ondje ga sustiže poziv za biskupsko imenovanje.

Porečkim i pulskim biskupom imenovan je 27. veljače 1984. godine. Za biskupa je zaređen u Poreču 28. travnja 1984. uzevši biskupsko geslo „U tebe se Gospodine uzdam“. Glavni reditelj bio je kardinal Franjo Kuharić, a suposvetitelji nadbiskup Josip Pavlišić i biskup Dragutin Nežić.

Mons. Bogetić umirovljen je 10. siječnja 1998. godine. Po umirovljenju, nakon više godina službe duhovnika u Sjemeništu “Redemptoris Mater” na Taiwanu, nastanio se u Svećeničkom domu Betanija u Puli gdje je živio do smrti. Po povratku u Pulu bio je veoma aktivan te je često i rado predvodio razna slavlja, ali s jednakom je radošću pružao pastoralnu pomoć župnicima mijenjajući ih za mise čak i radnim danom, volio je reći da se osjeća „kapelanom svim pulskim župnicima“.

Brojne su njegove zasluge napose iz vremena kada je obnašao biskupsku službu. U tim povijesnim, prijelomnim trenutcima epohalnih promjena, pada bivšeg režima i nastanka samostalne države, znao je s potrebnom hrabrošću i mudrošću poduzeti valjane korake za ostvarenje velikih projekata, njegovim su angažmanom ustanovljene neke od danas ključnih ustanova u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.

U proljeće 1992. godine mons. Bogetić zadužio je vlč. Antuna Heka da se prihvati zadatka osnivanja škole, klasične gimnazije u zgradi Pazinskog sjemeništa. Dana 31. siječnja 1993. mons. Bogetić posjetio je zajedno s tadašnjim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom zgradu Kolegija gdje su supotpisali povelju o početku obnove zgrade. Pazinski kolegij – klasična gimnazija započela je s radom u rujnu 1993., i od tada, već gotovo četvrt stoljeća se ondje s pažnjom i marom odgajaju novi naraštaji koji su već do sada svojim angažmanom i uspjesima opravdali želje i namjere utemeljitelja.

Biskup mons. Antun Bogetić je 8. prosinca 1991. osnovao Biskupijsko misijsko sjemenište “Redemptoris Mater” u Puli za pripadnike Neokatekumenskog puta. Sjemeništarci, do tada smješteni po obiteljima, polazili su u akademskoj godini 1991./92. i 1992./93. studij teologije u Rijeci. U međuvremenu su Porečkoj i Pulskoj biskupiji dodijeljeni na korištenje vojni objekti bivše pulske vojarne “Vitomir Širola Pajo”, koji su preuređeni za prebivalište poglavara i bogoslova. Dana 30. rujna 1993. mons. Bogetić je osnovao i Visoku teološku školu u Sjemeništu „Redemptoris Mater“. Godine 1997. postavljen je kamen temeljac za gradnju novog kompleksa tog pulskog sjemeništa.

Još jedna od značajnih zasluga mons. Bogetića je povratak pavlina u samostan u Sv. Petru u Šumi. Ostvarilo se to, slijedom njegovih nastojanja, nakon 210 godina njihova izbivanja, 7. srpnja 1993. godine.

Za trajanja njegove biskupske službe izgrađena je nova zgrada Ordinarijata u Poreču, jer su do tada svi biskupi, od sv. Maura do biskupa Dragutina Nežića, stolovali u staroj zgradi povezanoj s bazilikom.

Dijamantni jubilej, 60. obljetnicu misništva, proslavio je 26. kolovoza 2006. u Eufrazijevoj bazilici u Poreču. Dana 28. travnja 2009. u župnoj crkvi Sv. Pavla u Puli proslavio je dvadeset i petu obljetnicu biskupske službe.

Dana 29. lipnja 2016., na blagdan sv. Petra i Pavla, u pulskoj crkvi sv. Pavla proslavio je 70. obljetnicu svećeništva, što je ujedno bio i njegov posljednji javni nastup.

Autor je brojnih knjiga duhovnog sadržaja, a svakako najznačajnija je njegova autobiografija „Moj život, od Anda do Tihog oceana“ koju je objavio 2010. godine.

Izuzetno omiljen među narodom, bio je zaista oličenje izraza koji se uobičajeno koristi za svećenike „Uzet iz naroda i postavljen za narod.“, ali on je to bio, na posve identičan način, možda još i više, postavši biskupom.

Svaki biskup obilježi biskupiju kojom upravlja svojim načinom, svojim stilom, mons. Bogetić velikim je povijesnim, epohalnim gestama obilježio i zadužio Porečku i Pulsku biskupiju, ali u širem smislu i Crkvu u Hrvata, kao i druge mjesne Crkve u raznim krajevima svijeta, „od Anda do Tihog oceana.“

Porečka i Pulska biskupija će se od dragog mons. Bogetića oprostiti s više molitvenih trenutaka.

U četvrtak, 20. travnja, molitvu Večernje i molitveno bdijenje s početkom u 20 sati, u pulskoj katedrali Uznesenja Marijiina, uz tijelo pokojnika, predvoditi će biskup u miru mons. Ivan Milovan.

U petak, 21. travnja, u 8 sati, Jutarnju će u pulskoj katedrali predvoditi mons. Vilim Grbac, generalni vikar biskupije.

Svečana sprovodna misa, u nazočnosti biskupa i svećenika iz raznih krajeva, održat će u pulskoj prvostolnici, u petak, 21. travnja 2017. u 14 sati.

Mons. Antun Bogetić biti će pokopan, prema vlastitoj želji, u premanturskoj župnoj crkvi sv. Lovre.

(G. Krizman)

BISKUPOVA USKRSNA PORUKA

KRIST JE USKRSNUO! RADUJTE SE!

Krist je uskrsnuo! Nadvladao je smrt! Živ je! I zato se treba radovati, jer po njegovu uskrsnuću i nama je zasjala nada života vječnoga. I mi smo „krštenjem zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života… Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt više njime ne gospoduje.“ (Iz poslanice Rimljanima).

To je pravi razlog našeg radovanja. Iako se u svakodnevici susrećemo s mnogim zbiljama koje su prije žalost, muka, tjeskoba, križ – ipak nas to neće satrti, uništiti, jer znamo da je i Isus po križu i Kalvariji dospio do uskrsnuća. Ta nada našega uskrsnuća i života vječnoga s Bogom daje nam sigurnost, snagu i za svaku strpljivost u ophođenju s drugim ljudima, moć opraštanja svima i spremnost na žrtvu i služenje svakom potrebnom bratu, sestri. Ta znamo: što god učinimo svome bližnjemu, samome Isusu činimo. Samo ustrajati nam je u činjenju dobra. Ta i Isus je, kako nam svjedoči Sveto pismo „prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve…“ (Iz Djela apostolskih).

Svjedoci Isusova uskrsnuća, već u danu po suboti, nakon svih zbivanja Velikog petka, postali su navjestitelji radosne vijesti. Marija Magdalena, žene, apostoli, učenici svjedoče da je Isus živ, da je uskrsnuo, da su ga vidjeli, da je bio s njima. I to započeto svjedočenje o Isusovom uskrsnuću nastavlja se i danas i nastavit će se dok bude svijeta. Crkva, koju je Krist ustanovio na čvrstoj stijeni – Petru apostolu, izvršava svoje poslanje: svakom stvoru i u svakom vremenu navijestiti veliku radost: Bog ljubi čovjeka, Isus je za sve ljude umro i uskrsnuo da bi se svi spasili i zauvijek bili s Bogom u vječnosti.

Po krštenju postali smo djeca Božja i zadobili poslanje koje nam je ostvariti: svojom radošću navijestiti svima da smo stvoreni za život, da ćemo uskrsnuti i da je naša budućnost u Bogu, u Kraljevstvu nebeskom. Ima li veće radosti od toga? I zato su kršćani ljudi nade, puni radosti, plemeniti, dobrostivi, strpljivi, milosrdni… Kršćanin je drugi Krist!

Svim vjernicima i svim ljudima dobre volje želim sretan i blagoslovljen Uskrs uz obilje Božje radosti!

Mons. Dražen Kutleša, biskup

Održan križni put „Ka Sv. Andriji“

Pete korizmene nedjelje, 2. travnja, održana je tradicionalni križni put „Ka Sv. Andriji“ u Vrsaru. I ove se godine okupilo više od dvjestotinjak vjernika, mahom iz Porečkog dekanata, ali i iz drugih, udaljenijih krajeva biskupije.

Vjernici su se, kako je to već uobičajeno, okupili kod vrsarskoga groblja gdje ih je dočekao domaćin, vlč. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, zajedno s preč. Milanom Zgrablićem, porečkim dekanom i župnikom porečke katedralne župe te vlč. Ivicom Butkovićem, župnikom susjednih župa Funtana i Fuškulin.
Nakon župnikova uvodnoga pozdrava, okupljeni su, predvođeni križem, pjevačima i svećenicima krenuli preko ceste, pored lokve Fabian, po šljunčanoj stazi koja vodi do crkvice sv. Andrije. Postaje Križnoga puta postavljene su na stabla uz stazu, a napravljene su od grana iz okolne šume te drvenih ploča s izrezbarenim rimskim brojevima postaja. Tekst Križnoga puta čitali su vjernici iz raznih župa Porečkog dekanata, a molitve i prigodna promišljanja na temu postaja izrekli su nazočni svećenici. Stigavši vijugavom stazom do vrha brda i crkvice sv. Andrije, vjernici su izmolili zadnju postaju koja se nalazi na stablu ispred crkve te ondje sa završnom molitvom zaključili pobožnost križnoga puta. Potom je preč. Zgrablić izrekao kraće promišljanje o korizmi i potrebi duhovnog rasta napose u tom milosnom vremenu, istaknuvši kako jedna istinska suza pokore vrijedi više od jednogodišnjeg „formalnog“ posta.
Uslijedio je glazbeni intermezzo kojeg su upriličili vrsarski učenici glazbene škole, a završen je nastupom vrsarskog župnog zbora.
Župnik ja potom izrekao zaključni pozdrav te sve okupljene pozvao na sudjelovanje na Križnom putu „Ka svetom Andriji“ i iduće godine.
Ova lijepa tradicija Križnoga puta započela prije sedam godina, nakon što je vlč. Zohil, po preuzimanju župe Vrsar, odlučio popraviti tada ruševnu crkvicu sv. Andrije iz 18. stoljeća. Posvema obnovljenu crkvu je, o blagdanu svetog apostola Andrije, 30. studenog 2010. godine, nanovo blagoslovio tadašnji ordinarij mons. Ivan Milovan. Osim Križnoga puta, tu se redovito održava i svečana proslava svetoga Andrije ap., pa tako svake godine, zadnjeg dana mjeseca studenog, ribari u procesiji nose sliku sv. Andrije do crkvice. /G.K./

Križni put „Ka Svetom Andriji“

U nedjelju, 02. travnja, u Vrsaru će se održati Križni put „Ka Svetom Andriji“. Već nekoliko godina u Vrsaru se održava Križni put na kojem sudjeluje po nekoliko stotina osoba iz različitih krajeva Istre a osobito Vrsara, Gradine, Funtane, Poreča,.. Tradicionalna je to pučka pobožnost koja se u katoličkoj Crkvi održava tijekom korizme, vremena priprave za najveći kršćanski blagdan, Uskrs.

Molitveni hod križnoga puta „Ka Svetom Andriji“ u Vrsaru održava se u prirodi, poljskim putem koji vodi do obnovljene crkve Sv. Andrije apostola. Molitve križnog puta predvoditi će čitači i svećenici porečkog dekanata, pred postajama postavljenim na stabla uz stazu. Početak je predviđen u 15:45 okupljanjem na parkiralištu kod vrsarskog groblja, a zaključiti će se u 17,00 sati završnom meditacijom koju će izreći Preč. Milan Zgrablić, dekan i župnik Porečki.
Nakon toga uslijediti će kratki glazbeno-meditativni program u izvedbi učenika glazbene škole iz Vrsara i župnoga zbora.

Radujemo se Vašem dolasku i sudjelovanju!

Mr. Lino Zohil, župnik

Bogoslužje Velikog tjedna u Vrsaru

CVJETNICA, nedjelja 9. travnja 2017.

11,00 sati Blagoslov maslinovih grančica u crkvi Sv. Foške – procesija prema župnoj crkvi Sv. Martina – Sv. Misa sa svečanim čitanjem Evanđelja Muke Isusove

VELIKI PONEDJELJAK, 10, travnja 2017.

18,00 sati Sv. Misa

VELIKI UTORAK, 11. travnja 2017

18,00 sati Sv. Misa

VELIKA SRIJEDA, 12. travnja 2017.

18,00 sati Sv. Misa

VELIKI ČETVRTAK, 13. travnja 2017.

10,00 sati Sv. Misa posvete ulja u Porečkoj Bazilici predslavi mons. Dražen Kutleša, biskup, u zajedništvu s nazočnim svećenicima Biskupije Porečke i Pulske

18,00 sati Misa Večere Gospodnje – nakon sv. Mise klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom

VELIKI PETAK, 14. travnja 2017.

10,30 sati Župnikov posjet starijima i bolesnima

18,00 sati Obred Velikog petka

VELIKA SUBOTA, 15. travnja 2017.

21,00 sati Vazmeno Bdijenje /Blagoslov ognja, svijeće, vode i hrane/

USKRS – NEDJELJA, 16. travnja 2017.

11,00 sati Sv. Misa

Radujemo se Vašem sudjelovanju.