U ponedjeljak, 29. rujna 2025. blagdan sv. Mihovila arkanđela svečano će biti proslavljen misnim slavljem, u Samostanu sv. Mihovila nad Limom u Kloštru (Župa Gradina).
Procesija sa moćima Sv. Romualda započinje u 16,30 sati a potom slijedi Sv. Misa, nakon čega je predviđeno zajedničko druženje u klaustru samostana.
Radujemo se Vašem dolasku i sudjelovanju.
Lino Zohil, župnik
U utorak, 16. rujna 2025. vjernici Vrsara i okolice tradicionalno hodočaste Sv. Eufemiji u Rovinj. Polazak broda iz Vrsara je u 16,00 sati sa vrsarske rive. U 18,00h slavi se Sv. Misa u Crkvi Sv. Eufemije u Rovinju. Prigoda je to da se pristupi sakramentu Sv. Ispovijedi i da se u ovoj Svetoj Jubilarnoj godini zadobije Potpuni oprost, te da se obiđe oko sarkofaga sa tijelom Sv. Eufemije. U 21,00h predviđen je polazak broda iz Rovinja za Vrsar.
Prijaviti se Župniku ili Sestrama.
Radujemo se zajedničkom hodočašću.
U srijedu 3. srpnja, u Puli je proslavljen zaštitnik Pulske biskupije i grada Pule. Misno slavlje u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije predvodio je mons. Marko Medo, gospićko-senjski biskup, uz domaćeg biskupa Ivana Štironju, riječkog nadbiskupa i metropolita Matu Uzinića, vojnog biskupa u Republici Hrvatskoj Juru Bogdana te umirovljenog biskupa Ivana Milovana. Koncelebriralo je šezdesetak svećenika Porečke i Pulske biskupije, susjednih biskupija, policijskih i vojnih kapelana. Misi je nazočilo više redovnica koje djeluju na području Istre. Uz sestre milosrdnice sv. Vinka, na čelu s provincijalkom s. M. Gracijanom Prodan, bile su nazočne sestre Službenice milosrđa – Ančele i Kćeri milosrđa. Uz njih je bila i časna majka Družbe sestara Svete nazaretske obitelji s. Angela Marija Mazzeo, čije je sjedište u Rimu, u društvu sa svojih pet sestara rodom iz Poljske.
Biskup Štironja je na početku misnog slavlja uputio riječi dobrodošlice i pozdrava svima nazočnima na čelu s biskupima i svećenicima, redovnicima i redovnicama te izrazio radost što se i ove godine slavlju zaštitnika Pulske biskupije pridružuje Vojni ordinarijat Republike Hrvatske koji uz blagdan sv. Tome apostola veže svoje II. pokrajinsko hodočašće. Stoga je biskup pozdravio sve svećenike i djelatnike Vojnog ordinarijata, Hrvatske vojske, policije, branitelja, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, vatrogasaca i drugih sastavnica nacionalne sigurnosti, te zapovjednike ovogodišnjeg hodočašća, načelnika policijske uprave istarske gosp. Alen Klabota i kapetana fregate Anđelka Škaru, zapovjednika 2. divizijuna Obalne straže RH, koji je prije početka sv. Mise zapalio zavjetnu svijeću za sve poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje.
Misi je, također, nazočio zamjenik gradonačelnika grada Pule gosp. Vito Paoletić, predsjednik Gradskog vijeća grada Poreča gosp. Elio Štifanić, kao i potpredsjednica gđa Gordana Šušljik; zatim načelnici općina Marčane i Medulina, gosp. Predrag Pliško i gosp. Ivan Kirac te ostali dužnosnici i djelatnici u županijskim, gradskim i općinskim službama; ravnatelj OB Pula, dr. Andrej Angelini, kao i djelatnici Bolnice koji su zajedno sa sanitetom Hrvatske ratne mornarice bdjeli nad zdravljem svih okupljenih na proslavi zaštitnika svog gada. Biskup Ivan ih je sve pozdravio te na kraju pozvao biskupa Marka da započne misno slavlje.
U svojoj homiliji biskup Medo je rekao kako je apostol Toma ostao upamćen po svojoj sumnji – ali još više po svojoj vjeri. „Njegov put nije bio jednostavan. Bio je to put traganja, pitanja, opiranja – ali i konačnog prepoznavanja Gospodina i ispovijedanja najdublje istine o Kristu. Tomina vjera, koja je prošla kroz tamu sumnje, postala je svjetlo mnogima“.
Osvrnuvši se na evanđeoski odlomak (Iv 20,24-29) propovjednik je rekao kako Toma, koji nije bio prisutan s drugim apostolima i nije susreo Uskrslog, traži dokaz, potvrdu i iskustvo.
Biskup je nadalje podsjetio kako je „Crkva zajednica onih koji, poput Tome, žele dotaknuti rane i s pomoću njih doći do vjere. Ona je mjesto trajne prisutnosti Uskrslog, mjesto gdje ga se može susresti. Crkva je mjesto gdje se ljudi ranjeni životom liječe u susretu s uskrslim Gospodinom“.
„Naša Crkva danas – ovdje u Puli, pod zaštitom sv. Tome – pozvana je biti upravo to: Crkva koja ne zatvara vrata sumnjičavima, koja zna čekati, ali i svjedočiti: „Vidjeli smo Gospodina!“, rekao je mons. Medo te nastavio: „Isus i danas, kao onda u Cezareji, pita svakog od nas: A vi, što kažete, tko sam ja? (Mt 16,15). To pitanje traži osobni odgovor. Što moja vjera govori, tko je Isus? Učitelj? Moralni vođa? Prorok? Ili – kao što je Toma ispovjedio – Gospodin moj i Bog moj?“
Primjer apostola Tome pokazuje kako svaka sumnja može dovesti do svijetlog ishoda i do zrele vjere, te unatoč poteškoćama budimo ustrajni na putu prianjanja uz Isusa.
„Danas nas vjera Crkve, koju je Toma ispovjedio, poziva da čuvamo svoj vjernički identitet. Da se ne sramimo vjere i ne bojimo se križa! I ne svedemo Krista na neki opći humanistički predznak. On je više od toga. On je naš jedini Spasitelj – Gospodin naš i Bog naš!“, rekao je biskup.
„Braćo i sestre, proslava blagdana sv. Tome, apostola neka nas potakne da i mi, u molitvi, u zajedništvu, u dubokom susretu s Božjom riječi, znamo dati prostora čistoj i jasnijoj vjeri u Gospodina“.
Na kraju homilije biskup je potaknuo vjernike neka procesija s kipom svetoga Tome ulicama grada Pule bude znak osobne vjere i znak zajedništva Crkve jer, kako je rekao, „svi mi nosimo u sebi strah, pitanja i sumnje, ali s apostolom Tomom koračamo prema Isusu i s njime ispovijedamo: Gospodin moj i Bog moj!“. Pozvao je vjernike da koračaju ne samo kao ponosni baštinici tradicije ovoga grada, već kao kršćani koji smiju sebi i bližnjima priznati da i sami često koračaju ovim životom s upitnikom iznad glava, ali i s vjerom i iskustvom da su Gospodina susreli i dotaknuli u ranama, kako osobnim tako i u ranama svojih bližnjih.“
„Neka nas u tome uvijek prati i zagovara Isusova i naša Majka Marija – Majka Crkve, koja je zajedno s apostolima molila, čekala i vjerovala. A sveti Toma, naš zaštitnik, neka nam izmoli srce koje ne prestaje tražiti – i vjeru koja ne prestaje ljubiti“, zaključio je biskup Marko.
Po završetku misnoga slavlja održana je procesija starogradskom jezgrom Pule s relikvijama i kipom sv. Tome. Prije procesije vojni ordinarij biskup Bogdan pozdravio je sve nazočne, zahvalio mjesnom biskupu Štironji na otvorenosti za pokrajinska hodočašća koje Vojni ordinarijat organizira širom Republike Hrvatske. Pozvao je sve nazočne na pobožnost molitve krunice te svima koji su to zaželjeli poklonio krunicu. Poslije toga je krenula procesija ulicama grada Pule. U nošenju kipa izmjenjivali su se predstavnici raznih rodova vojske i policije, a po povratku u katedralu predvoditelj je molio pred kipom sv. Tome te okupljenima udijelio blagoslov.
Članovi Orkestra oružanih snaga RH te članovi policijske klape „Sv. Mihovil“ s ujedinjenim članovima župnih zborova grada Pule i okolice animirali su liturgijsko pjevanje. Udruženim zborovima ravnala je s. M. Monika Ikić uz orguljsku pranju Veronike Ravlić.
/ Preuzeto sa web stranice Porečke i pulske biskupije/
U srijedu, 18. lipnja 2025., u Samostanu sv. Mihovila na Limom, u Kloštru, u Župi Gradina, nedaleko Limskog kanala, svečanim misnim slavljem i procesijom oko samostana na uočnicu je proslavljen blagdan sv. Romualda. Bio je utemeljitelj crkvenog reda kamaldoljana, brojnih redovničkih zajednica i samostana, između ostalih i tog Samostana sv. Mihovila u Porečkom dekanatu.
Misno slavlje predvodio je mons. Ilija Jakovljević, generalni vikar Vojnog ordinarijata, koji je ujedno i vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, dekan Vodnjanskog dekanata, župnik Fažane. Koncelebrirao je porečki dekan, župnik Vrsara i Gradine preč. mr. Lino Zohil.
Svečanost je započela tradicionalnom procesijom sa svečevim relikvijama oko zidina samostana.
Mons. Jakovljević je na početku prigodne homilije, govoreći o sv. Romualdu, istaknuo kako se on želio posvema posvetiti Bogu, ali je Bog od njega tražio više: osobno posvećenje kako bi mogao obnoviti svoju zajednicu te kako bi ona dobila jednu novu duhovnu snagu. “On se povlači u razmatranje kako bi nadahnut Bogom mogao djelovati”, naglasio je propovjednik. Potom je, uz zapise iz novozavjetnih poslanica o sijanju i žetvi podsjetio da “ako sijemo ljubav, a ljubav je Bog, sigurno ćemo ubrati dobar plod. Ali, ako sijemo nezadovoljstvo, razdor, ako sijemo svakodnevno nešto čime pokušavamo drugoga obezvrijediti i učiniti manjim, onda nemamo što ubrati. To je opasnost i za nas kršćane, da nemamo ponekada što ubrati, jer premalo smo sijali sjeme Božje, Krista, Riječ Božju. Ako sijemo tu Božju ljubav kao što su to svojim djelovanjem činili Sveti Romuald, blaženi Miroslav Bulešić, majka Terezija i Sv. Ivan Pavao II. onda će ta ljubav donijeti ploda. Možda neće moći oni ubrati, ali će ubrati Onaj koji im je dao da to siju, a to je Bog. Zato molimo i za sebe da možemo svakodnevno sijati dobro sjeme”, naglasio je propovjednik.
Uz prigodnu anegdotu mons. Jakovljević je nadalje napomenuo kako zbog neprestanog traženja mana u ljudima nismo sposobni valorizirati ono nešto dobro što svaki čovjek ima u sebi. “Molimo da mi budemo ti koji ćemo znati jedni drugima darovati dio sebe, ali još više da budemo ti koji će znati jedni kod drugih prepoznati ono što je dobro. Ako u datom trenutku nema ništa dobro u našem životu ima barem to da smo opomena drugima kojim putem ne treba ići.” “Ali Bog kod nas uvijek nešto vidi što je dobro i Bog upravo na to naše dobro računa. Tako je Bog računao i na Sv. Romualda, upravo na ono njegovo što je prepoznao kod njega i darovao mu je svoju ljubav da to može ostvariti.” Spomenuvši samostane i crkve koje su nastale na inicijativu sv. Romulada, propovjednik je nadalje podsjetio okupljene “koliko mi molimo ‘Gospodine, daj mi te svoje ljubavi, da mogu ljubiti, da mogu sijati sjeme, da mogu graditi samostane koji se zovu kuća da mogu graditi crkve koje se zovu ljudsko srce u kojem će prebivati i Bog i ja i moji bližnji? Neka ovogodišnja proslava sv. Romualda bude poticaj da znamo otkrivati ljepotu srca, ljepotu duše jednih drugih.”
“Povukli smo se danas malo ovdje na molitvu, u osamu kako bi se obnovili, kako bi dobili snagu da možemo ići naprijed i kako bi, kad se vratimo svojim obiteljima, donijeli upravo tu Božju ljubav. Neka nas Sveti Romuald zagovara, da po njegovu zagovoru obnovimo sve ono što je srušeno u našem životu, da obnovimo sve one mostove koje smo porušili da ne možemo doći do srca jedni drugih. Mi to možemo – s Božjom pomoću” zaključio je mons. Jakovljević.
O sv. Romualdu
Sveti Romuald rođen je u Ravenni, u Italiji, u X. stoljeću. S dvadeset godina položio je zavjete prema pravilu sv. Benedikta u Samostanu sv. Apolinara in Classe. Posvetio je svoj život reformi Monaškog reda i obnovi discipline klera, posvetivši se napose uspostavljanju pustinjačkog života u Italiji i u Zapadnoj Europi. Bio je redovnik duboke kontemplacije i istinski čovjek Crkve: živio je pustinjačkim životom i aktivno se bavio problemima Crkve svojega vremena, otvorivši nekolicini svojih neposrednih učenika put misionarskog djelovanja u zapadnoj Rusiji i Poljskoj. Završio je svoje zemaljski hod u Valdicastru, nedaleko Ancone, u Italiji, 19. lipnja 1027. godine, kada se ujedno slavi njegov spomendan.
Najznačajniji od mnogih samostana koje je utemeljio je Camaldoli, pustinjački samostan, od kojeg dolazi ime Reda kamaldoljana po Pravilima sv. Benedikta. Krajem prve polovice X. stoljeća utemeljio je Samostan sv. Mihovila nad Limom u Kloštru.
Zemni ostaci Sv. Romualda nalaze se u apeninskom mjestu Fabriano čiji je taj Božji Ugodnik ujedno i zaštitnik.
Relikvije je prvi put u samostansku crkvu Samostana sv. Mihovila nad Limom u Kloštru, o svečevu blagdanu 2019. godine svečano unio tadašnji ordinarij, sada zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. dr. Dražen Kutleša.
Župnik Zohil je u završnom obraćanju između ostalog napomenuo da se relikvije sv. Romualda ondje izlažu za javno štovanje dva puta godišnje, o blagdanu sv. Romualda i o blagdanu naslovnika crkve i samostana, sv. Mihovila arkanđela, 29. rujna.
Tom je prigodom župniku Zohilu ujedno čestitana 36. obljetnica ređenja, red prezbiterata primio je 18. lipnja 1989. u crkvi sv. Eufemije u Rovinju, po rukama blagopokojnog biskupa Antuna Bogetića.
Kardinal Robert Francis Prevost, koji je izborom za papu 8. svibnja 2025. uzeo ime Lav XIV., 69-godišnji je redovnik augustinac iz Sjedinjenih Američkih Država, bivši pročelnik Dikasterija za biskupe i biskup u miru biskupije Chiclayo u Peruu.
Robert Francis Prevost rođen je 14. rujna 1955. u Chicagu. U novicijat redovnika augustinaca u provinciji Naše Gospe od dobrog savjeta u Saint Louisu stupio je 1977. a 29. kolovoza 1981. položio je svečane zavjete. Studirao je na Katoličkom teološkom učilištu u Chicagu, gdje je diplomirao teologiju.
Kao 27-godišnjaka redovnički poglavari poslali su ga u Rim gdje je studirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu svetog Tome Akvinskog (Angelicum). Za svećenika je zaređen 19. lipnja 1982. godine. Licencijat je primio 1984., nakon čega je poslan u misije u Chulucanas, u Piuri u Peruu, gdje je ostao od 1985. do 1986. godine.
Doktorirao je 1987. s tezom: „Uloga mjesnog priora u redu Svetog Augustina“. Iste je godine izabran za ravnatelja za pozive i ravnatelja misija provincije augustinaca Majke dobrog savjeta u Olympia Fieldsu u Illinoisu. Godine 1988. poslan je u misije u Trujillo kao ravnatelj združenog formacijskog projekta kandidata za redovnike augustince u vikarijatima Chulucanas, Iquitos i Apurímac. Ondje je služio kao prior od 1988. do 1992., ravnatelj formacije od 1988. do 1998. i nastavnik od 1992. do 1998. U nadbiskupiji Trujillo bio je sudski vikar od 1989. do 1998., kao i profesor kanonskog, patrističkog i moralnog prava u bogosloviji San Carlos e San Marcelo
Za priora provincije Majke dobrog savjeta u Chicagu izabran je 1999. Nakon dvije i pol godine, provincijski kapitul izabrao ga je za generalnog priora, a na istu službu ponovno je izabran 2007. godine. Od listopada 2013. služio je kao nastavnik i provincijalni vikar do 3. studenoga 2014., kad ga je papa Franjo imenovao apostolskim upraviteljem dijeceze Chiclayo u Peruu, istodobno ga imenovavši biskupom s naslovnom dijecezom Sufar. Kanonsko upravljanje dijecezom preuzeo je 7. studenoga u nazočnosti apostolskog nuncija Jamesa Patricka Greena. Biskupom je zaređen 12. prosinca. na blagdan Naše Gospe Guadalupske, u katedrali svoje dijeceze.
Služio je kao biskup Chiclaya od 26. studenoga 2015. U ožujku 2018. postao je drugi dopredsjednik Biskupske konferencije Perua. Papa Franjo imenovao ga je članom Kongregacije za kler 2019. godine, a 2020. članom Kongregacije za biskupe. Dne 15. travnja 2020. papa ga je imenovao apostolskim upraviteljem dijeceze Callao.
Dne 30. siječnja 2023. papa Franjo imenovao je kardinala Prevosta prefektom Dikasterija za biskupe i predsjednikom Papinske komisije za Latinsku Ameriku. Kardinalom je imenovan 30. rujna 2023. godine.
Za poglavara Katoličke Crkve izabran u četvrtom krugu glasovanja u četvrtak 8. svibnja 2025. i uzeo je ime Lav XIV.
/IKA/
