Križni put „Ka Svetom Andriji“

U nedjelju, 02. travnja, u Vrsaru će se održati Križni put „Ka Svetom Andriji“. Već nekoliko godina u Vrsaru se održava Križni put na kojem sudjeluje po nekoliko stotina osoba iz različitih krajeva Istre a osobito Vrsara, Gradine, Funtane, Poreča,.. Tradicionalna je to pučka pobožnost koja se u katoličkoj Crkvi održava tijekom korizme, vremena priprave za najveći kršćanski blagdan, Uskrs.

Molitveni hod križnoga puta „Ka Svetom Andriji“ u Vrsaru održava se u prirodi, poljskim putem koji vodi do obnovljene crkve Sv. Andrije apostola. Molitve križnog puta predvoditi će čitači i svećenici porečkog dekanata, pred postajama postavljenim na stabla uz stazu. Početak je predviđen u 15:45 okupljanjem na parkiralištu kod vrsarskog groblja, a zaključiti će se u 17,00 sati završnom meditacijom koju će izreći Preč. Milan Zgrablić, dekan i župnik Porečki.
Nakon toga uslijediti će kratki glazbeno-meditativni program u izvedbi učenika glazbene škole iz Vrsara i župnoga zbora.

Radujemo se Vašem dolasku i sudjelovanju!

Mr. Lino Zohil, župnik

Bogoslužje Velikog tjedna u Vrsaru

CVJETNICA, nedjelja 9. travnja 2017.

11,00 sati Blagoslov maslinovih grančica u crkvi Sv. Foške – procesija prema župnoj crkvi Sv. Martina – Sv. Misa sa svečanim čitanjem Evanđelja Muke Isusove

VELIKI PONEDJELJAK, 10, travnja 2017.

18,00 sati Sv. Misa

VELIKI UTORAK, 11. travnja 2017

18,00 sati Sv. Misa

VELIKA SRIJEDA, 12. travnja 2017.

18,00 sati Sv. Misa

VELIKI ČETVRTAK, 13. travnja 2017.

10,00 sati Sv. Misa posvete ulja u Porečkoj Bazilici predslavi mons. Dražen Kutleša, biskup, u zajedništvu s nazočnim svećenicima Biskupije Porečke i Pulske

18,00 sati Misa Večere Gospodnje – nakon sv. Mise klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom

VELIKI PETAK, 14. travnja 2017.

10,30 sati Župnikov posjet starijima i bolesnima

18,00 sati Obred Velikog petka

VELIKA SUBOTA, 15. travnja 2017.

21,00 sati Vazmeno Bdijenje /Blagoslov ognja, svijeće, vode i hrane/

USKRS – NEDJELJA, 16. travnja 2017.

11,00 sati Sv. Misa

Radujemo se Vašem sudjelovanju.

Korizmeno hodočašće vjernika Porečke biskupije u Porečku Baziliku

Treće korizmene nedjelje, 19. ožujka, održano je 17. po redu biskupijsko korizmeno hodočašće vjernika Porečke biskupije u porečku prvostolnicu. Naime, u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, 2000. godine započela je tradicija korizmenih hodočašće u obje prvostolnice, treće korizmene nedjelje u porečku baziliku, a četvrte korizmene nedjelje u pulsku katedralu.

Korizmeno hodočašće u Eufrazijani započelo je pokorničkim bogoslužjem koje je ove godine održao vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, a on je potom i predvodio križni put po bazilici u kojem su se u nošenju križa izmjenjivali vjernici iz župa Porečkog dekanata. Vlč. Zohil je u prigodnom nagovoru između ostalog istaknuo osjećaj olakšanja kojeg čovjek osjeća kada se oslobodi bremena grijeha te naglasio da samo uzvraćanjem ljubavlju prema onima koji su nam nanijeli zlo, možemo ozdraviti od bolesti grijeha. Božje je milosrđe veće od svake naše bijede, samo ga treba htjeti, istaknuo je vlč. Zohil.

Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša u suslavlju sa više svećenika. Biskup je u prigodnoj homiliji pojasnio najprije povijesni kontekst susreta Isusa i Samarijanke kod Jakovljeva zdenca, nedaleko grada Sihara, kojeg gu Židovi, ne smatrajući njegove stanovnike Židovima, naveliko zaobilazili. Žena se pri prvom Isusovom obraćanju postavlja u skladu s predrasudama, no Isus u komunikaciji s njom ruši te predrasude. Biskup je nadalje istaknuo kako ta žena raste u Spasenjskom sudjelovanju, a što se može iščitati iz postepenog mijenjanja načina kako oslovljava Isusa, naziva ga Židovom, Gospodinom, Prorokom te naposljetku Spasiteljem. I mi, po uzoru na nju, trebamo nastojati rasti u Spasenjskom hodu, ne samo obdržavanjem zakona već i djelima milosrđa prema bližnjima. Osim toga, biskup je istaknuo još nekoliko uvjeta za duhovni rast. Kao prvo trebamo dopustiti Isusu da uđe u naš život, iako se toga možda bojimo kao i odlaska liječniku, zbog svih pretraga i neke moguće neugodne dijagnoze. No samo ako Isusu dopustimo da uđe u naš život može nam pomoći na putu Spasenja, a upravo je korizma milosno vrijeme koje nam Bog za to daje, istaknuo je propovjednik. Isusu od nas traži da, poput Samarijanke, postanemo svjedoci. Prigoda je to da se zapitamo kako mi svjedočimo svoju vjeru u Krista u svakodnevnom životu, kada se, primjerice, nađemo suočeni s otvorenim protukršćanskim stavovima? Osim toga, nastavio je biskup, ne samo da trebamo Isusu dopustiti da uđe u naš život, nego trebamo i drugim ljudima dopustiti da nam se približe. Nadalje, potrebno je iz svoga života udaljiti svaki oblik idolopoklonstva, kojim i ovo naše vrijeme uvelike obiluje, istaknuo je mons. Kutleša.

Najviše što u ovo korizmeno vrijeme možemo u činiti jest da se vratimo Bogu iz kojega smo proizašli. Najvažnije je da prihvatimo Isusa Krista i vratimo se obdržavanju zakona Ljubavi. Ako budemo činili kako On zapovijeda tada neće biti ni rata ni svega onoga što mi danas proživljavamo. Tada ćemo svi biti pošteniji i bolji, što želimo od svih drugih. No, da bi mogli to ostvariti, najprije moramo sebe promijeniti, a to jedino možemo u susretu s Isusom Kristom. Na ovu treću korizmenu nedjelju Bog nam daje priliku, preko lika ove Samarijanke, da shvatimo da Isus Krist nije samo jedan Židov, nego da je On Gospodin, Prorok i nadasve da je on naš Spasitelj. Ako tu Istinu prihvatimo, i dalje je svjedočimo, zajamčeno nam je spasenje, zaključio je biskup Kutleša. /G.K./

Hodočašće SV. JOSIPU i Bl. ALOJZIJU STEPINCU u Karlovac i Zagreb

U subotu, 17. ožujka 2017., 1220 vjernika iz Porečke i Pulske biskupije zajedno sa svojim svećenicima te ordinarijem Draženom Kutlešom hodočastili su u Svetište sv. Josipa u Karlovcu te bl. Alojziju Stepincu u zagrebačku katedralu.

U Karlovačkom svetištu bio je to izvanredan predblagdanski dan, a prema riječima rektora, mons. Antuna Sentea ml., 2500 hodočasnika koliko ih se toga dana sveukupno okupilo nije brojka koja se često događa u toj crkvi u Dubovcu, koja je još u fazi prilagodbe svoje infrastrukture za prihvat velikih masa hodočasnika. No, na tome se intenzivno radi, jer je u novije vrijeme Karlovcem, osim Kupe, Dobre, Korane i Mrežnice potekla i peta rijeka – rijeka hodočasnika. Na primjer, dan ranije, 17. ožujka, svetište je primilo hodočašće policijskih snaga, a misno slavlje, u ime vojnog ordinarija predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić. U subotu, 18. ožujka, uz vjernike iz Istre svetište u Dubovcu za svoju destinaciju izabrali i vjernici iz pojedinih dekanata i župa iz drugih hrvatskih biskupija: vjernici grada Šibenika iz Šibenske biskupije hodočastili su predvođeni svojim biskupom Tomislavom Rogićem, iz Đakovačko-osječke nadbiskupije došli su vjernici iz Valpovačkog dekanata, iz Dubrovačke biskupije vjernici iz župe Mlina, a bilo je i nekoliko župa iz Međimurja, Bjelovarsko-križevačke biskupije te Zagrebačke nadbiskupije. Navečer istoga dana, svetište je ugostilo Festival mladih uz posebno brojne grupe mladih hodočasnika, u organizaciji Ureda za mlade Splitsko – makarske nadbiskupije. Dan kasnije središnje misno slavlje predvodio je šibenski biskup mons. Rogić, a na liturgijsku proslavu blagdana sv. Josipa, u ponedjeljak, 20. ožujka, pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. Sve je to, uz naravno rijeku hodočasnika, naznaka stasanja i afirmacije jednog novog značajnog nacionalnog svetišta u srcu Hrvatske, koje će, uz marijansko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, biti velika blagodat u pobožnosti, obraćenju i boljem vjerskom životu hrvatskoga naroda.

Nakon pristizanja i dočeka hodočasnika rektor svetišta, mons. Sente, upoznao je okupljene s poviješću Karlovca, župe i svetišta te povijesnim okolnostima u kojima je Hrvatski Sabor godine 1687. izabrao sv. Josipa za zaštitnika domovine Hrvatske. Svetište sv. Josipa nacionalnim je svetištem proglasio kardinal Franjo Kuharić 1988. godine. Rektor je spomenuo i tek nekoliko od brojnih uslišanja koja mu vjernici često priopće.

Uslijedila je pobožnost sv. Josipu s krunicom i litanijama sv. Josipu. Krunicu je vodio rektor svetišta koji je u razmatranjima izrekao životna promišljanja o svetome Josipu približivši njegov lik i ulogu suvremenom životu današnjeg čovjeka. Mons. Sente je istaknuo da se tijekom pobožnosti sv. Josipu u svetištu posebno moli na 5 velikih nakana: za uspješan završetak školovanja djece i mladih, za pronalaženje radnog mjesta i pravednu plaću, za dar bračnog partnera i brak blagoslovljen ljubavlju i djecom, za duhovna zvanja u Domovini i odgovorno vršenje povjerenih dužnosti u obitelji, zajednici i Domovini, te za blagu i svetu smrt. U ovih pet nakana prepoznajemo 5 Josipovih kvaliteta, nastavio je rektor: Sveti je Josip školovao, odgajao Isusa, Svetog Josipa prepoznajemo kao radnika i zaštitnika radnika i rada, Sveti je Josip glava Svete nazaretske obitelji, Sveti je Josip odgajao vrhovnog svećenika i odgovornijeg, odnosnog dosljednijeg izvršitelja dužnosti odnosno misije koju mu je Bog Otac povjerio, Sveti je Josip preminuo u dobrom društvu BD Marije i Isusa Krista.

Svečano misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša uz koncelebraciju šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića, generalnog tajnika HBK don Petra Palića te pedesetak svećenika iz raznih dijelova Hrvatske koji su došli zajedno sa svojim župljanima.

Biskup je u prigodnoj homiliji, razlamajući riječi Evanđelja, istaknuo kako nam sv. Josip može biti uzor u suočavanju sa životnim izazovima. Promatrajući njegove životne izbore i mi se trebamo zapitati što u životu činimo kako bi zadobili Kraljevstvo nebesko? Naime, sv. Josip je u svome najpoznatijem životnom odabiru postupio ne samo zadržavajući se na pravu Staroga zavjeta već i prema Isusovom Zakonu Ljubavi iz Novoga zavjeta. Svi mi želimo biti dobri dok to ne počinje iziskivati određenje žrtve, kada se pojave izazovi i poteškoće upravo nam sv. Josip može biti uzorom u ustrajnosti.

Propovijed:

Biskup je nadalje istaknuo nekoliko aspekata života sv. Josipa koje naizgled mogu djelovati kao kontradikcije, ali ako ih se bolje sagleda uviđa se da nisu. Prva je da se njegova moć sastoji od nemoći, rekao je biskup, pojasnivši, tek spoznaja o nekom nedostatku u vlastitome životu donosi određeni napredak, za nešto naučiti potrebno je spoznati nedostatak određenog znanja. Josip je spoznao sviju nemoć i prepustio se Božjoj moći, napustio je onu ljudsku moć i znanje s kojom mi mislimo da možemo nešto ostvariti. Sv. Josip je nadalje spoznao da je materijalna sigurnost nesigurna. Mi želimo materijalnu sigurnost, ne razmišljajući o prolaznosti materijalnog. Mi danas znamo cijenu svega ali ne znamo vrijednost ničega. Stoga trebamo kao sv. Josip spoznati da su najvrijednije stvari u čovjekovu životu besplatne, život, ljubav, dobrota, poštenje, i sve ono za čime mi težimo to ne možemo kupiti. Upravo je to problem nas ljudi, jer smo naučili svemu dati cijenu. Josip je shvatio da pravilno korištenje materijalnim dobrima sadrži dvije stvari: treba biti stečeno poštenim načinom i tim se materijalnim dobrima treba koristiti na pravedan i pošten način. Treba prihvatiti da nam je sve što posjedujemo od Boga dano na korištenje pa s time treba u tom smislu i raspolagati. Još jedna kontradikcija vezana uz svetog Josipa jest da se neovisnost kršćanina ostvaruje u ovisnosti o Bogu. Svi mi želimo biti slobodni, no tek kada prihvatimo tu ovisnost o Bogu naš će život, kao i život sv. Josipa ići prema zadobivanju Kraljevstva nebeskoga. To treba prihvatiti i slijediti iz dubine duše, a to u životu prihvatiti znači jednostavno biti vjeran i pošten čovjek. Prigoda je danas da se pitamo jesmo li mi vjerni Bogu i pošteni?, naglasio je biskup. Kao poruku koju s toga hodočašća možemo ponijeti u svoj svakodnevni život mons. Kutleša je napose istaknuo da se ne smijemo nizvodno prepustiti rijeci suvremenog mentaliteta već treba ići ako je potrebno i uzvodno i suprotstaviti se grijehu. Živimo u takvom svijetu da se ne želimo predati Božjoj volji, iako to ponekad riječima i ispovijedamo, rekao je biskup, no djelima to ne provodimo. Mi živimo u jednom svijetu koji sve čini protiv kršćana i protiv Božjih zapovijedi. Svakodnevno čitamo o ratovima i drugim načinima uništenja ljudskoga života, kao da se vraćamo u vremena barbara. Glavni razlog tome jest što se ne držimo Božjih zakona, ne držimo se prirodnog moralnog zakona, istaknuo je biskup, odnosno ne poštujemo život. Svaki zakon mora biti pravedan i po naravnom Božjem zakonu. Naravni Božji zakon brani ubojstvo i nijedan zakon to ne može promijeniti. No danas obični zakoni mijenjaju naravne i Božje zakone, to se često čini zbog servilnosti prema onima na visokim položajima.

Nadalje, moramo uvijek biti ljudi Istine, i za Istinu se boriti u zgodno i nezgodno vrijeme, rekao je biskup, pa čak i kada nas progone, jer tek tada znamo da smo na pravome putu. Upravo po uzoru na sv. Josipa moramo štiti život i ono što nam je Bog povjerio. Uvijek moramo težiti pravednosti, samo s tim nastojanjima bit ćemo bolji ljudi prema Bogu i prema ljudima, zaključio je biskup.

Misno slavlje glazbeno je animirao vlč. Rudi Koraca sa svojim zborom iz Motovunskih Novaki.

Hodočasnici su nakon mise otišli put Zagreba gdje su hodočastili u zagrebačku prvostolnicu na grob bl. Kardinala Alozija Stepinca. O povijesti velebnog zdanja zagrebačke prvostolnice i liku bl. Kardinala govorio im je mons. Juraj Kolarić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, poznati teolog, povjesničar i ekumenist, prebendar Prvostolnog kaptola zagrebačkog, dugogodišnji profesor na KBF-u. Uslijedila je pobožnost bl. kardinalu Stepincu koju je predvodio vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine. Nakon litanija bl. Stepincu i molitve za njegovu kanonizaciju hodočasnici su se u ophodu pored Blaženikova groba poklonili tom velikanu Crkve u Hrvata.

Na kraju je okupljenim hodočasnicima na sudjelovanju zahvalio pročelnik dijecezanskog Vijeća za liturgiju i crkvenu glazbu preč. Milan Zgrablić, porečki dekan i župnik. /G.K./

HODOČAŠĆE SV. JOSIPU i Bl. ALOJZIJU STEPINCU U KARLOVAC i ZAGREB

Subota, 18. ožujka 2017.

Program hodočašća:

06,00 sati polazak iz Poreča (parkiralište kod Dječjeg vrtića)

oko 10,00 sati dolazak u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu

10,30 sati pobožnost sv. Josipu

11,00 sati sv. Misa koju će predvoditi mons. Dražen Kutleša, biskup

12,00 – 13,30 sati objed (ponijeti sa sobom)

13,30 sati polazak iz Karlovca za Zagreb

14,30 sati posjet zagrebačkoj katedrali i pobožnost bl. Alojziju Stepincu

15,30 – 17,30 sati slobodno vrijeme

17,30 sati polazak iz Zagreba

oko 21,30 sati povratak u Poreč

Upis i uplata (120,00 kn po osobi) u župnom uredu.

Europski savez za nedjelju

Priopćenje Stalnoga vijeća HBK o nedjelji – Danu Gospodnjem

Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije uputilo je poziv svim ljudima dobre volje da se pridruže a medijima da podrže akciju „Europski savez za nedjelju”.
Europski savez za nedjelju (ESN), koji okuplja radničke sindikate, političke stranke, građanske udruge i kršćanska društva diljem Europske unije, predložio je prije šest godina (2011.) da se na prvu nedjelju u ožujku potakne javnost poštovati nedjelju kao „dan počinka od rada, obiteljski dan okupljanja i druženja, dan kulturnih i socijalnih aktivnosti, te kao dan Gospodnji” kada kršćani spominju i slave uspomenu na Kristovu pobjedu slavnoga Uskrsnuća. Hrvatski biskupi su prije dvadeset godina (1997.) uputili pastirsko pismo u kojem su progovorili o nedjelji kao danu Gospodnjem i danu blagdanskoga počinka. Komisija Hrvatske biskupske konferencije za „Pravdu i mir” (Iustitia et pax) u više navrata (2000,, 2004., 2012.) zalagala se za ozakonjenje neradne nedjelje u Hrvatskoj, za promicanje toga dana kao obiteljskog blagdana, te posebice kao liturgijskog dana okupljanja oko stola Gospodnjega kada vjernici slušaju Riječ Božju i slave svete Tajne spasenja.
Spominjući pastirsko pismo hrvatskih biskupa od prije dvadeset godina o nedjelji kao danu Gospodnjem i danu blagdanskoga počinka, Stalno vijeće HBK podržava i „akciju Europskog saveza za nedjelju”. Potičemo zauzete Kristove vjernike laike, katolička društva i pokrete, te sve društvene institucije i udruge koji se zauzimaju za čovjeka i njegovo dostojanstvo, da svojim djelovanjem pridonesu očuvanju nedjelje u njezinom povijesnom značenju, kao neradnoga dana koji pruža prigodu za obiteljsko okupljanje. Razumljivo je da postoje službe u društvu kao npr. zdravstvene, sigurnosne, prometne i neke uslužne koje su od općeg i javnog interesa, pa ih je potrebno činiti nedjeljom i blagdanima. No, ima poslova i zaduženja koje se ne mora raditi u nedjelju. Tu prvenstveno mislimo na poslove u kojima su radnice i radnici, zbog slabosti hrvatske zakonske zaštite, „prisiljeni raditi bez nedjeljnog odmora”. Oni zbog toga nedjeljom ostaju izvan kruga svojih obitelji i svoje djece, dok je drugima to dan odmora. Nikakvo čudo što im zbog te očite diskriminacije „radna nedjelja donosi određenu prazninu i sumornost”.
Stalno vijeće u svom priopćenju javnosti poziva sve ljude dobre volje da se pridruže ovoj plemenitoj građanskoj, ljudskoj i kršćanskoj akciji solidarnosti za nedjelju koja je zadnjih godina poprimila i europske dimenzije pod nazivom „Europskog saveza za nedjelju”. Pozivamo stoga i hrvatska obavijesna sredstva da podrže inicijativu pokreta za slobodnu, obiteljsku i posebice humanu i kršćansku nedjelju koju zbog njezinoga temeljnoga značenja vjernici nazivaju „Danom Gospodnjim”, kaže se u današnjem priopćenju Stalnog vijeća HBK. /IKA/

Poslanica uz Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini

Draga braćo i sestre u Kristu!

Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini obilježit ćemo ove 2017. godine po 11. put. Tjedan je izrastao kao izraz želje mnogih vjernika i ljudi dobre volje u Hrvatskoj, a odlukom biskupa HBK uobličio ga je Hrvatski Caritas. Tjedan sa zahvalnošću prihvaćaju i prate Hrvati u Bosni i Hercegovini, ali i mnogi naši iseljenici diljem svijeta. Ovaj Tjedan postaje sve više znak molitvenog i duhovnog povezivanja, ali također, prema mogućnostima, i materijalnog pomaganja. Mnogi potrebiti zahvalni su za svaki primljeni dar, a posebno stari i nemoćni koji ne žele napustiti svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Budimo i ove godine na treću korizmenu nedjelju povezani zajedničkom molitvom i uzajamnim pomaganjem!

Ove godine treća korizmena nedjelja pada na 19. ožujka, kada slavimo i Blagdan sv. Josipa. O svetom Josipu nema mnogo zapisa u Svetom pismu. Ne spominje se ni jedna njegova izgovorena riječ. Ipak, možemo reći kako je bio čovjek vjere, opisan posebno u događaju Isusova rođenja i njegova djetinjstva. Evanđelje opisuje kako je poslušao anđeoski glas u snu, te se poslušno odazvao zahtjevu koji je stavljen pred njega; bio je radišan čovjek, stolar, te je zbog toga Isusa pratio glas „stolareva sina“. Josipov život prošao je kao i toliki životi ljudi prije i poslije njega koji se ničim nisu istaknuli u svojoj sredini i za svoga vremena.

Međutim, taj skromni muž koji je bio toliko blizak Isusu i Mariji, Kristovoj Majci, intimni sudionik njihovih zemaljskih života i ostvarenja kojima su čovječanstvu otvorili vrata Neba, zaslužuje svu našu vjerničku pozornost. On je uistinu posjedovao sve osobine koje mu Crkva i zajednica vjernika iskazuju u liturgiji i pučkim pobožnostima. On je zaručnik i zaštitnik Djevice, hranitelj Sina Božjeg, glava obitelji, pravedan, mudar, jak, čist, vjeran, poslušan, ogledalo strpljivosti, ures radnika, ures domaćeg života. Stoga nas ne čudi da njegov lik susrećemo u našim crkvama, na oltarima, u obiteljskim domovima i zazivamo ga kao zaštitnika djece, obitelji, radnika, izbjeglica, umirućih…

Ne čudi nas ni da ga je Hrvatski sabor još davne 1687. godine, dakle prije 330 godina, proglasio i zaštitnikom hrvatskog naroda.

Evanđelje po sv. Ivanu spominje ga kao pravedna čovjeka (usp. Mt 1,19). Nema veće slave niti počasti koja bi se ovom čovjeku skromna podrijetla mogla pripisati. Jednostavan, siromašan, iskren, radišan čovjek, nedokučiva nutarnjeg života i duhovne snage, odazvao se Božjoj providnosti i postao suradnik djela spasenja prihvaćajući „uvjete“ za bračnu sreću, odgovornosti odgoja i obiteljskih tereta, nudeći i žrtvujući cijeloga sebe kako bi se ostvarilo djelo spasenja po Bogu i čovjeku kojemu je on po djelovanju Duha Svetoga nadjenuo ime Isus (usp. Mt 1,25), priznavši ga svojim zakonitim djetetom.

Sv. Josip bio je, dakle, vrlo predan i posvećen čovjek. Potpuno predan! Predan Djevici Mariji, predan Isusu, prihvaćajući sve terete, odgovornosti, rizike i opasnosti kojima je bila okružena sveta Obitelj. On je bio poslužitelj, radnik, žrtva iz sjene bez koje se mnoga velika djela našeg Spasitelja ne bi mogla dogoditi. Bez njega Marija ne bi imala zaštitu, mali Isus u betlehemskoj štali ne bi imao toplinu. Njihov bijeg u Egipat, skroman život mlade obitelji koja se u tuđini prehranila zahvaljujući Josipovu radu, mjeseci šutljiva rada i skrivene patnje za domom, ali u isto vrijeme gledanje kako dječak Isus napreduje u dobi i mudrosti. Po životu i djelu svetog Josipa vidimo kako maleno i neznatno može postati vrlina bez premca. Ovdje je na djelu svjedočanstvo i prikaz jedne drugačije dimenzije vrijednosti čovjeka, one evanđeoske, koja nam se otkriva u Isusovim riječima u jedanaestom poglavlju Matejeva evanđelja: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ Evanđelje naviješta novo Kraljevstvo, ono Nebesko, a objavljuje se onima koji su na ljestvici ljudskih vrijednosti nisko, tzv. malim, neznatnim ljudima!

Sveti Josip tako postaje model skromna čovjeka koji po predanju Bogu omogućuje da se ostvari djelo spasenja. Poručuje nam da je za ispunjen i dobar život dovoljno pouzdati se u Božji plan za svakoga od nas, pa i onda kada ga ne razumijemo! U ovim vremenima posvećenima natjecanju u stjecanju materijalih dobara, sebičnom egoizmu, koji nas otuđuje od zajedništva s našim bližnjima, ali i onima koji su nam bližnji po vjeri, tradiciji, duhu, povijesti, iskustvima – sveti nas Josip podsjeća da se ne trebamo stidjeti ako živimo skromno, od rada svojih ruku, ako nismo u prvim redovima, ako se ničim posebno ne ističemo. Upravo tim skromnim ali dostojanstvenim životom od rada, primjerom marljivosti, radišnosti i vjernosti Bogu, zajedništvom u nevoljama i teškim vremenima ostvaruje se i pokazuje da upravo ono „siromašno“ u očima ovoga svijeta ostaje zalogom općeg dobra, zajedništva i opstanka pojedinca i naroda, i pokazuje se kao najveće „bogatstvo“.

Po zagovoru i primjeru sv. Josipa podsjetimo se da smo sve što činimo pozvani činiti uvijek s malo više ljubavi. Stoga Vas, braćo i sestre, pozivam da i ove godine u Tjednu solidarnosti i zajedništva, a osobito u nedjelju, na Blagdan sv. Josipa, budemo duhovno bliski jedni drugima, da nas granice država ne razdvajaju, nego da nas naša katolička vjera i Crkva, u kojima stoljećima živimo, duhovno ujedine. Uz izraze zahvalnosti, neka nas sve blagoslovi dobri i milosrdni Bog po zagovoru sv. Josipa.

Mons. Josip Mrzljak

predsjednik Hrvatskog Caritasa

PAPINA PORUKA ZA 25. SVJETSKI DAN BOLESNIKA

Zadivljenost Božjim djelima: „Velika mi djela učini Svesilni…” (Lk 1, 49)

Poruka pape Franje za 25. svjetski dan bolesnika, 2017.

Draga braćo i sestre, dana 11. veljače slavimo u čitavoj Crkvi i na osobit način u Lurdu, 25. svjetski dan bolesnika na temu: Zadivljenost Božjim djelima: „Velika mi djela učini Svesilni…” (Lk 1, 49). Ovaj Dan, koji je utemeljio moj predšasnik sv. Ivan Pavao II. godine 1992. i koji se prvi puta slavio upravo u Lurdu 11. veljače 1993. godine, predstavlja prigodu za posvećivanje posebne pažnje položaju bolesnih i, općenito, svih koji trpe. To je ujedno poziv onima koji velikodušno pomažu bolesnima, počevši od članova obitelji, zdravstvenih djelatnika i volontera, da zahvale za Božji poziv da prate našu bolesnu braću i sestre. Ovo slavlje isto tako daje Crkvi novu duhovnu snagu da sve bolje ostvaruje onaj temeljni dio njezina poslanja koji uključuje služenje posljednjima, bolesnima, patnicima, odbačenima i marginaliziranima (usp. Ivan Pavao II., Motu proprio Dolentium hominum, 11. veljača 1985., 1). Molitve, euharistijska bogoslužja i podjeljivanje sakramenta bolesničkog pomazanja, druženje s bolesnima i bioetička i teološko-pastoralna produbljivanja koja će se održati u Lurdu tih dana dat će zacijelo novi i značajan doprinos tome služenju.

Već sam sada u mislima kod špilje Massabielle, pred kipom Bezgrešne Djevice, u kojoj je Svesilni učinio velika djela za otkupljenje čovječanstva i izražavam svoju blizinu svima vama, braćo i sestre koji proživljavate iskustvo patnje, vašim obiteljima, kao i zahvalnost svima onima koji, u različitim službama i u zdravstvenim ustanovama diljem svijeta, stručno, odgovorno i predano skrbe za vas, pružaju vam svu potrebnu liječničku skrb i svakodnevno brinu o vašem zdravlju. Potičem sve vas bolesne, sve vas koji trpite, liječnike, medicinske sestre i tehničare, članove obitelji i volontere, da kontemplirate u Mariji, Zdravlju bolesnih, siguran znak Božje nježnosti prema svakom ljudskom biću i uzor prepuštanja njegovoj volji, i da u vjeri, hranjenoj Božjom riječju i sakramentima, nalazite snagu potrebnu da ljubite Boga također u iskustvu bolesti.

Poput svete Bernardice stojimo pod budnim pogledom Marije. Skromna djevojčica iz Lurda nam pripovijeda da ju je Djevica, koju je ona opisala kao „Lijepu Gospođu”, gledala kao što se gleda osobu. Te jednostavne riječi opisuju puninu jednog odnosa. Siromašna, nepismena i bolesna Bernardica osjetila je da je Marija gleda kao osobu. Lijepa Gospođa obraća joj se s velikim poštovanjem, bez trunke sažaljenja. To nam doziva u pamet da svaka osoba jest i uvijek ostaje ljudsko biće, i kao takvom joj treba pristupati. Bolesni i osobe s invaliditetom, pa i onim najtežim, imaju svoje neotuđivo dostojanstvo i svoju misiju u životu. Oni nikada ne postaju puki predmeti. Premda ponekad izgledaju potpuno pasivni, u stvarnosti tomu nikada nije tako.

Nakon posjeta špilji, Bernardica, zahvaljujući molitvi, okreće svoju slabost u podršku za druge, zahvaljujući svojoj ljubavi postaje kadra obogatiti svoje bližnje i, nadasve, prikazuje svoj život za spas čovječanstva. Činjenica da Lijepa Gospođa od nje traži da moli za grešnike podsjeća nas da bolesni i oni koji pate nose u sebi ne samo želju za ozdravljenjem, već i želju da žive istinskim kršćanskim životom, čak do te mjere da ga daruju kao autentični Kristovi učenici misionari. Marija Bernardici upućuje poziv da služi bolesnima i poziva ju da postane sestra milosrdnica. Ona tu misije provodi na tako primjeran način da je postala uzor svim zdravstvenim djelatnicima. Molimo se dakle Bezgrešnoj Mariji za milost da se uvijek znamo ophoditi s bolesnikom kao s osobom koja, zasigurno, treba pomoć, katkad čak i za najjednostavnije stvari, ali koja u sebi nosi dar koji može dijeliti s drugima.

Pogled Marije, Utjehe žalosnih, prosvjetljuje lice Crkve u njezinu svakidašnjem predanom zauzimanju za one koji pate i koji su u potrebi. Dragocjeni plodovi te skrbi Crkve za svijet patnje i bolesti razlog su zahvalnosti Gospodinu Isusu, koji je, iz poslušnosti Očevoj volji, postao jedan od nas, podnijevši čak smrt na križu za otkupljenje ljudskog roda. Solidarnost koju je pokazao Krist, Sin Božji rođen od Marije, je izraz Božje milosrdne svemoći, koja se očituje u našem životu – prije svega kad je krhak, ranjen, ponižen, marginaliziran i ispaćen – ulijevajući u njega snagu nade koja nas podupire i pomaže nam ponovno ustati.

To veliko bogatstvo čovječanstva i vjere ne smije biti izgubljeno, već nam, naprotiv, treba pomoći suočiti se s vlastitim ljudskim slabostima i, istodobno, s izazovima suvremenog zdravstva i tehnologije. Neka na ovaj Svjetski dan bolesnika uzmognemo naći novi poticaj u pružanju vlastitog doprinosa širenju kulture u kojoj se poštuje život, zdravlje i okoliš. Neka ovaj Dan također potakne nove napore u obrani integriteta i dostojanstva osobe, također kroz ispravan pristup bioetičkim pitanjima, zaštiti najranjivijih i brizi za okoliš.

Prigodom ovog 25. Svjetskog dana bolesnika još jednom izražavam svoju blizinu u molitvi i ohrabrenju liječnicima, medicinskima sestrama i tehničarima, volonterima i svim Bogu posvećenim ženama i muškarcima koji se posvećuju služenju bolesnima i onima u potrebi, zatim crkvenim i civilnim institucijama koje djeluju na tome polju, te obiteljima koji se s ljubavlju brinu za svoje bolesne. Svima želim da budu uvijek radosni znaci Božje prisutnosti i ljubavi, nasljedujući svijetlo svjedočanstvo tolikih prijatelja i prijateljica Božjih, od kojih želim spomenuti svetog Ivana od Boga i svetog Camilla de’ Lellisa, zaštitnike bolnica i zdravstvenih djelatnika, kako i svetu Majku Tereziju iz Kolkate, misionarku Božje nježnosti.

Draga braćo i sestre – bolesnici, zdravstveni djelatnici i volonteri – uputimo zajedno svoju molitvu Mariji da svojim majčinskim zagovorom podupre i prati našu vjeru i izmoli nam od Krista svoga Sina nadu na putu ozdravljenja i zdravlja, osjećaj bratstva i odgovornosti, zauzimanje za cjeloviti ljudski razvoj i radost zahvalnosti kad god nas Bog zadivi svojom vjernošću i milosrđem.

Marijo, Majko naša,

u Kristu si prigrlila svakog od nas kao vlastito dijete.

Podupri povjerljivo očekivanje našega srca,

pohiti nam u pomoć u našim bolestima i patnjama,

vodi nas prema Kristu svome Sinu i našemu bratu

i pomozi nam da se uzdamo u Oca koji čini velika djela.

Svima jamčim da ću vas se stalno spominjati u svojoj molitvi i od srca vam udjeljujem apostolski blagoslov.

Dana 8. prosinca 2016., svetkovina Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije.

Zlatni i srebrni bračni jubilej

Vrsar: Zlatni i srebrni bračni jubilej
Jedan izvanredan događaj, obilježavanje istoga dana 25. i 50. obljetnice braka, proslavljeno je u vrsarskoj župnoj crkvu sv. Martina u subotu, 4. veljače.
Niko Čeko i Anđa r. Petraš proslavili su 50. a Siniša Pilat i Karmen r. Malčić 25. godina bračnog života.
Anđa, rođena 21. siječnja 1943. godine, u mjestu Brdo nedaleko grada Vitez u Bosni i Hercegovini, i Niko Čeko, rođen 11. listopada 1948. godine, u zaseoku Dolac Bila pored sela Brajkovići nedaleko Vrsara, vjenčali su se 1. veljače 1967. Njihov je bračno zajedništvo blagoslovljeno rođenjem 4 djece, tri kćerke i 1 sina. Najstarija kćer, Ankica, sa suprugom Dariom podarila im je unuke Ivana i Nikolu, sin Ivica sa suprugom Višnjom unuku Martinu, kćer Vikica sa svojim Marinkom unuke Anu, Marija i Marinu, te najmlađa, Mirjana u braku sa Sašom dvije unuke, Karmen i Valeri’. Životne okolnosti su ih kroz zajednički život vodile u razne krajeve Europe i Domovine, pa su nakon početnog perioda u Dolac Bili živjeli niz godina u Austriji i Švicarskoj, a prije petnaestak godina su se odlučili nastaniti u Vrsaru gdje provode mirne umirovljeničke dane, te gdje su dočekali i zlatni bračni jubilej.
Karmen, rođena 19. siječnja 1973. godine u Puli i Siniša Pilat, rođen 17. listopada 1963. bračnu vjernost su izrekli u Poreču 25. siječnja 1992. godine. Iz njihovog zajedništva rođeno je 4 djece: Nicole, Matija, Andrija i Petra. Karmen i Siniša, zajedno sa svojom obitelji žive u Vrsaru, gdje su izuzetno aktivni članovi župne zajednice, Karmen pjeva u župnoj zboru, djeca ministriraju, a često nastupaju i kao instrumentalisti na svojim glazbalima u prigodi raznih župnih blagdana.
Župnik, vlč. mr. Lino Zohil, je na misnom slavlju tijekom kojeg su ta dva para potvrdila i obnovila svoje bračne zavjete, izrekao izuzetno nadahnutu homiliju.
Kada govoriti o ljubavi, ako ne prigodom vjenčanja ili obljetnica vjenčanja a danas 50 i 25 godina zajedničkog života naših Anđe i Nike i Karmen i Siniše, rekao je župnik. Što je to ljubav koja je kadra povezati dvoje za cijeli život – slavimo danas 50 i 25 godina toga zajedništva? Znači da su se upoznali, da su se prepoznali jedno u drugom i da su odlučili živjeti jedno za drugo i hvala Bogu proživjeli zajedno prošlih 50 i 25 godina. Ljubav se na taj način sasvim konkretno i jasno očitovala.
Brak i obitelj su gnijezdo u kojem se može roditi i opstati život najdragocjenijeg bića zemlje, čovjeka. To je prostor u kojem se muž, žena i djeca mogu nasloniti jedno na drugo, a svi zajedno na Boga. Tako Bog obasjava ovu zemlju svjetlom nevjerojatne nježnosti koju je stavio u tajnoviti odnos muža i žene. Potrebno se negdje skriti, u tišinu, kamo ne dopire buka zemlje, i osluhnuti taj glas neba. Potrebno je prepoznati u običnim, svako-dnevnim odnosima muževa i žena stvaralaštvo svemogućeg Boga i njegovu veličanstvenu prisutnost u sličnosti čovjekovih odnosa.
Bog želi unijeti čistoću, ljepotu, nježnost i očaranost ljubavi u tebe i u sve vaše odnose s ljudima. Lijepo je biti čovjek kada ga možemo prepoznati u ozračju neba.
– Ovo je vaš veliki dan kad svojih 50 i 25 godina zajedništva dijelite sa Dobrim Bogom i njemu najprije zahvaljujete za sve dobro koje Vam je podario i naravno sa svima nama ovdje prisutnima koji se s Vama radujemo i isto tako Bogu zahvaljujemo za Vas i Vaše zajedništvo, naravno spominjemo se i onih koji na žalost nisu više s nama ali se sigurno raduju s nama iz neba pa se i njih spominjemo u svojim molitvama pokojnih vaših roditelja i ostalih pokojnih članova vaših obitelji.
Vi ste sklopili bračni savez pred 50 i 25 godina u svjetlu Božjeg saveza s ljudima, to isto činite i danas sa zahvalnošću i molitvom na ustima. Ostanite uvijek s Bogom povezani, ne zapustite svoga prijateljstva s Bogom. Tko nam može više dati nego što nam može dati Bog. Vašu međusobnu ljubav Bog posvećuje svojom ljubavi. A Bog je toliko ljubio čovjeka: od stvaranja na svoju sliku i priliku, od sklapanja saveza s čovjekom, želje da bude čovjekov stalni pratilac u životu, do konačne potvrde svoje ljubavi kad je dao svoga Sina kao žrtvu pomirnicu na križu – za naše spasenje.
Učili ste se od Boga pravoj ljubavi, onoj iskrenoj, nesebičnoj, koja ne traži svoje – nego se velikodušno daruje nalazeći svoju sreću u sreći drugoga i svi koji Vas poznajemo molimo Svemogućega da u Vašem životu tako i bude.
Može li se muž radovati ako je žena nesretna, može li se žena radovati ako je muž nesretan? Zato uvijek svoju sreću nalazite u sreći onoga drugoga i vjerujemo da ste i jedan i drugi uložili život u vaše zajedništvo.
Najveće otkriće u životu je ljubav. Biti ljubljen i biti sposoban ljubiti. U ljubavi sve dobiva svoj smisao, a bez ljubavi sve gubi svoj smisao. Bog je ljubav i zato što nas je na svoju sliku stvorio, sposobni smo ljubiti jedni druge.
Ostanite u Božjoj ljubavi čuvajući njegove zapovijedi. Ostanite vjerni jedno drugome i svoju ljubav pretvorite, s Božjim blagoslovom, u čvrstu odluku koju danas ovdje potvrđujete pred Bogom i svima nama, zaključio je vlč. Zohil.