Izjavu Komisije „Iustitia et pax“ Hrvatske biskupske konferencije u povodu predstojećih parlamentarnih izbora

Izjava Komisije „Iustitia et pax“ Hrvatske biskupske konferencije u povodu predstojećih parlamentarnih izbora pod naslovom „Očuvati dostojanstvo politike i ustavno-pravni poredak države“ predstavljena u srijedu 3. travnja 2024. u sjedištu HBK u Zagrebu

OČUVATI DOSTOJANSTVO POLITIKE I USTAVNO-PRAVNI POREDAK DRŽAVE
Parlamentarni izbori u Republici Hrvatskoj, koji će se održati 17. travnja 2024. godine, ponovno su prigoda kada će svi građani Republike Hrvatske i hrvatske dijaspore s pravom glasa, birajući određenu političku opciju, moći izraziti svoj stav o budućem smjeru hrvatske države s obzirom na njezin cjelokupan društveni razvoj, osobito u politici, gospodarstvu, kulturi, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi, ali i s obzirom na njezin položaj u međunarodnoj zajednici i u međunarodnim odnosima. Ističući važnost parlamentarnih izbora, a imajući u vidu sva ozbiljna pitanja, među kojima ponajprije ističemo zabrinjavajuću demografsku situaciju, iseljavanje stanovništva te pitanje migracija, a o kojima ovisi naša budućnost i životni standard, odnosno razvoj općeg dobra, Komisija HBK-a Iustitia et pax (Pravda i mir) želi pružiti katoličkim vjernicima, ali i svim ljudima dobre volje, određena temeljna polazišta za zauzimanje vlastitog stava o tim pitanjima, iako poštujemo izbor svakoga glasača u skladu s svojom savjesti.

Odgovornost za opće dobro
Građani, koji se ujedno izjašnjavaju i kao katolički vjernici, po svojoj su vjeri pozvani biti duboko zainteresirani za svekolik boljitak i napredak na svim područjima zajedničkoga života u Hrvatskoj. Vjera, naime, nije samo privatna stvar pojedinca već uključuje i društveno-socijalnu dimenziju te se očituje i u suodgovornosti za opće dobro društva i države. Izlazak na izbore jedan je od načina očitovanja te suodgovornosti, jer na izborima građani odlučuju kojoj će političkoj opciji dati povjerenje, smatrajući da će upravo ona na najbolji način, u njihovo ime, promicati opće dobro društva na dobrobit svih građana. Želimo stoga podsjetiti da politička zajednica »postoji radi općega dobra« (Gaudium et spes, br. 74), a zadaća je države braniti i promicati zajedničko dobro građanskog društva (usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 1927). Političke stranke trebaju biti svjesne da je povjerenje koje im građani daju zapravo preuzimanje odgovornosti koja se očituje u služenju svim građanima. Izbori nisu politička arena u kojoj je najvažnije pobijediti pod svaku cijenu. Zato pozivamo sve političke stranke da u predizbornoj kampanji naglasak stave na svoje političke programe i jasno predstave građanima na koji način namjeravaju promicati opće dobro i rješavati društvene probleme.

Građane zasigurno zanima koje mjere pojedine političke stranke ili koalicije političkih stranaka namjeravaju donijeti u svrhu rješavanja demografske krize, jer je ona postala temeljni problem hrvatskoga društva. Suočavamo se sa situacijom da nemamo više dovoljno radno sposobnih građana, što ozbiljno utječe na razvoj gospodarstva, te je od presudne važnosti kako se pojedine političke opcije namjeravaju odnositi prema dolasku stranih radnika, odnosno kakvu useljeničku politiku namjeravaju provoditi, te kakve mjere kane poduzeti u svrhu poticanja povratka hrvatskih iseljenika, osobito mladih obitelji, i zaustaviti daljnje iseljavanje hrvatskih građana u druge zemlje. Za hrvatske građane važno je, međutim, i rješavanje svakodnevnih problema te se od političkih stranaka ili koalicija očekuje da građanima predstave i programe zdravstvene i mirovinske reforme, politiku socijalne skrbi, agrarne reforme, kao i načine rješavanja drugih društvenih, ali i danas sve važnijih ekoloških pitanja. Vjernike, kao i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj, pozivamo da u izboru svojih kandidata vode računa i o vrijednosnim i svjetonazorskim pitanjima poput poštovanja vjerskih sloboda u javnom životu, poštovanja života od trenutka začeća do naravne smrti, neradne nedjelje, kao i sve prisutnije pitanje rodne ideologije, itd.

Papa Franjo, u enciklici Fratelli tutti (2020.), jasno je naglasio da se u politici treba čuvati nezdravog populizma koji iskorištava kulturu naroda, odnosno »kada se pretvori u sposobnost nekog pojedinca za stjecanje potpore u svrhu političkog iskorištavanja kulture naroda, pod bilo kojim ideološkim predznakom, u službi svojih osobnih planova i vlastitog održavanja na vlasti. Ima i slučajeva gdje se teži steći popularnost na način da se raspiruje najniže sebične sklonosti nekih slojeva društva. To postaje utoliko ozbiljnije kada, bilo u grubim ili pak suptilnijim oblicima, dovodi do uzurpacije institucija zakonitosti« (br. 159). Papa Franjo ističe da takav nezdrav populizam izobličuje riječ narod, jer se nastoji podilaziti zahtjevima naroda kako bi se osigurali glasovi ili podrška, a zanemaruje se politika koja mukotrpnim radom nastoji ostvarivati opće dobro i osigurati ljudima sredstva potrebna za njihov cjelovit razvoj te stvarati uvjete da se mogu uzdržavati plodovima vlastitih napora i kreativnosti. Papa Franjo potiče političare da svoju politiku usmjere prema razvoju gospodarstva koji će iskoristiti potencijale svake regije i raznim mjerama osigurati održivu jednakost. Pozivamo stoga građane da se »ne daju zavesti« od onih koji ukazuju isključivo na propuste, a ne nude pozitivne programe koji bi mogli promijeniti situaciju na bolje. Političare, pak, pozivamo, napose one koji se izjašnjavaju kao katolički vjernici, da u duhu hrvatskog demokratskog i pluralnog društva, radi općega dobra, surađuju i s onim političkim opcijama koje se u svemu ne slažu s njima, ali se zauzimaju za vrijednosni sustav većine Hrvata i hrvatskih građana.

Izbjeći ustavno-pravnu krizu državnog poretka
Međusobno optuživanje, diskreditiranje drugih političkih opcija i njihovih kandidata za Hrvatski sabor, kršenje ustavnih odredbi i narušavanje ustavno-pravnog poretka države nisu ponašanja koja zaslužuju povjerenje građana, a imaju i iznimno negativan odgojan učinak na sva područja društva: od obiteljskoga života preko škole do javnoga i osobito svakodnevnoga života. Takva ponašanja nisu jamac sigurnosti i stabilnosti države i naroda u svjetlu zahtjeva općega dobra svih građana. Pozivamo stoga sve sudionike izbornog procesa da poštuju nepovrjedivo dostojanstvo svake ljudske osobe i pritom očuvaju dostojanstvo politike te pruže primjer političke kulture i zrelosti političkog ponašanja, jer se u demokratskom društvu samo na taj način legitimno stječe povjerenje građana. Kao Komisija koja nastoji promicati ljudsko dostojanstvo, pravednost i mir te poštovanje zakonitosti, osuđujemo sve postupke koji dovode u pitanje zakonitost samih izbora, a birače pozivamo da na predstojećim izborima daju glas onima za koje smatraju da će biti spremni provesti prijeko potrebne reforme i služiti općem dobru u interesu svih građana.

U ovom trenutku sveopće geopolitičke nestabilnosti u Europi, osobito izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu koja se na određen način proteže i do naših prostora, najmanje nam je potrebna politička nestabilnost i dovođenje u pitanje povjerenja u institucije, kao i u zakonitost parlamentarnih izbora koji su pred nama. Vladavina prava kao temeljno ustavno načelo obvezuje sve građane Republike Hrvatske, sve institucije, pa i političke stranke. Stoga apeliramo na sve sudionike izbornoga procesa da postupaju poštujući Ustav Republike Hrvatske i relevantne zakone, ali i ljudsko dostojanstvo svakoga kandidata za parlamentarne izbore. Posebice važnim držimo obvezu svih političkih stranaka da svojim postupanjem izbjegnu ustavnopravnu krizu te da oni, koji već imaju određene, pa makar i ograničene političke ovlasti, budu primjerom poštena izbornog natjecanja. Pri tome želimo istaknuti da je Republika Hrvatska do 2000. godine imala polupredsjednički sustav, a od 2000. godine parlamentarni koji izričito predviđa zabranu stranačkog članstva za predsjednika države.

Pozivamo građane vjernike i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj da svojim glasom podrže one političare koji se zauzimaju za slobodnu Hrvatsku u okviru zajednice europskih naroda i za istaknuto mjesto Republike Hrvatske u Europskoj uniji, svjesni da ona nije idealna. Možemo se složiti s izjavom naslovljenom Za odgovoran glas koji promiče kršćanske vrijednosti i europski projekt Vijeća biskupskih konferencija Europske unije (COMECE), objavljenoj 13. ožujka 2024. godine u povodu predstojećih izbora za Europski parlament. U njoj se ističe: »Znamo da Europska unija nije savršena i da mnoge njezine politike i zakonski prijedlozi nisu u skladu s kršćanskim vrijednostima i očekivanjima mnogih njezinih građana, ali vjerujemo da smo pozvani pridonijeti i poboljšati je alatima koje nudi demokracija.«

Zaustaviti korupciju u Hrvatskoj
Među prioritete hrvatskoga društva zasigurno ulazi i borba protiv korupcije, jer ona stvara nezdrave međuljudske odnose, nepovjerenje u državne institucije, ali i rezerviranost ulagača u razna područja gospodarstva. Korupcija je zlo koje se rađa u srcima onih koji se Boga ne boje, niti za ljude mare (usp. Lk 18,4). Stoga, tko u svoj predizborni program ne stavi zadaću suzbijanja korupcije u Hrvatskoj, teško može dokazati biračima da politiku shvaća kao služenje općem dobru i da u svom obnašanju vlasti želi nultu stopu tolerancije prema koruptivnim radnjama. Pozivajući se na riječi pape Pija XI., papa Franjo ističe da politika pisana velikim P jest »jedan od najuzvišenijih oblika ljubavi prema bližnjemu. Zalagati se za ‘dobru’ politiku znači tjerati zemlju prema naprijed, raditi na napredovanju njezine kulture: to je politika. I to je umijeće« (Franjo, Politika i društvo, 23). U tom smislu, najodgovorniji za stvaranje uvjeta za prestanak korupcije jesu upravo političari, pa apeliramo da pod etičko-moralnim i političkim vidom borbu protiv korupcije stave kao osobni prioritet, ali i da etika treba biti prioritet svake političke stranke ili koalicije, odnosno politike kao brige za opće dobro. Ipak, važno je napomenuti da odgovornost za suzbijanje korupcije snose i svi građani, a ne samo političke stranke, jer se to društveno zlo može iskorijeniti samo zajedničkom akcijom koja uključuje primjenu jasnih etičkih principa, kako u različitim oblicima društveno-gospodarskoga života i uopće javnoga života, tako i u političkom djelovanju.

Potrebno je da se institucijama koje su zadužene za otkrivanje i suzbijanje korupcije dadnu veće ovlasti, a sâm proces razotkrivanja korupcije učini transparentnijim, bez senzacionalističkih i selektivnih izvješća u hrvatskoj javnosti. Osobito apeliramo na odgovornost sredstava društvenih komunikacija, ali i svih drugih javnih institucija i privatnih osoba, da se suzdrže od neutemeljena optuživanja i narušavanja dobra glasa prije utvrđivanja odgovornosti. Pozvani smo ovom procesu pridonositi argumentiranim otkrivanjem korupcije, a nadležne institucije da, u duhu poštenja i na dobrobit građana, sve slučajeve istraže, a kada se utvrdi koruptivna djelatnost da pokrenu i provedu zakonske postupke. Potrebno je podržavati i poticati kod građana hrabrost i poštenje, što uključuje i naviku prijavljivanja nadležnim institucijama onih koji čine koruptivne radnje.

Odaziv kršćana na parlamentarne izbore
Nekultura dijaloga, često prisutna u političkim raspravama, koja nerijetko graniči i s izričajima vulgarnosti, dovodi hrvatske građane u situaciju da ne žele izići na izbore. Stoga nas ne iznenađuje što se građani često pitaju: Komu dati glas? Ipak želimo napomenuti da se neizlaskom na izbore ipak glasuje, ali tada drugima prepuštamo da odlučuju u naše ime te sami sebi uskraćujemo mogućnost čina građanske odgovornosti i skrbi za opće dobro, odnosno »glasujemo« upravo za one zbog kojih se odustalo od izlaska na izbore. Katolike vjernike, koji prema popisu pučanstva iz 2021. godine čine veliku većinu hrvatskih građana, ali i sve ostale građane, pozivamo stoga da pristupe izborima i ozbiljno promisle komu dati svoje povjerenje. Pri tome je važno da se ne glasuje »protiv nekoga«, nego da svojim glasom podrže one čija dosadašnja djela pokazuju da im se može vjerovati, odnosno da svojim glasom »kazne« neispunjena obećanja onih kojima su prethodno dali glas.

Zazivajući Božju pomoć na sve građane Republike Hrvatske, a posebice na one koji se kandidiraju za budući saziv Hrvatskog sabora i preuzimanje zakonodavne i izvršne vlasti u našoj državi, upućujemo svima poziv da učinimo sve kako bismo »rehabilitirali« politiku i učinili je doista časnim poslom koji se ostvaruje u služenju građanima, a koji ne nosi sa sobom vlastiti probitak i prosperitet, nego se očituje u mukotrpnu uočavanju prioriteta i visokom stupnju etičko-moralne i političke odgovornosti u brizi za opće dobro. Istinski političar jest onaj koji se ne koristi narodom kao mitskom kategorijom, nego koji sa svojim narodom živi, prepoznaje njegove potrebe i zauzima se za njegov boljitak. Navodeći riječi pape Franje, ističemo: »Da bi razumio narod, moraš živjeti s narodom. Samo oni koji su živjeli s narodom razumiju ga…« (Franjo, Politika i društvo, 101). Svjesni smo da nema idealnih političara, jer su i oni samo ljudi, ali ćemo svojim ozbiljnim pristupom izborima i savjesnim davanjem glasa određenoj političkoj opciji ipak omogućiti da u izbornom procesu izaberemo najbolje među onima koji se natječu, a time i sami pridonesemo promicanju općeg dobra hrvatskog društva i države. Pozivamo sve da daju osoban doprinos u stvaranja pozitivnog raspoloženja kako bi i ovi parlamentarni izbori protekli mirno i dostojanstveno, u ozračju zakonitosti i pravednosti, na dobrobit svih građana Republike Hrvatske.

U Zagrebu 3. travnja 2024.

✠ Đuro Hranić
nadbiskup đakovačko-osječki
predsjednik Komisije HBK-a Iustitia et pax

Župnik 13. travnja 2024 Arhiva

Uskrsna poruka Mons. Ivana Štironje, biskupa

Stane Isus posred njih i reče im: Mir vama!” (Lk 24,36).

Draga braćo svećenici, redovnici, redovnice;
vjeroučitelji, bogoslovi, braćo i sestre u Kristu Gospodinu!

Korizma, osobito Veliki tjedan i Sveto Trodnevlje uprisutnjuju dramu križa i uvode nas u pobjedu Krista Uskrsloga. Svetopisamski tekstovi kao i bogoslužni sadržaji upućuju na Isusa koji je središte vjerske pozornosti u Jeruzalemu i okolici, osobito nakon Velikoga petka i događaja na Kalvariji. Vijest o Kristovu uskrsnuću izazvala je razne sumnje kod sviju pa i u srcima apostola, koji su bili izgubili gotovo svaku nadu. Ipak, ogrtač beznađa zamijenjen je pobjednim plaštem vjere i nade koju je već prije najavio Učitelj. S Učiteljem je uskrsnuo i božanski program Kraljevstva istine, pravde, ljubavi i mira. Isus je uskrsnuo i ponovo je tu u besmrtnoj slavi, stoji posred svojih učenika i vraća im poljuljane vrijednosti povjerenja i pouzdanja. „Stane Isus posred njih i reče im: Mir vama!” (Lk 24,36).
Te vrijednosti Crkva i danas naviješta, brani i širi širom svijeta. Kako bi nam svima dobro došao projekt Kristova kraljevstva: istine, pravde, ljubavi i mira! Dobro bi došao svakomu srcu, pojedincu i zajednici; svakoj obitelji i mjestu; svakomu narodu i cijelom čovječanstvu, osobito ondje gdje umjesto mira izbijaju ratovi i osvete, umjesto istine neistine, umjesto pravde nepravde. Kako bi tek dobro došao taj projekt ovih dana stanovnicima ratom zahvaćene Isusove domovine! Našoj domovini također!
Korizmeno vrijeme svojim snažnim pozivom na obraćenje doziva nam u pamet Isusov hod od Maslinskog vrta do Pilatova dvora, križni put Jeruzalemom do Golgote. Na svaki fijuk biča, na svaki govor svetogrđa, na sva poniženja Isus odgovara: Mir vama. Mir i ljubav, istina i pravda, istinska su oružja koja uvijek donose konačnu pobjedu. To vrijedi za svaku osobu i obitelj, za sve zemlje i kontinente. Samo takvo mirno naoružanje vraća istinsku nadu i obećava sretan život.
Kristov je križ trajan poziv na mir, pomirenje i praštanje, na promjenu stavova i navika. Znak je to koji svjedoči da je moguće sve razmirice i nesporazume, sva neprijateljstva i sukobe riješiti mirnim dijaloškim putom. Križ je konačno svjedok pobjede nad svakim zlom, grijehom pa i nad smrću kao najvećim neprijateljem čovjeka i čovječanstva. Križ je znak mira i ljubavi. „Častimo te, Križu sveti, na kom umrije Isus Spas!“
Teško je i zamisliti Isusovu bol zbog ljudi koji ne shvaćaju smisao neprolaznih vrijednosti koje jamče sreću i blagoslov. Nalazeći se u svijetu punu prijepora i kriza, ugledajmo se u križ i poslušajmo Gospodara života koji nam nudi svoj program do trajne pobjede i vječnoga spasenja.
Uskrs je izvrsna prigoda za zaokret i nove korake. Stranputice raznih ideologija ne vode u dobru smjeru. Potrebno je istinsko obraćenje i pronalaženje pravoga puta, što se neće dogoditi bez hrabroga zaokreta. Nije to lako ali je prijeko potrebno i spasonosno.
Isus stoji među nama i čeka: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo“ (Otk 3,20-21). Biti s Isusom, sjesti s njim, znači biti siguran.
Svima vama, dragi Božji narode, sestre i braćo, srdačne čestitke: Sretan Uskrs! I molimo Uskrsloga Pobjednika da nam svima podari obilje mira, uskrsne vjere i nade u bolje sutra; neka nas sve pokrene na prave i istinske evanđeoske staze koje nas vode prema Kraljevstvu istine, pravde, ljubavi i mira.
Uz iskrene čestitke, na sve vas zazivam mir i blagoslov Krista Uskrsloga, vaš biskup.

 Ivan Štironja

Župnik 27. ožujka 2024 Najave

PORUKA SVETOGA OCA FRANJE za korizmu 2024. godine

Bog nas vodi kroz pustinju do slobode

Draga braćo i sestre!

Kada se naš Bog objavljuje, prenosi uvijek poruku slobode: »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva« (Izl 20, 2). Tako počinje dekalog dan Mojsiju na gori Sinaj. Narod itekako dobro zna o kojem izlasku Bog govori: iskustvo ropstva još je uvijek svježe u njegovu sjećanju. On prima deset riječi u pustinji kao put slobode. Mi ih nazivamo “zapovijedima”, ističući snagu ljubavi kojom Bog odgaja svoj narod. Taj je poziv na slobodu uistinu snažan. Ne iscrpljuje se u jednom događaju, zato što sazrijeva na jednom putu. Kao što Izrael u pustinji još uvijek nosi Egipat u sebi – često žaleći za prošlošću i mrmljajući protiv Gospodina i Mojsija – tako i današnji Božji narod nosi u sebi tlačiteljski jaram koji mora ostaviti iza sebe. Opažamo to u trenucima kad se osjećamo beznadno, kad besciljno lutamo kroz život kao po pustinji, bez obećane zemlje prema kojoj bismo zajedno težiti. Korizma je milosno vrijeme u kojem pustinja ponovno može postati – prema riječima proroka Hošee – mjesto naše prve ljubavi (usp. Hoš 2, 16-17). Bog odgaja svoj narod da iziđe iz svog ropstva i doživi prijelaz iz smrti u život. Poput nekog zaručnika iznova nas privlači sebi i našem srcu šapće riječi ljubavi.

Izlazak iz ropstva u slobodu nije neko apstraktno putovanje. Da bi naša korizma bila konkretna, prvi korak je željeti vidjeti stvarnost. Kad je Gospodin privukao Mojsija gorućem grmu i progovorio mu, odmah se objavio kao Bog koji vidi i, nadasve, čuje: »Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju – u zemlju kojom teče med i mlijeko« (Izl 3, 7-8). I danas se vapaj mnoge naše potlačene braće i sestara uzdiže do neba. Zapitajmo se: dopire li i do nas? Potresa li nas? Dotiče li nas? Mnogo nas toga jedne od drugih dijeli i odvaja, niječući spone bratstva koje nas oduvijek povezuju.

Na svom putovanju na Lampedusu, globalizaciji ravnodušnosti suprotstavio sam dva pitanja koja postaju sve aktualnija: »Gdje si?« (Post 3, 9) i »Gdje ti je brat?« (Post 4, 9). Ovaj korizmeni hod bit će konkretan ako, ponovno slušajući ova pitanja, priznamo da smo još uvijek pod vlašću faraona. To je vlast koja nas čini iscrpljenima i neosjetljivima. To je model rasta koji nas dijeli i otima nam budućnost. Zagađuje zemlju, zrak i vodu, ali onečišćuje i duše. Iako je naše oslobođenje započelo krštenjem, u nama ostaje neobjašnjiva čežnja za ropstvom, kao svojevrsna privlačnost prema sigurnosti poznatih stvari, nauštrb slobode.

Želim vam ukazati na dosta važan detalj u tom izvješću iz knjige Izlaska: Bog je taj koji vidi, koji je ganut i koji oslobađa; nije Izrael taj koji to traži. Faraon, naime, gasi također snove, krade nebo pa se čini da je svijet u kojem se dostojanstvo gazi a autentične veze poriču nepromjenjiv. Uspijeva, to jest, vezati ljude za sebe. Zapitajmo se: želim li novi svijet? Jesam li spreman raskinuti kompromise sa starim? Svjedočenje mnoge braće biskupa i velikog broja onih koji rade za mir i pravdu sve me više uvjerava da ono na što treba ukazati jest pomanjkanje nade. To je prepreka snovima, nijemi vapaj koji dopire do neba i dotiče Božje srce. Nalik je onoj čežnji za sužanjstvom koja paralizira Izrael u pustinji i koči ga na njegovom putu. Izlazak se može prekinuti: ne postoji drugi način da se objasni kako to da čovječanstvo, koje je na korak do sveopćeg bratstva i koje je doseglo razine znanstvenog, tehnološkog, kulturnog i pravnog razvoja kadrog zajamčiti dostojanstvo svima, tapka u mraku nejednakostî i sukobâ.

Bog se nije umorio od nas. Prihvatimo korizmu kao jako vrijeme u kojem nam ponovno dolazi njegova riječ: »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva« (Izl 20, 2). To je vrijeme obraćenja, vrijeme slobode. Samoga je Isusa, kao što se podsjetimo svake godine na Prvu korizmenu nedjelju, Duh odveo u pustinju da njegovu slobodu stavi na kušnju. Kroz četrdeset dana On će biti pred nama i s nama: On je utjelovljeni Sin. Za razliku od faraona, Bog ne želi podanike, nego sinove i kćeri. Pustinja je prostor u kojem naša sloboda može sazrjeti u osobnu odluku da ne padnemo ponovno u ropstvo. U korizmi pronalazimo nove kriterije prosuđivanja i zajednicu s kojom možemo krenuti na put kojim nikad prije nismo išli.

To uključuje borbu: Knjiga Izlaska i Isusove kušnje u pustinji to nam jasno govore. Glasu Boga, koji govori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni!« (Mk 1, 11) i »Nemoj imati drugih bogova uz mene« (Izl 20, 3), suprotstavljaju se laži neprijatelja. Više nam se bojati idolâ nego faraona: možemo ih smatrati kao nekim njegovim glasom u nama. Biti svemoćan, biti od svih priznat, biti ispred svih: svaki čovjek u sebi osjeća zavodljivost te laži. To je dobro poznat put. Možemo se tako vezati za novac, za određene projekte, ideje, ciljeve, za svoj položaj, tradiciju, pa čak i za određene ljude. Umjesto da nas pokrenu, oni će nas paralizirati. Umjesto da nas okupljaju u jedno, oni će nas okretati jedne protiv drugih. Postoji, međutim, novo čovječanstvo, narod malenih i poniznih, koji nije podlegao čarima te laži. Dok idoli one koji im služe čine nijemima, slijepima, gluhima i nepokretnima (usp. Ps 115, 4), siromašne duhom resi budna spremnost i otvorenost: oni su tiha sila dobra koja čuva i drži svijet.

Vrijeme je za djelovanje, a u korizmi djelovati znači također zastati. Zastati u molitvi kako bi se primilo Božju riječ i zastalo poput Samarijanca pred svojim ranjenim bratom. Ljubav prema Bogu i bližnjemu jedna su i ista ljubav. Ne imati drugih bogova znači zadržati se u Božjoj prisutnosti, zastati uz bližnjega od krvi i mesa. Zato molitva, milostinja i post nisu tri neovisna djelovanja, nego jedan jedini pokret otvorenosti i samoodricanja u kojem ćemo odbaciti idole koji nas opterećuju i navezanostî koje nas sputavaju i drže zarobljenima. Tada će se usahlo i usamljeno srce probuditi. Valja nam, dakle, usporiti i zastati. Kontemplativna dimenzija života, koju nam korizma omogućuje ponovno otkriti, oslobodit će nove snage. U Božjoj prisutnosti postajemo braća i sestre, osjetljiviji za druge: umjesto prijetnji i neprijatelja otkrivamo suputnike i suputnice. To je Božji san, obećana zemlja kojoj težimo kad iziđemo iz ropstva.

Sinodalni oblik Crkve, koji ovih godina iznova otkrivamo i njegujemo, upućuje na to da je korizma ujedno vrijeme zajedničkih odluka, malih i velikih izbora u opreci s prevladavajućim trendovima, koji mogu promijeniti svakodnevicu i život ljudi u pojedinoj sredini: kupovne navike, briga za stvoreni svijet, uključivanje onih koji su u društvu nevidljivi ili prezreni. Pozivam sve kršćanske zajednice da učine ovo: da svojim vjernicima ponude trenutke u kojima će razmišljati o svom načinu života, da izdvoje vremena za propitkivanje o svojoj prisutnosti na vlastitom teritoriju i svojemu doprinosu njegovu boljitku. Jao nama ako bi kršćanska pokora bila kao ona koja je rastužila Isusa! On i nama poručuje: »ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste« (Mt 6, 16). Neka radije s lica zrači radost, neka se širi miomiris slobode, neka se oslobodi ona ljubav koja sve čini novim, počevši od onog najmanjeg i najbližeg. To se može dogoditi u svakoj kršćanskoj zajednici.

U mjeri u kojoj će ova korizma biti vrijeme obraćenja, čovječanstvo koje luta osjetit će dašak kreativnosti: bljesak nove nade. Želim vam reći isto ono što sam rekao mladima s kojima sam se prošloga ljeta susreo u Lisabonu: »Tražite i riskirajte, tražite i riskirajte. U ovom povijesnom času izazovi su ogromni, jecaji bolni. Proživljavamo treći svjetski rat koji se vodi u dijelovima. Osmjelimo se gledati na naš svijet ne kao da je na umoru, nego u procesu rađanja, ne na kraju, nego na početku velikog novog poglavlja povijesti. A za to je potrebna hrabrost« (Obraćanje studentima, 3. kolovoza 2023.). To je hrabrost obraćenja, izlaska iz ropstva. Vjera i ljubav to dijete nadu drže za ruku. Uče ga hodati i, istodobno, ono njih vuče naprijed [1].

Blagoslivljam sve vas i vaš korizmeni hod.

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 3. prosinca 2023., Prva nedjelja došašća.

FRANJO

__________________________

[1] Usp. Ch. Péguy, Il portico del mistero della seconda virtù, Milano 1978., 17-19.

Župnik 17. veljače 2024 Najave

Papina poruka za Svjetski dan bolesnika 2024.

Svjetski dan bolesnika se slavi na spomen Blažene Djevice Marije Lurdske, 11. veljače 2024., na temu »Nije dobro da čovjek bude sam«. Liječiti bolesne liječeći odnose”.

»Nije dobro da čovjek bude sam« (Post 2, 18). Bog, koji je ljubav, od početka je stvorio čovjeka za zajedništvo, upisavši u njegovo biće dimenziju odnosâ. Tako smo u svom životu, oblikovanom na sliku Presvetoga Trojstva, pozvani na puno samoostvarenje u dinamici odnosâ, prijateljstva i međusobne ljubavi. Stvoreni smo da budemo zajedno, a ne sami. I upravo zato što je taj plan zajedništva tako duboko upisan u ljudsko srce, iskustvo napuštenosti i samoće nas užasava i pokazuje se bolnim, čak neljudskim. Ono postaje još teže u trenucima slabosti, nesigurnosti i neizvjesnosti, često uzrokovanih teškom bolešću.

Mislim, primjerice, na one koji su bili strašno usamljeni tijekom pandemije covida-19: pacijente koji nisu mogli primati posjetitelje, ali i medicinske sestre i tehničare, liječnike i pomoćno osoblje, koji su svi bili preopterećeni poslom i u izolaciji na bolničkim odjelima. I naravno ne smijemo zaboraviti one koji su smrtni čas morali dočekati sami, pod paskom zdravstvenog osoblja, ali daleko od svojih obitelji.

Istodobno, s dubokom boli suosjećam s patnjom i samoćom onih koji su zbog rata i njegovih tragičnih posljedica ostali bez oslonca i pomoći: rat je najstrašnija od svih društvenih bolesti, a najveću cijenu plaćaju najslabiji.

No, treba naglasiti da se i u zemljama koje uživaju mir i blagostanje doba starosti i bolesti proživljava u samoći, a katkada i u napuštenosti. Ta je žalosna stvarnost ponajprije plod kulture individualizma, koja veliča ostvarivanje prihoda po svaku cijenu i njeguje mit o učinkovitosti, postajući ravnodušna, pa čak i nemilosrdna kad ljudi više nemaju snage držati korak. Postaje tad kultura odbacivanja u kojoj se »osobe… više ne doživljava kao primarnu vrijednost koju treba poštivati i čuvati je, posebno ako su siromašne ili s invaliditetom, ako “još nisu korisne” – kao što su nerođeni ili “više nisu korisne” – kao što su starije osobe« (Enc. Fratelli tutti, 18). Ta se logika provlači, nažalost, i kroz određene političke odluke, u kojima se ne stavlja u središte dostojanstvo ljudske osobe i čovjekove potrebe i koje ne pogoduju uvijek strategijama i izdvajanju potrebnih sredstava kako bi se svakom čovjeku zajamčilo temeljno pravo na zdravlje i pristup lijekovima. Istodobno, napuštanje slabih i njihovu usamljenost pospješuje također svođenje skrbi isključivo na zdravstvene usluge, a da one nisu mudro popraćene “terapeutskim savezom” između liječnika, bolesnika i članova obitelji.

Vrijedi još jednom poslušati ove riječi iz Biblije: Nije dobro da čovjek bude sam! Bog ih izgovara na početku stvaranja i tako nam otkriva duboki smisao svog nauma za ljudski rod, ali, u isti mah, i smrtnu ranu zadanu grijehom, koji se uvlači i stvara nepovjerenje, razdore, podjele, a time i izolaciju. On pogađa čovjeka u svim njegovim odnosima: s Bogom, sa samim sobom, s drugima, sa stvorenim svijetom. Takva izoliranost dovodi do toga da gubimo smisao našeg postojanja, oduzima nam radost ljubavi i daje nam iskusiti deprimirajući osjećaj usamljenosti u svim ključnim razdobljima života.

Braćo i sestre, prvi oblik skrbi koji nam je potreban u bolesti jest blizina puna suosjećanja i nježnosti. Brinuti se za bolesnu osobu, stoga, znači prije svega brinuti se za njezine odnose, sve odnose: s Bogom, s drugima – članovima obitelji, prijateljima, zdravstvenim djelatnicima – sa stvorenim svijetom, sa samim sobom. Je li to moguće? Dà, moguće je i svi smo pozvani predano raditi na ostvarivanju toga. Pogledajmo sliku milosrdnog Samarijanca (usp. Lk 10, 25-37), njegovu sposobnost da se zaustavi i iskaže blizinu, nježnost kojom vida rane brata koji trpi.

Imajmo na pameti ovu središnju istinu našega života: došli smo na svijet jer nas je netko prigrlio, stvoreni smo za ljubav, pozvani smo na zajedništvo i bratstvo. Ta dimenzija našeg bića podupire nas posebno u vremenima bolesti i slabosti i prva je terapija koju svi zajedno moramo primjenjivati kako bismo liječili bolesti društva u kojem živimo.

Vama koji bolujete od neke privremene ili kronične bolesti poručujem: nemojte se sramiti svoje želje za blizinom i nježnošću! Nemojte je skrivati i nemojte nikada misliti da ste drugima na teret. Stanje bolesti potiče svakoga da zaustavi pretjerani tempo u koji smo uronjeni i ponovno pronađe samoga sebe.

U ovoj promjeni epohe u kojoj živimo, posebno smo mi kršćani pozvani usvojiti suosjećajni Isusov pogled. Brinimo se za one koji pate i koji su sami, možda čak i potisnuti na rub društva i odbačeni. Liječimo rane samoće i izolacije uzajamnom ljubavlju koju nam Krist Gospodin daje u molitvi, a posebno u Euharistiji. I tako se složno suprotstavimo kulturi individualizma, ravnodušnosti, odbacivanja i razvijamo kulturu nježnosti i suosjećanja.

Bolesni, slabi i siromašni su u središtu Crkve i moraju također biti u središtu naše ljudske pozornosti i naših pastoralnih nastojanja. Ne smijemo to zaboraviti! Povjerimo se Blaženoj Djevici Mariji, Zdravlju bolesnika, da nas zagovara i pomogne nam da budemo tvorci blizine i bratskih odnosa.

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 10. siječnja 2024.

Papa FRANJO

Župnik 11. veljače 2024 Najave

STEPINČEVO U FUNTANI 2024

DUHOVNA OBNOVA U FUNTANI 2024.
Predvoditelj Duhovne obnove
OTAC FRA ANTO BARIŠIĆ

ČETVRTAK, 8.02. – 11.02.2024.
16,30 – 18,00 SVETA ISPOVIJED
17,30 SV. KRUNICA
18,00 SV. MISA
19,00 EUHARISTIJSKO KLANJANJE

PETAK, 09. 02. 2024.
16,30 -18,00 SVETA ISPOVIJED
17,30 SV. KRUNICA
18,00 SV. MISA
19,00 EUHARISTIJSKO KLANJANJE

SUBOTA, bl. Alojzije Stepinac 10. 02. 2024.
16,30 -18,00 SVETA ISPOVIJED
17,30 SV. KRUNICA
18,00 SVEČANA SVETA MISA
Svečano Euharistijsko slavlje predvodi fra Anto Barišić
19,00 EUHARISTIJSKO KLANJANJE

NEDJELJA, GOSPA LURDSKA – DAN BOLESNIKA, 11. 02. 2024.
09,00 ISPOVIJEDI I DUHOVNI RAZGOVORI
11,00 SVETA KRUNICA
11,30 SVETA MISA

ŽUPNA CRKVA SV. BERNARDA U FUNTANI

Radosno vas pozivamo!

Vlč. Ivan Butković, župnik

Župnik 3. veljače 2024 Arhiva

BOŽIĆNA ČESTITKA 2023. I NOVOGODIŠNJE ŽELJE 2024.

Dragi Božji narode,
braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice,
braćo i sestre u Kristu!

Radosna srca dolazim k vama s čestitkama za rođendan Krista Gospodina, za koji smo se pripravljali već od početka došašća. S posebnom radošću idemo u susret jedni drugima, kao i u susret Kristu čije ime, kao kršćani, nosimo. Krist je naš Bog i Svjetlo, brat i prijatelj, on je naš Kralj. Mi mu se klanjamo ponizna srca, radosno ga slavimo te vjerom ispovijedamo sina začeta u Djevici Mariji po Duhu Svetom, tj. utjelovljena Sina Božjega, svoga Otkupitelja i Spasitelja. U ozračju božićne radosti pjesmom ga veličamo:
Ljubav Božja prevelika primi pravu pȕt čovjeka.
S neba siđe dolje radi grješnika rodi se u štali radi čovjeka.

Bog je sišao na zemlju kako bi nam otvorio vrata neba. On se učovječio da nas pobožanstveni. Postao je malen da bismo mi bili veliki; postao je slab da bi nas učinio jakima. Isus je jedinstveni i neponovljivi Kralj koji je došao služiti a ne biti služen, bezuvjetno širiti mir i ljubav. Ove Njegove osobine žele se utjeloviti u članovima naših obitelji, u našim župljanima, u sudionicima radnih kolektiva, u svim našim srcima. Samo On koji je utjelovljeni mir, može svijetu podariti savršen mir. Samo On koji je ljubav, može ispraviti poremećene međuljudske odnose u svijetu. Prvi korak do te prijeko potrebne promjene jest istinsko kajanje za grijehe, da se dogodi obraćenje, radikalna promjena života u bolje. To je put do obnove društva, do nove zemlje; to je put do neba, do vječnoga mira i radosti.

Povjerujmo toj beskrajnoj Božjoj ljubavi koja je uzela ljudsko tijelo, kako bi bila dostupna svakomu čovjeku. Osobito mislimo na one koji traže Boga, koje muči besmisao života; na one koji trpe u beznađu, razočaranosti i nepovjerenju; na one koji sumnjaju u mogućnost da postoji netko komu je stalo do izgubljenih, ostavljenih, osamljenih i zaboravljenih. Božićne jaslice to potvrđuju: S neba siđe dolje radi grješnika, rodi se u štali radi čovjeka.

Evanđelje Mise polnoćke (Lk 2,1-14) donosi nam vijest o putovanju Blažene Djevice Marije i sv. Josipa na popis u Betlehem, grad Davidov i Josipov, prema naredbi cara Augusta. U tom povijesnom trenutku anđeo Gospodnji hrabri neuke pastire: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin.“ Dijete kao dar i glas neba, tiho ali prodorno misionari, mekša i osvaja srca ljudi. Nije to ljudska izmišljotina, to je božanska istina, koja je podijelila ljudsku povijest na Stari i Novi svijet, razdijelila ljude na one koji se Bogu klanjaju i koji ga odbacuju, koja je ovlaštena suditi svijet vječnom presudom.

U novozavjetnoj knjizi Otkrivenja čitamo: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom“ (3,20).

Brate i sestro! Isus kuca na moja i tvoja vrata, na vrata srca i doma svakoga čovjeka. Kuca u začetu djetetu koje se želi roditi, kao i u onima koji uskraćuju prava nerođenima; kuca u siromahu koji traži pomoć da utaži glad i žeđ; u beskućniku koji traži bar malo obiteljske topline; u raseljeniku koji traži bolje uvjete za život; u ženi i majci koja pati zbog nasilja vlastita muža; u radniku kojega se izrabljuje; u bolesniku koji zaslužuje njegu do samoga trenutka prirodne smrti…

Želim vam svima obilje rose Božje milosti, koja neka padne na Riječ posijanu u vašim srcima i dade joj da se množi u vjeri, da raste u nadi i da cvjeta u ljubavi. Neka ta Riječ uvijek pada u uši i u duše naših obitelji, župnih zajednica i našega društva. Naši su pređi ovu zemlju natapali i svojom krvlju; nadamo se da mi možemo obećati da ćemo je zalijevati svojim znojem i radom ruku svojih u odanu i iskrenu služenju Bogu i Crkvi, šireći oko sebe istinu i pravdu, pomirenje, ljubav i nadu.

Svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim vjernicima, napose bolesnima i nemoćnima, starijima i siromašnijima, upućujem srdačne čestitke: Sretan Božić – Sveto Porođenje Isusovo, a Nova 2024. neka bude blagoslovljena svim ljudima dobre volje te ispunjena obiljem Božje sreće, radosti i mira.

O Božiću 2023., od svega srca pozdravlja i želi,

Vaš biskup Ivan Štironja

Župnik 23. prosinca 2023 Arhiva