Župa Vrsar i Župa Gradina

Vrsar: Zlatni i srebrni bračni jubilej
Jedan izvanredan događaj, obilježavanje istoga dana 25. i 50. obljetnice braka, proslavljeno je u vrsarskoj župnoj crkvu sv. Martina u subotu, 4. veljače.
Niko Čeko i Anđa r. Petraš proslavili su 50. a Siniša Pilat i Karmen r. Malčić 25. godina bračnog života.
Anđa, rođena 21. siječnja 1943. godine, u mjestu Brdo nedaleko grada Vitez u Bosni i Hercegovini, i Niko Čeko, rođen 11. listopada 1948. godine, u zaseoku Dolac Bila pored sela Brajkovići nedaleko Vrsara, vjenčali su se 1. veljače 1967. Njihov je bračno zajedništvo blagoslovljeno rođenjem 4 djece, tri kćerke i 1 sina. Najstarija kćer, Ankica, sa suprugom Dariom podarila im je unuke Ivana i Nikolu, sin Ivica sa suprugom Višnjom unuku Martinu, kćer Vikica sa svojim Marinkom unuke Anu, Marija i Marinu, te najmlađa, Mirjana u braku sa Sašom dvije unuke, Karmen i Valeri’. Životne okolnosti su ih kroz zajednički život vodile u razne krajeve Europe i Domovine, pa su nakon početnog perioda u Dolac Bili živjeli niz godina u Austriji i Švicarskoj, a prije petnaestak godina su se odlučili nastaniti u Vrsaru gdje provode mirne umirovljeničke dane, te gdje su dočekali i zlatni bračni jubilej.
Karmen, rođena 19. siječnja 1973. godine u Puli i Siniša Pilat, rođen 17. listopada 1963. bračnu vjernost su izrekli u Poreču 25. siječnja 1992. godine. Iz njihovog zajedništva rođeno je 4 djece: Nicole, Matija, Andrija i Petra. Karmen i Siniša, zajedno sa svojom obitelji žive u Vrsaru, gdje su izuzetno aktivni članovi župne zajednice, Karmen pjeva u župnoj zboru, djeca ministriraju, a često nastupaju i kao instrumentalisti na svojim glazbalima u prigodi raznih župnih blagdana.
Župnik, vlč. mr. Lino Zohil, je na misnom slavlju tijekom kojeg su ta dva para potvrdila i obnovila svoje bračne zavjete, izrekao izuzetno nadahnutu homiliju.
Kada govoriti o ljubavi, ako ne prigodom vjenčanja ili obljetnica vjenčanja a danas 50 i 25 godina zajedničkog života naših Anđe i Nike i Karmen i Siniše, rekao je župnik. Što je to ljubav koja je kadra povezati dvoje za cijeli život – slavimo danas 50 i 25 godina toga zajedništva? Znači da su se upoznali, da su se prepoznali jedno u drugom i da su odlučili živjeti jedno za drugo i hvala Bogu proživjeli zajedno prošlih 50 i 25 godina. Ljubav se na taj način sasvim konkretno i jasno očitovala.
Brak i obitelj su gnijezdo u kojem se može roditi i opstati život najdragocjenijeg bića zemlje, čovjeka. To je prostor u kojem se muž, žena i djeca mogu nasloniti jedno na drugo, a svi zajedno na Boga. Tako Bog obasjava ovu zemlju svjetlom nevjerojatne nježnosti koju je stavio u tajnoviti odnos muža i žene. Potrebno se negdje skriti, u tišinu, kamo ne dopire buka zemlje, i osluhnuti taj glas neba. Potrebno je prepoznati u običnim, svako-dnevnim odnosima muževa i žena stvaralaštvo svemogućeg Boga i njegovu veličanstvenu prisutnost u sličnosti čovjekovih odnosa.
Bog želi unijeti čistoću, ljepotu, nježnost i očaranost ljubavi u tebe i u sve vaše odnose s ljudima. Lijepo je biti čovjek kada ga možemo prepoznati u ozračju neba.
– Ovo je vaš veliki dan kad svojih 50 i 25 godina zajedništva dijelite sa Dobrim Bogom i njemu najprije zahvaljujete za sve dobro koje Vam je podario i naravno sa svima nama ovdje prisutnima koji se s Vama radujemo i isto tako Bogu zahvaljujemo za Vas i Vaše zajedništvo, naravno spominjemo se i onih koji na žalost nisu više s nama ali se sigurno raduju s nama iz neba pa se i njih spominjemo u svojim molitvama pokojnih vaših roditelja i ostalih pokojnih članova vaših obitelji.
Vi ste sklopili bračni savez pred 50 i 25 godina u svjetlu Božjeg saveza s ljudima, to isto činite i danas sa zahvalnošću i molitvom na ustima. Ostanite uvijek s Bogom povezani, ne zapustite svoga prijateljstva s Bogom. Tko nam može više dati nego što nam može dati Bog. Vašu međusobnu ljubav Bog posvećuje svojom ljubavi. A Bog je toliko ljubio čovjeka: od stvaranja na svoju sliku i priliku, od sklapanja saveza s čovjekom, želje da bude čovjekov stalni pratilac u životu, do konačne potvrde svoje ljubavi kad je dao svoga Sina kao žrtvu pomirnicu na križu – za naše spasenje.
Učili ste se od Boga pravoj ljubavi, onoj iskrenoj, nesebičnoj, koja ne traži svoje – nego se velikodušno daruje nalazeći svoju sreću u sreći drugoga i svi koji Vas poznajemo molimo Svemogućega da u Vašem životu tako i bude.
Može li se muž radovati ako je žena nesretna, može li se žena radovati ako je muž nesretan? Zato uvijek svoju sreću nalazite u sreći onoga drugoga i vjerujemo da ste i jedan i drugi uložili život u vaše zajedništvo.
Najveće otkriće u životu je ljubav. Biti ljubljen i biti sposoban ljubiti. U ljubavi sve dobiva svoj smisao, a bez ljubavi sve gubi svoj smisao. Bog je ljubav i zato što nas je na svoju sliku stvorio, sposobni smo ljubiti jedni druge.
Ostanite u Božjoj ljubavi čuvajući njegove zapovijedi. Ostanite vjerni jedno drugome i svoju ljubav pretvorite, s Božjim blagoslovom, u čvrstu odluku koju danas ovdje potvrđujete pred Bogom i svima nama, zaključio je vlč. Zohil.